REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2707/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Tini Jakupak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB: 26187994862 Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33 protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. OIB: 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 08. listopada 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 12. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB:57500462912 isplatiti tužitelju Croatia osiguranju d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, iznos od ukupno 2.097,36EUR/15.802,56 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.10.2021. do isplate po stopi propisanoj čl. 29.st.2.ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.godine do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku, HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB:57500462912 naknaditi tužitelju Croatia osiguranju d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 12,64 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. rujna 2023. navodi da je dana 17. kolovoza 2021. godine, na kolniku autoceste A5, na 51 km + 200 m, došlo do oštećenja osobnog automobila reg. ozn. [registarska oznaka] uslijed udara u divljač (lisicu) koja se neočekivano našla na kolniku navedene autoceste. Vozilo reg. oznake reg. oznake [registarska oznaka] je na dan predmetnoga štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj [broj police osiguranja] sa ugovorenim djelomičnim kaskom za sudar sa životinjom. Vlasnik oštećenoga vozila reg. oznake reg. oznake T, je temeljem uvodno spomenute police ugovorenog kasko osiguranja podnio zahtjev za naknadu štete nastale na oštećenom vozilu uslijed naleta divljači na vozilo. Tužitelj je temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju utvrdio osnovanost i visinu podnesenog zahtjeva te je na ime nastale štete dana 25.10.2021. izvršio plaćanje štete u iznosu od 2.097,36 EUR/15.802,56 HRK. Prema navodima tužitelja odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima kao i odredbi čl. 50. Zakona na cestama, te odredbama Pravilnika o održavanju javnih cesta. Naime, imajući u vidu činjenicu da je osiguranik tužitelja na kolniku autoceste naletio na divljač, evidentno je da postoji propust, a time i odgovornost tuženika zbog činjenice što se divljač našla na kolniku autoceste, a zbog koje činjenice je bilo onemogućeno odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa. Sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tužitelj se sa svojim regresnim zahtjevom obratio tuženiku u mirnom postupku međutim tuženik je neosnovano odbio postupiti po istom. Od dokaza tužitelj dostavlja: polica osiguranja br. [broj police osiguranja], Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska, preslika odštetnog zahtjeva i izjave vozača, preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], preslika vozačke dozvole za vozača oštećenog vozila, fotografije oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka], izvid štete, preslika računa popravka, preslika dokaza o plaćanju, regresni zahtjev tužitelja od 04.05.2022., odluka tuženika o otklonu zahtjeva od 25.05.2022., u slučaju osporavanja visine štete provođenje strojarskog vještačenje na okolnost utvrđenja visine štete potvrda PP Đakovo broj 511-07-27/06-O-80-2/2021, predlaže službenim putem zatražiti pribavu cijelog spisa nadležne PP pod brojem gornjim zajedno sa skicom prometne nezgode i fotodokumentacijom sa lica mjesta prometne nezgode, provođenje prometnog vještačenja radi utvrđenja okolnosti odnosno dinamike nastanka štetnog događaja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i prometne nesreće koja se dogodila dana 17. kolovoza 2021. godine na autocesti A5, na 051+200 kilometru, naletom vozila reg. oz. [registarska oznaka] na divljač- lisicu. Navodi kako iz ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Sama činjenica kako se divljač nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Radnici nadležne Tehničke jedinice održavanja Čepin postupili su u svemu sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ophodnji javnih cesta (NN 7/21). Navedenim zakonskim i pod zakonskim aktima propisana je svaka radnja, mjera s rokom izvršenja, osobe nadležne za održavanje autoceste, način vođenja brige o nesmetanom i sigurnom odvijanju prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe, sve upravo iz razloga što ophodarska služba fizički ne može biti u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Ophodnja na autocesti obavlja se od 0:00 do 24:00 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke najmanje tri puta dnevno na autocestama s PGDP>10.