Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3714/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirni Ryvola, odvjetnici u Požegi, protiv tužene BJ iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-361/2022-17 od 4. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-361/2022-17 od 4. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Požegi citiranom u izreci odlučeno je:

„I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženoj [adresa] da isplati tužitelju RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 48.002,19 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti 361.936,51 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 02. siječnja 2016. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodio tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. rujna 2022. godine do presuđenja do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj [adresa] da tužitelju RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući ovu kamatu od dana presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženoj isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.488,55 eura/ 18.749,98 kuna1 u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev a tužitelju dosudi parnični trošak, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu iznosa od 40.000,00 eur, na temelju Izjave o pozajmici od 2. siječnja 2016. ovjerene kod javnog bilježnika Ante Brekala pod poslovnim brojem OV-467/17 dana 19. siječnja 2017.

6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka radi li se o fiktivnom ugovoru odnosno je li iznos od 40.000,00 eur doista isplaćen tuženici.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je Izjava od 2.1.2016. potpisana po PJ i JJ čiji su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika u Požegi Ante Brekala dana 19.1.2017. Izjavom RJ potvrđuje da je dana 2.1.2016. gđi. BJ koja živi u [adresa] u [adresa] pozajmio iznos od 40,000,00 eura sa godišnjom kamatom od 3% po dogovoru da mu vrati u par rata u trajanju do januara 2018. Navodi se da je novce primila u [adresa] dana 2.1.2016. Izjavu potvrđuju svojim potpisima koje će ovjeriti kod javnog bilježnika naknadno u Požegi (Hrvatska) prvim dolaskom gospođe BJ u [adresa],

- da su tužitelj i tužena potpisali gore navedenu izjavu i ovjerili potpise kod javnog bilježnika, sa sadržajem kako je navedeno,

- da iz iskaza svjedoka ČJ proizlazi da je počeo raditi kod tužene 1.6.2016. godine, stupili su u emotivnu vezu te su počeli skupa živjeti otprilike polovinom desetog mjeseca 2016., da su za Božić 2016. došli u [adresa] kod njegove sestre i šogora – ovdje tužitelja, da je tužena bila vlasnica restorana,a misli da ga je otvorila 2015., njemu je palo na pamet da radi poravnanja poreza u [adresa], ako bi trebalo nešto, sastave izjavu kao da tužitelj pozajmljuje novac tuženoj. Našli su neki novčani iznos "bezveze" i sastavili izjavu na hrvatskom jeziku i preveli na njemački jezik ako bude trebalo.

Svjedok je iskazao da je on sastavio sadržaj izjave i sam ju vlastoručno napisao, ali nikada nije predao tu izjavu u [adresa] jer na sreću nije trebalo. Iskazao je da tužitelj utuženi iznos niti je pozajmio tuženoj niti je taj iznos imao. Tužitelj nije imao tada ništa, niti mirovinu. Svjedok je naveo da je on sastavio izjavu u kući tužitelja u [adresa] u siječnju 2017. prije nego što će ići kod javnog bilježnika ovjeriti istu a naznačio je da je datum kada je izjava sastavljena 2.1.2016. Izjavu su ovjerili kod javnog bilježnika isti dan kad je sastavljena, dakle u siječnju 2017. Ovjereni prijevod na njemački jezik ove izjave je od 19.1.2017. Među svojim dokumentima kad je ovaj postupak pokrenut pronašao je još jednu izjavu od 4. siječnja 2016. koja nije ovjerena i koju je potpisao tužitelj, ali nije ovjerio potpis i u kojoj je naveo da je novce zajma dao u [adresa], a na izjavi koju je ovaj svjedok sastavio je navedeno da je novce tužitelj donio u [adresa]. IJ je nadalje naveo da je on uzdržavao šogora do 2020. i njegovu sestru do njene smrti koja je umrla 2019. godine. Tužena je u vrijeme sastavljanja izjave bila dobrog imovinskog stanja i otprilike joj je godišnje ostajao neto iznos od 70.000 eura. Tužena nije imala duga niti centa što je vidljivo prema priloženim izvješćima. Dobar dio tih sredstava je uložen u kuću u kojoj živi tužitelj, u razdoblju od 2016. nadalje i otprilike 70-80 posto kuće su uredili i uložili u nju. Njegova plaća kao zaposlenika kod tužene je bila oko 1.800 eura. Iskazao je da tužitelj u siječnju 2016. nije bio u [adresa] i da u siječnju 2016. tužitelj nije poznavao tuženu BJ a nije ju poznavao u to vrijeme niti svjedok IJ koji je u siječnju 2016. živio u [adresa] u [adresa], a prije toga u [adresa] do kraja 2015. Na pitanje kad je sastavljena izjava a kad je navodno predan iznos zajma, odgovorio je da iznos zajma nikad nije isplaćen a izjava je sastavljena 2. siječnja 2017.,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegov šogor IJ 2015. godine izbačen iz stana od svoje prve supruge i za Božić 2015. je došao kod tužitelja i njegove supruge, a sestre ČJ, da je u siječnju 2016. dao IJ svoju ušteđevinu u iznosu od 40.000 eura u njegovoj kući "na ruke". Ovu ušteđevinu je držao u svojoj kući, nije držao u banci. Ušteđevinu je dao IJ jer mu je rekao da planira obnoviti odnosno renovirati restoran u [adresa] u vlasništvu tužene. On se tužitelju obvezao vratiti dug do 2018. godine i tom prilikom nisu sačinili pisanu izjavu. Pisanu izjavu su sačinili u siječnju 2017. kada je sa ĆJ došla tužena BJ koja je potpisala izjavu koja je predmet ovog postupka i ovjerila potpis kod javnog bilježnika, da nije sastavio izjavu sa ĆJ, jer mu to tada nije bilo bitno,

