Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-663/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 13, OIB: 87311810356, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju ADH, protiv tuženika RADNIČKOG VIJEĆA GRUPE PODRUČJA 1, Velika Gorica, Poštanska ulica 9, koga zastupa punomoćnica Sonja Vogrinc Čižmek, odvjetnica u odvjetničkom društvu Jurin & Vogrinc u Zagrebu, radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 487/2023-9 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća dana 12. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-487/2023-9 od 10. svibnja 2024..
II Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nadomješta se suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu radnici AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uskratio tuženik RADNIČKO VIJEĆE GRUPE PODRUČJA 1 izjavom o uskrati suglasnosti od 17. ožujka 2023. broj RV GP 1-42/2023 te se odbija i zahtjev tuženika RADNIČKOG VIJEĆA GRUPE PODRUČJA 1 za naknadu troška postupka u iznosu od 500,00 EUR. .
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 365. stavak 2. ZPP.
5. Tužitelj u tužbi navodi da je s radnicom AD **.**.2019. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova referenta za poslove sortiranja u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor sortiranja, Služba sortiranja Zagreb na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Tužitelj je 24. studenog 2022. donio novi Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, a 8. prosinca 2022. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta. Predmetnim Pravilnikom izvršena je promjena unutrašnjeg ustroja i sistematizacije radnih mjesta, promijenjeni su organizacijski dijelovi, djelokrug rada organizacijskih dijelova, upravljanje i rukovođenje društvom, kao i sva druga pitanja koja se odnose na samu organizaciju društva. Istim je osigurana prilagodba poslovanja konkurentnom, liberaliziranom tržištu poštanskih usluga, a na koji je način stvoren i preduvjet za daljnji razvoj poslovanja u digitalnom okruženju. Novom sistematizacijom radnih mjesta, koja je sastavni dio Pravilnika, tužitelj da je radna mjesta prilagodio potrebama poslovanja i organizaciji, na način da je ukidao pojedine organizacijske jedinice i radna mjesta unutar tih organizacijskih jedinica, odnosno na način da je ukidao pojedina radna mjesta unutar pojedinih organizacijskih jedinica. Time je, između ostalog, prestala potreba za obavljanjem poslova referenta za poslove sortiranja radnice AD. Nakon donošenja predmetnog Pravilnika tužitelj je radnici AD ponudio sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto operatera za poštanske procese u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor sortiranja, Služba sortiranja, Odjel razrade Zagreb na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, koja predmetnu ponudu nije prihvatila. Stoga je tužitelj 18. siječnja 2023. donio Odluku broj HP-02/02-002011/23 kojom je pokrenut postupak kolektivnog viška radnika zbog promjene unutrašnjeg ustroja i sistematizacije. Radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, 24. siječnja 2023. Glavnom radničkom vijeću je upućen dopis broj HP-02-002011/23 i dostavljeni su mu podaci o ukupnom broju zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, podaci o kriterijima za izbor takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina, te mjerama koje su poduzete radi zbrinjavanja viška radnika. O navedenom je tužitelj obavijestio i Hrvatski zavod za zapošljavanje dopisom od 10. veljače 2023., koji je dopisom od 10. ožujka 2023. Klasa:101-02/23- 01/02 utvrdio da ne postoje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak. Slijedom opisanih organizacijskih promjena i utvrđenog kolektivnog viška radnika, kao i uslijed činjenice da radnica AD nije prihvatila ponudu novog ugovora o radu, tužitelj je istoj odlučio otkazati ugovor o radu. Budući da radnica AD ima navršenih 61 godinu života, za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu je potrebna suglasnost tuženika. Tužitelj je dopisom od 1. ožujka 2023. od tuženika zatražio suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu za navedenu radnicu, koju je tuženik uskratio izjavom broj RV GP 1-42/2023. Kao razlog uskrate tuženik je naveo da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radnica obavljala na radnom mjestu referenta za poslove sortiranja te da je radnica ponudom ugovora o radu za radno mjesto operatera za poštanske procese u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor sortiranja, služba sortiranja, Odjel razrade Zagreb degradirana, diskriminirana i stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike a navedeno da ne predstavlja razloge predviđene za uskratu suglasnosti. Stoga tužitelj predlaže presudom nadomjestiti suglasnost tuženika na odluku tužitelja o otkazu ugovora o radu radnici AD.