-000, a najmanje dva puta dnevno na ostalim autocestama. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Iz radne dokumentacije (ophodarski dnevnik, dnevnik rada i putni radni list) za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja proizlazi kako je ophodnja i pregled dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama, duž cijele dionice lijevo i desno. Iz putnog radnog lista I smjene proizlazi kako je ophodnja izvršena od 07:00-13:00 sati , a u II smjeni od 19:00-23:50 sati kojom prigodom je pregledana i Zaštitna žičana ograda (ZŽO) te nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Također se napominje, kako je Zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima, općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je uredno održavana. Nalet na divljač na spornoj dionici autoceste ne može se pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika. Tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja Zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice. Stoga protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak što valja uzeti kao jednu od indicija. Od dokaza dostavlja: preslika Ophodarskog dnevnika od 17./18.8.2021., preslika Dnevnika rada od 17.8. i 17./18.8.2021., preslika Putnog radnog lista 17.8.2021. I i II smjena, preslika Zapisnika o prometnoj nesreći od 17.8.2021., predlaže dokaz saslušanjem svjedoka TF, ophodara koji je radio u II smjeni u kojoj se dogodila prometna nesreća te bio na očevidu i evidentirao nesreću te ŠF, ophodara koji je radio u I smjeni u kojoj je obavljen pregled ZŽO prije nesreće, na okolnost urednog obilaska autoceste i stanja na kolniku i Zaštitne žičane ograde prije i nakon prometne nesreće, putem adrese tuženika. Smatra da iz svih dokaza nesporno proizlazi kako je tuženik poduzeo sve mjere za omogućavanje odvijanja sigurnog prometa autocestom, u potpunosti sukladno propisima i pravilima struke. Slijedom navedenog, tuženik ističe da tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženi propustili voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu odnosno izostaje uzročno posljedična veza između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Ističe se, kako odgovornost tuženika za štetu nije objektivna već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Na strani štetnika vrijedi obveza naknade štete u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a samo pod pretpostavkom da bude dokazano i utvrđeno postojanje svih propisanih elemenata odštetne odgovornosti (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročno-posljedična veza). Tuženik u konkretnom slučaju ne može odgovarati za naknadu imovinske štete prema odredbi čl. 1064. Zakon o obveznim odnosima jer za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik opasne stvari što tuženik zasigurno nije. Za navedenu stacionažu 51+200, na tom dijelu dionice nadležno je lovačko društvo „Jarebica“. Nadalje, prema shvaćanju pravne teorije i sudske prakse cesta nije opasna stvar u smislu odštetnog zahtjeva pa nema osnove za primjenu objektivne odgovornosti niti se tuženik bavi opasnom djelatnošću. Obzirom na ne postojanje odgovornosti tuženika visinu štete nije potrebno posebno analizirati te tuženik opreza radi osporava visina potraživanja štete od strane tužitelja kao i potraživanje tužitelja s osnova zateznih kamata koje ovdje mogu teći sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a tek od trenutka kada je tužitelj pozvao tuženika na ispunjenje obveze odnosno protekom roka od 15 dana koji mu je dodijeljen od strane tužitelja za dobrovoljno ispunjenje obveze. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva HOK osiguranje d.d. Zagreb te stoga predlaže da sud, sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku, obavijesti o parnici naznačeno osiguravajuće društvo i dostavi tuženikov odgovor na tužbu s prilozima, kako bi isto moglo, sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku stupiti u parnicu kao umješač. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u isprave koje prileže spisu, pobrojane u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka putem zamolbenog suda, kao i čitanjem njihovih pisanih iskaza, dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete te je ujedno zatražen spis PP Đakovo. O otpočetoj parnici obavješten je umješač- HOK osiguranje d.d.

4. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svih dokaza u njihovoj ukupnosti, kao i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP ) ovaj sud utvrdio je da tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom čl. 221.a. istog zakona propisano je da će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos koji se odnosi na štetu koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu na vozilu osigurano temeljem (djelomične) kasko police odnosno police auto odgovornosti, a temeljem prometne nesreće.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj isplatio svome osiguraniku naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.097,36 EUR te regresno potražuje iznos isplaćen temeljem police osiguranja sa ugovorenim djelomičnim kaskom za sudar sa životinjom.

8. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja odnosno sporni su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Također je sporno da li su ispunile pretpostavke za odgovornost za štetu na strani tuženika.

9. Iz iskaza oštećenika, osiguranika tužitelja, danog kod prijave štete, proizlazi da je 17. kolovoza 2021. prilikom vožnje na autocesti A5 dogodio se sudar sa lisicom te da je događaj prijavljen policiji, da mu je tom prilikom oštećen prednji branik, hladnjak, plastika ispod motora, sve na vozilu reg. [registarska oznaka].

10. Iz iskaza SF proizlazi da je dana 17. kolovoza 2021. radio u smjeni od 07:00 do 19:00 sati. Tog dana je vršio redovnu ophodnju autoceste i objekata što je zabilježeno u putnom radnom listu također je izvršen i vizualni pregled zaštitne žičane ograde i nije pronađeno nikakvo oštećenje niti mjesto koje bi omogućilo ulazak životinje na autocestu. Sve je zabilježio u dnevniku rada i ophodarskom dnevniku te smjenu predao TF. Sve navedeno osim u pisanoj izjavi svjedok je ponovio pred Trgovačkim sudom u Osijeku na zapisnik od 20. kolovoza 2024.

11. Iz iskaza TF proizlazi da je dana 17. kolovoza 2021. radio u smjeni od 19:00 do 07:00 sati te se u njegovoj smjeni dogodila prometna nezgoda naletom osobnog vozila na lisicu. Tog dana vršena je redovna ophodnja, a u drugoj smjeni ophodnja je bila od 19:00 do 23:50 što je zabilježeno u putnom radnom listu. Prilikom redovne ophodnje zatekli smo na odmorištu Štrosmajerovac vozilo koje je naletjelo na lisicu koja je pronađena na desnoj strani u voznoj traci. Svjedok je osobno bio na mjestu nesreće, s policijom obavio očevid i izradio zapisnik. Izvršen je pregled zaštitne žičane ograde i nije pronađeno oštećenje niti mjesto koje bi omogućilo ulazak životinje na autocestu. Sve navedeno osim u pisanoj izjavi svjedok je ponovio pred Trgovačkim sudom u Osijeku na zapisnik od 10. lipnja 2024.

12. Uvidom u potvrdu MUP-a odnosno podatke o prometnoj nezgodi od 17. kolovoza 2021. (list 4. spisa) utvrđeno je da je ophodar TF preuzeo tijelo divlje životinje (lisice).

13. Iz fotodokumentacije razvidna su oštećenja na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka].

14. Iz računa broj 4863/11167/3 (list 14. spisa) proizlazi visina tužbenog zahtjeva.

15. Iz izvatka po računu razvidno je da je autokući kod koje se vršio popravak predmetnog vozila isplaćen iznos u visini i temeljem računa naveden u točki 14. ovog obrazloženja.

16. Iz putnog radnog lista, ophodarskog dnevnika te dnevnika rada ophodara ŠF i TF od 17. odnosno 18. kolovoza 2021. razvidno je da je ophodnja po ophodarima izvršena pri čemu nije nađeno oštećenje zaštitne žičane ograde, ni druga opasnost po sigurnost prometa. Iz putnog radnog lista I smjene proizlazi kako je ophodnja izvršena od 07:00-13:00 sati , a u II smjeni od 19:00-23:50 sati kojom prigodom je pregledana i Zaštitna žičana ograda (ZŽO) te nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja i visinu štete. Tako je utvrđeno da je prilikom nezgode došlo do naleta osobnog vozila osiguranika tužitelja ŠKODA FABIA reg. [registarska oznaka] na lisicu koja se kretala preko sjevernog kolnika autoceste A5 unutar ograđenog prostora autoceste, na 51. km + 200 metara autoceste, vozaču s desna u lijevo, odnosno od sjevera prema jugu, dok se vozilo kretalo od istoka prema zapadu. Naletna brzina osobnog vozila tužitelja na lisicu se obzirom na nastala oštećenja kretala u području od oko 130 km/h. Obzirom da u konkretnoj situaciji vozač nije imao dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje, prije nezgode se morao kretati naletnom brzinom. U trenutku kad je vozač mogao uočiti kretanje lisice, vozilo se nalazilo udaljeno ispred mjesta naleta za oko 31 metar. Na toj udaljenosti bi vozač uspio u konkretnim okolnostima kočenjem izbjeći nalet pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 57 km/h. Vještak nema primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna štete i popravak je bio isplativ. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za ŠKODA vozila na dan saniranja štete i ugovorne cijene radnog sata za ovlaštene radionice od 22,56 kuna, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila iznosi 1.735,93 EUR- a (ili 13.079,36 HRK), što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 2.169,91 EUR-a (ili 16.349,21 HRK). Vještak nema primjedbi na obračunske elemente s računa za popravak vozila priloženog u spis, na kojem se temelji tužbeni zahtjev. 18. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio materijalno pravo kako slijedi: autoceste su javne ceste koje su u stvarno pravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi (čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. Zakon o cestama -"Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23., 133/23.).

19. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama određeno je da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom dogovornošću (stavak 4. istog članka).

20. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama određeno je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, međutim, u stavku 2. tog članka specificirano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

21. Odredbom čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine 75/14) propisano je da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. toga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. toga Pravilnika.

22. Spomenuta odredba čl. 50. Zakona o cestama jasno utvrđuje prava i obveze tuženika. Tuženik je tijekom postupka dokazao postupanje sukladno zakonskim i podzakonskim propisima, a kojima je regulirano postupanje tuženika u obavljanju njegove djelatnosti. Obavljanje propisane ophodnje dionice autoceste na kojoj je došlo do naleta vozila na lisicu u skladu u skladu s odredbama Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14), dokazano je ispravama i saslušanjem tuženikovih djelatnika, iz čijih iskaza je sud utvrdio i da je postojala uredna žičana ograda na spornome mjestu, stoga sud zaključuje da je tuženik dokazao nastanak konkretne štete bez krivnje u stupnju obične nepažnje. Tuženik je, postupajući po propisanim procedurama iz podzakonskih propisa koje donose nadležna tijela državne vlasti, postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Iz iskaza saslušanih djelatnika tuženikovog osiguranika koji su vršili ophodnju toga dana, proizlazi da na kolniku nisu prilikom posljednje ophodnje prije štetnog događaja zatekli nikakvu divljač. Iz njihovih iskaza, kao i isprava u spisu, proizlazi da je propisana oprema autoceste, dakle žičana ograda koja sprječava ulazak divljači na kolnik, bila uredna.

23. U odnosu na navod tužitelja da sama činjenica da se divljač (lisica) našla na autocesti ukazuje da cesta nije bila održavana na siguran način za sudionike u prometu, valja navesti da u konkretnom slučaju tuženik odgovora po načelu presumirane krivnje sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i dr.; dalje: ZOO), međutim tuženik je dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za sprečavanje ulaska životinja na autocestu, odnosno dokazao je da je šteta nastala bez njegove krivnje. Naime, u odlučivanju o tužiteljevoj tužbi i tužbenom zahtjevu ovaj sud je primijenio i pravno shvaćanje donijeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“

24. Tuženik kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po načelu krivnje, koje nema u konkretnom slučaju na strani tuženika jer nema niti jednog dokaza o postojanju propusta tuženika u održavanju autoceste koji bi se mogao podvesti pod krivnju tuženika. Tuženik je trebao dokazati (i dokazao je), da bi sud zaključio kako je do štete došlo bez njegove krivnje: propisano obavljena ophodnja dionice na kojoj je došlo do naleta te postojanje uredne Zaštitne žičane ograde na spornom mjestu dakle propisane opreme u smislu odredbe čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama.

25. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tuženiku je priznat trošak ovjere dvije pisane izjave svjedoka, svaka u iznosu od 6,32 EUR sukladno zahtjevu. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki II izreke.

U Zagrebu, 12. studenog 2024.

SUDAC

Tina Jakupak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1 ZPP).

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. tuženiku

3. pisarnica - kal. pravomoćnost - 30 dana