- da je 2013. obolio od karcinoma i otišao u prijevremenu mirovinu, a do tada je 15 godina bio obrtnik, bavio se zidarijom, novaca je uvijek bilo. Nije mogao točno izraziti koliko mu je ostajalo mjesečno ili na bazi godine, ali nikad ispod 100-200 maraka nije bio dan. Nakon 2013. primao je invalidsku mirovinu u iznosu 780 kuna, a živio je i od ušteđevine te je imao i dvosoban stan koji je iznajmljivao za 1200 kuna mjesečno. Njegova supruga 2018. je bila teško bolesna i dala je punomoć svom bratu IJ za prodaju stana, koji je zadržao novce sebi. Točno je da je brat njegove supruge IJ ulagao u kuću u kojoj tužitelj živi i to na način da je uveo centralno grijanje i protivno volji tužitelja promijenio stolariju. Tužitelj je na pitanje je li bio u [adresa] kod gospođe BJ u siječnju 2016., odgovorio da nije, te da 40.000,00 eura na ime zajma nije predao tuženici ZJ, niti potpisao drugu izjavu koja je predočena na ročištu za glavnu raspravu,

- da iz iskaza tuženice proizlazi da ona nikada nije od tužitelja pozajmila iznos od 40.000 eura, da je tužitelja upoznala krajem 2016. godine i nije ga poznavala u vrijeme koje se navodi u izjavi u siječnju 2016, da je potpisala izjavu o zajmu koja je priložena uz tužbu i koja je predmet ovog spora, da je renovirala restoran 2015. godine od svojih novaca, 2016. je upoznala svog sadašnjeg izvanbračnog supruga IJ i to negdje krajem svibnja, početkom lipnja 2016., za Božić 2016. i Novu godinu, a to je prešlo i u siječanj 2017. bili su kod tužitelja i njegove supruge u [adresa] i o svemu su razgovarali. Ona im je ispričala kako je uložila novac u restoran i tako je u razgovoru došlo do toga da kako bi si olakšala porez u Republici Njemačkoj, da tužitelj sastavi izjavu da joj pozajmljuje određeni iznos novca da ne bude pitanje otkud joj novac uložen u restoran,

- da je tuženica navela da su sastavili izjavu i ona je izjavu potpisala i ovjerila potpis kod javnog bilježnika, nikad nije izjavu upotrijebila a tada je imala beskrajno povjerenje u tužitelja i njegovu suprugu pa nije smatrala da treba ovu izjavu opozvati ili da bi ju netko mogao zloupotrijebiti, da nije nikada primila iznos pozajmice od 40.000 eura od tužitelja a niti njen izvanbračni suprug IJ nije primio takvu pozajmicu, otkad su oni zajedno, niti prije toga. Navela je da joj je pokojna supruga tužitelja pričala da nikada neće zaboraviti svom bratu koliko im je pomagao i uzdržavao ih. Ona je tužitelju davala pomoć na način da im je donosila hranu, odjeću, brinula se što će pojesti, s čim će se grijati i donosila novce. Na svu sreću novce je davala uvijek preko računa i to jedan dio koji iznosi otprilike 15.000,00- 20.000,00 eura, u razdoblju 2017. -2020., da je tako pomagala tužitelju da živi i da je to činila je jer je bila u izvanbračnoj vezi sa ĆJ, da je izjavu o pozajmici shvatila kao jednu izjavu s kojom će joj tužitelj izaći u susret ako bude trebalo, a da bi ju iskoristila kao poreznu olakšicu u [adresa],