6. Tuženik pak u žalbi protiv predmetne odluke navodi kako utvrđenje prvostupanjskog suda da su parnične stranke na ročištu od 28. ožujka 2024. učine nespornim odnosno suglasno navele da radnica AD ne spada u kategoriju radnika kojima je zabranjeno otkazati ugovor o radu ne proizlazi iz sadržaja zapisnika jer je bilo sporno da li je tuženik primjenom novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta odnosno ponudom novih ugovora o radu u primjeni navedenih pravilnika postupao jednako prema radnicima starije i mlađe životne dobi, kao i da li odbijanje potpisivanja novog ugovora o radu u okolnostima na koje tuženik ukazuje u odgovoru na tužbu, te svom očitovanju od 17. ožujka 2023., ali i očitovanju Glavnog radničkog vijeća tuženika 21. studenoga 2022., budući da je sporno je li ta radnica takvim postupanjem tužitelja bila diskriminirana zbog svoje dobi, zbog koje i spada u zaštićenu kategoriju radnika kojima se sukladno članku 151. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22; dalje: ZOR) ugovor o radu može otkazati samo uz prethodnu suglasnost tuženika.
7. Tuženik tvrdi kako je baš zbog toga i predložio saslušanje radnice AD kao svjedokinje, ali i saslušanje predsjednice tuženika VD. Tuženik tvrdi kako je upravo na okolnost diskriminacije radnice po dobi ukazivao u odgovoru na tužbu te je na te okolnosti i predložio saslušanje i same radnice ali i predsjednice tuženika, pa nije utemeljen zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije određeno naveo ni osnovu ni razloge zbog kojih bi radnica AD postupanjem tužitelja bila dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike, tako da sud drži kako već i sama činjenica da je tužitelj donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji dovoljna za ocjenu da je tužitelj učinio vjerojatnim da se ostvario razlog za poslovno uvjetovani otkaz radnici, jer sve ostale dokaze, uključujući i sadržaj samog Pravilnika na koji se poziva nije niti ocijenio radi utvrđivanja da li navodi tužitelja zaista upućuju na ostvarenje razloga za otkaz. tuženik stoga smatra kako mu je sud onemogućio dokazivanje činjenice da je tuženik temeljem ovlasti iz članaka 148., 151., a u svezi i sa člankom 150 ZOR, osnovano uskratio u konkretnom slučaju suglasnost na namjeravani otkaz jer je isti zapravo posljedica diskriminacije tužiteljice temeljem dobi pod krinkom nove reorganizacije. Temeljna obveza Radničkog vijeća iz čl. 148 ZR-a jest da štiti i promiče interese radnika savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima sa poslodavcem o pitanjima važnim za položaj radnika kao i da pazi na poštivanje Zakona, pravilnika o radu, te drugih propisa a što znači i pravo uskratiti suglasnost na otkaz proizašao iz nejednakog postupanja poslodavca prema radnicima i diskriminaciji radnika zbog životne dobi prilikom primjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i ponude novih ugovora o radu i namjere poslodavca da važeći ugovor otkaže zbog odbijanja potpisivanja takvog ugovora o radu.
8. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje (koja utvrđenja niti navodima žalbe tuženik nije uspio dovesti u pitanje) kako je svjedok OD bio predložen na okolnost razloga za otkaz, a svjedokinja AD na okolnosti njenog zaposlenja, opisa poslova i drugih okolnosti iz radnog odnosa, što predstavlja okolnosti relevantne za ocjenu opravdanosti i zakonitosti namjeravanog otkaza, a što ovdje da nije predmet spora, dok je VD bila predložena na okolnost uskrate suglasnosti na predloženi otkaz ugovora o radu što nije sporno u ovom predmetu te proizlazi iz dokumentacije u spisu. Pri tome je točno kako je sud u pobijanoj odluci naveo kao nesporno to da radnica AD ima zaštićen status u pogledu otkaza, jer je isto samo tvrdnja tužitelja sa pripremnog ročišta, a ne i nesporno utvrđena okolnost, ali isto u ovoj parnici nije od značaja za odluku o biti spora, jer će isto biti predmetom spora u parnici koja se tiče osnovanosti odluke o otkazu, a ne u parnici koja se tiče suglasnosti radničkog vijeća za isto.
9. Stoga sud pravilno utvrđuje kako je radnica AD zaposlena kod tužitelja, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2019., na radnom mjestu referenta za poslove sortiranja u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor sortiranja, Služba sortiranja Zagreb na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, da je ista u trenutku namjere otkazivanja imala navršenih 61 godinu života, da je tužitelj navedenoj radnici ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto operatera za poštanske procese u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor sortiranja, Služba sortiranja, Odjel razrade Zagreb na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije što navedena radnica nije prihvatila, dok tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu navedenoj radnici zbog poslovno uvjetovanih razloga, te je tužitelj dopisom od 1. ožujka 2023. zatražio suglasnost tuženika za donošenje odluke o otkazu navedenoj radnici pa je tuženik predmetnu suglasnost uskratio izjavom od 17. ožujka 2023.
10. Stoga sud utvrđuje da – kako je tuženik suglasnost uskratio očitovanjem dostavljenim tužitelju 17. ožujka 2023., a tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio 30. ožujka 2023., to je tužitelj u zakonskom roku od petnaest dana, sukladno odredbi članka 151. stavka 4. ZOR zatražio nadomještaj uskraćene suglasnosti sudskom odlukom. Prema članku 151. stavka 1. točke 4. ZOR propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku, između ostalog, o otkazu radniku s navršenih 60 godina života, osim o otkazu radniku s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža. U sporu u kojem se zahtijeva nadomještaj suglasnosti na otkaz ugovora o radu potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje Zakon o radu propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza te upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Kako tužitelj radnici AD ugovor o radu namjerava otkazati poslovno uvjetovanim otkazom što, sukladno odredbi članka 115. stavka 1. točke 1. ZOR, predstavlja dopušteni razlog za otkaz dok tuženik nije dokazao kako radnica AD spada u kategoriju radnika kojima je zabranjeno otkazati ugovor o radu dok iz navoda u tužbi te materijalnih dokaza u spisu proizlazi da je tužitelj Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 24. studenog 2022. te Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 8. prosinca 2022. promijenio unutrašnji ustroj i sistematizaciju radnih mjesta, promijenio organizacijske dijelove, djelokrug rada organizacijskih dijelova, upravljanje i rukovođenje društvom, slijedom čega je došlo do ukidanja radnog mjesta radnice AD, pa pravilno sud utvrđuje kako u konkretnom slučaju postoji vjerojatnost ostvarenja razloga za poslovno uvjetovani otkaz radnici AD.
11. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje i to kako doista tuženik nije tijekom spora odnosno prethodnog postupka određeno naveo po kojoj bi osnovi i zbog kojih bi razloga radnica AD postupanjem tužitelja bila dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike niti je iste dokazao, pri čemu je kod tužitelja utvrđen kolektivni višak radnika, pa činjenica da je navedenoj radnici ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto za koji je propisana niža plaća od one koju je radnica do tada dobivala ne čini samo po sebi vjerojatnim da je radnica diskriminirana i stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike, a navode tuženika da tužitelj nema opravdani razlog za otkaz radnici AD te da nije prestala potreba za radom navedene radnice na poslovima koje obavlja zbog organizacijskih razloga na koje se poziva tužitelj sud nije utvrđivao, jer se iste tiču samog postupka utvrđivanja zakonitosti i dopuštenosti odluke o otkazu, a ne postupka nadomještanja suglasnosti, jer bi inače poslodavac u postupku protiv radničkog vijeća i u postupku protiv samog radnika, dakle u dva odvojena postupka, morao dokazivati ostvarenje istih razloga za otkaz pa ovdje dakle ne postoji zabrana otkaza te se ostvario razlog za poslovno uvjetovani otkaz radnici AD te je tužbeni zahtjev pravilno usvojen.
12. Stoga je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 12. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