- da iz spisa prvostupanjskog suda br. P 94/2020 i br. P 368/2022 proizlazi da je RJ kao tužitelj podnio tužbu protiv IJ kao tuženika radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 20 kolovoza 2015. (između RJ i ŠJ kao primatelja doživotnog uzdržavanja i IJ kao davatelja doživotnog uzdržavanja) koji tužbeni zahtjev je obijen pravomoćnom presudom br. P 94/2020 i da je postavljen tužbeni zahtjev za raskid gore navedenog ugovora u parničnom predmetu koji se vodi pod br. P-368/2022 i koji postupak je u tijeku,

- da iz priložene prijave boravišta u [adresa] gradu [adresa] na [adresa] od 20.2.2017 za IJ proizlazi, da je prijavio useljenje 1.2.2017. u [adresa], a da je ranije prebivalište bilo u [adresa],

- da iz dokumentacije koju je priložila tuženica, i to ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik kojima dokazuje svoje imovno stanje i pozitivno poslovanje u 2016., proizlazi, iz potvrde o korištenju bez plaćanja zakupnine izdane od [obrt], da tužena temeljem sporazuma koristi ugostiteljski lokal Udruge bez plaćanja zakupnine u protuvrijednosti izvršenih radova renoviranja, da utvrđeni troškovi iznose oko 60.000,00 eura, da je zadnje plaćanje zakupnine izvršeno za mjesec veljaču 2015. i da postojeći zakupni odnos može koristiti do ožujka 2025. bez plaćanja zakupnine, čime je tužena potvrdila navode da je ugostiteljski lokal renovirala 2015., a iz računa dobiti i gubitka u euru za punu poslovnu godinu 2016. proizlazi da je tužena ostvarila dobit od 37.052,65 eura, a da je pozitivno poslovala proizlazi i iz priložene bruto bilance-stanje i promet na svim kontima glavne knjige u EUR za 2016.godinu.

8. S obzirom na to, da je u odnosu na zajam koji je predmet postupka, sam tužitelj iskazao suprotno sadržaju ovjerene izjave na koju se poziva ( u izjavi se navodi da je tužitelj isplatio iznos zajma tuženoj BJ u siječnju 2016. u [adresa], a na glavnoj raspravi je iskazao da je iznos zajma isplatio IJ u [adresa]) a pri tom nema dokaza o isplati jer je prema navodima tužitelja iznos od 40.000,00 eura držao u kući i nije ga isplatio preko računa, te da tuženica i svjedok IJ poriču da su primili bilo kakvu isplatu, prvostupanjski sud je zaključio, da tužitelj nije dokazao da bi tuženici isplatio iznos čiji povrat traži u parnici.

9. Pri tom je pravilno ocijenio da, sukladno čl. 77. st.1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22 ) javni bilježnik može potvrditi da je stranka u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisala pismeno ili svoj rukoznak na njega stavila ili da je potpis ili rukoznak koji je već na pismenu, pred njim priznala kao svoj, te da sukladno st.4. istog članka javni bilježnik nije odgovoran za sadržaj pismena niti je dužan ispitivati da li su sudionici ovlašteni na dotični posao.

10. Neosnovano tužitelj prigovara zaključku prvostupanjskog suda, koji je utemeljen na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

11. Nesporno je da je tuženica potpisala Izjavu i ovjerila svoj potpis na istoj, a prema kojoj je primila od tužitelja zajam u iznosu od 40.000,00 eur, te u kojoj se navodi da je potpisana u [adresa] u SR Njemačkoj, ali je sam tužitelj u svom iskazu pred sudom osporio navode te Izjave navodeći da je novac predao svom šogoru IJ, u [adresa], da nije bio u [adresa] niti je novac predao tuženici.

11.1. Pri tom je prigovor tužitelja – da se radi o lapsusu calami te da je Izjava potpisana u Požegi, a ne u [adresa] – proturječan budući da se u Izjavi navodi da će biti ovjerena kod javnog bilježnika prvim dolaskom tuženice u Hrvatsku, pa nije jasno zašto bi trebalo čekati taj dolazak ako se Izjava potpisuje u Požegi (koja je prema saznanju ovog suda u Republici Hrvatskoj).

12. Navodi žalbe da bi IJ bio „teklič“ koji je novac primio u ime tuženice, ne proizlaze ni iz jednog dokaza jer nesporno ne postoji punomoć tom svjedoku za primitak novca, niti je tužitelj na taj način opisao pravni odnos stranaka.

13. Nadalje, u situaciji kada je tužitelj umirovljenik sa invalidskom mirovinom od 780,00 kuna koju prima od 2013. godine, a živi od ušteđevine i iznajmljivanja dvosobnog stana, na temelju čega je ostvarivao prihod od 1.200,00 kn mjesečno, te su s ĆJ tužitelj i supruga imali sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a isti je uređivao kuću u kojoj su oni živjeli (uveo je centralno grijanje i promijenio stolariju), dok je tuženica u [adresa] vodila ugostiteljski lokal, koji je prema dokumentaciji koju je dostavila u spis, renovirala 2015. godine, dakle prije navodnog zajma, te je za 2016. godinu ostvarila dobit od 37.052,6 eura, logičan je i životan zaključak da tužitelj nije mogao tuženici, osobno niti putem punomoćnika, pozajmiti tako značajan iznos.

14. Nadalje, isprave koje je tuženica dostavila u ovjerenom prijevodu, a čiju vjerodostojnost i dokaznu snagu tužitelj osporava, doista potvrđuju da je tuženici omogućeno korištenje lokala bez plaćanja zakupnine, zbog provedenih radova renoviranja, i to od ožujka 2015. godine, pa je time dokazano da je tuženica te radove provela prije izdavanja Izjave o zajmu na kojoj tužitelj temelji svoju tražbinu, navodeći da je tuženici novac trebao upravo za radove na uređenju lokala.

14.1. Navodi o tome kada su se tuženica i IJ doista upoznali, je li njegov ugovor o radu u njezinom lokalu vjerodostojan i o visini njegove plaće, potpuno su irelevantni za ishod ovog postupka.

Nadalje, činjenica da je tužitelj, koji je po struci zidar, bio vlasnik više nekretnina u [adresa], ne potvrđuju činjenicu da je uz to imao i 40.000,00 eur u gotovini koje je držao u kući, pogotovo što je godinama prije sastavljanja sporne Izjave, po svom vlastitom iskazu od 2013. godine živio od ušteđevine jer su i supruga i on bili teško bolesni, a prihodi su mu bili minimalni i nedostatni za život.

15. Tuženik je u svom iskazu danom u predmetnom postupku izričito naveo da je novac dao IJ, da mu je novac dao jer mu je rekao da planira obnoviti odnosno renovirati restoran u [adresa] u vlasništvu tuženice, te da se on njemu obvezao vratiti dug do 2018. godine a da tuženici nije predao novac niti je bio kod nje u [adresa].

15.1. Tužitelj nije prilikom davanja iskaza naveo da mu je isto otežano zbog zdravstvenog stanja, a na prethodno održanom ročištu od 1. ožujka 2023. navedeno je da je ozdravio od karcinoma te i dalje radi „u fušu“. U postupku su, u odnosu na imovinsko stanje tužitelja, priloženi dokazi o njegovim nekretninama u [adresa] (a prema njegovom iskazu, ostvareni prihod od najma stana iznosio je 1.200,00 kn mjesečno) koji ne potvrđuju navode o postojanju novčanog iznosa koji je predmet zajma.

16. Nadalje, sud je ocijenio postojanje i sadržaj Izjave, kojom tuženica potvrđuje primitak iznosa od 40.000,00 eur od tužitelja, te je dovodeći istu u vezu s ostalim provedenim dokazima, a posebno iskazom samog tužitelja, zaključio da sadržaj te Izjave nije istinit, iako je tuženica doista ovjerila svoj potpis na istoj.

17. U situaciji kada sam tužitelj navodi, da nije predao novac tuženici niti mu se ona obvezala vratiti novac, niti je ikad bio kod nje u [adresa], kako se navodi u toj Izjavi, već da je 40.000,00 eur predao IJ u [adresa], te mu se on obvezao vratiti dug do 2018. godine, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije pasivno legitimirana za povrat zajma u smislu čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Ugovor o zajmu prema iskazu tužitelja sklopljen je s ĆJ, a tužitelj niti ne tvrdi (osim u žalbi) da bi isti nastupao kao punomoćnik tuženice.

18. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo čl. 499. ZOO, kada je tužbeni zahtjev odbijen.

19. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić