Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-558/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, LNM, izvjestiteljice i članice, LN, članice, u pravnoj stvari tužitelja MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Jurici Borojeviću i Domagoju Jugoviću odvjetnicima u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-17/2017 od 4. travnja 2024., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovna žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-17/2017 od 4. travnja 2024. u stavcima I. i II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužitelju MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 28.899,83 eura[1] / 217.745,75 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:
- za mjesec travanj 2011. godine na iznos od 199,65 eura / 1.504,24 kuna, od 15.05.2011.;
- za mjesec svibanj 2011. godine na iznos od 1.542,66 eura / 11.623,18 kuna, od 15.06.2011.;
- za mjesec lipanj 2011. godine na iznos od 338,88 eura / 2.553,27 kuna, od 15.07.2011.;
- za mjesec srpanj 2011. godine na iznos od 1.294,72 eura / 9.755,05 kuna, od 15.08.2011.;
- za mjesec kolovoz 2011. godine na iznos od 1.479,26 eura / 11.145,52 kuna, od 15.09.2011.;
- za mjesec rujan 2011. godine na iznos od 1.048,05 eura / 7.896,51 kuna, od 15.10.2011.;
- za mjesec listopad 2011. godine na iznos od 644,20 eura / 4.853,73 kuna, od 15.11.2011.;
- za mjesec studeni 2011. godine na iznos od 1.007,27 eura / 7.589,31 kuna, od 15.12.2011.;
- za mjesec prosinac 2011. godine na iznos od 1.272,63 eura / 9.588,61 kuna, od 15.01.2012.;
- za mjesec siječanj 2012. godine na iznos od 1.140,29 eura / 8.591,49 kuna, od 15.02.2012.;
- za mjesec veljaču 2012. godine na iznos od 892,09 eura / 6.721,43 kuna, od 15.03.2012.;
- za mjesec ožujak 2012. godine na iznos od 1.254,58 eura / 9.452,64 kuna, od 15.04.2012.;
- za mjesec travanj 2012. godine na iznos od 1.320,30 eura / 9.947,78 kuna, od 15.05.2012.;
- za mjesec svibanj 2012. godine na iznos od 192,67 eura / 1.451,69 kuna, od 15.06.2012.;
- za mjesec lipanj 2012. godine na iznos od 1.242,22 eura / 9.359,51 kuna, od 15.07.2012.;
- za mjesec srpanj 2012. godine na iznos od 1.612,12 eura / 12.146,49 kuna, od 15.08.2012.;
- za mjesec kolovoz 2012. godine na iznos od 1.058,42 eura / 7.974,63 kuna, od 15.09.2012.;
- za mjesec rujan 2012. godine na iznos od 582,37 eura / 4.387,86 kuna, od 15.10.2012.;
- za mjesec listopad 2012. godine na iznos od 747,16 eura / 5.629,47 kuna, od 15.11.2012.;
- za mjesec studeni 2012. godine na iznos od 1.101,46 eura / 8.298,92 kuna, od 15.12.2012.;
- za mjesec prosinac 2012. godine na iznos od 960,38 eura / 7.236,00 kuna, od 15.01.2013.;
- za mjesec siječanj 2013. godine na iznos od 287,22 eura / 2.164,03 kuna, od 15.02.2013.;
- za mjesec veljaču 2013. godine na iznos od 778,96 eura / 5.869,05 kuna, od 15.03.2013.;
- za mjesec ožujak 2013. godine na iznos od 1.117,39 eura / 8.419,00 kuna, od 15.04.2013.;
- za mjesec travanj 2013. godine na iznos od 237,66 eura / 1.790,63 kuna, od 15.05.2013.;
- za mjesec svibanj 2013. godine na iznos od 467,84 eura / 3.524,93 kuna, od 15.06.2013.;
- za mjesec lipanj 2013. godine na iznos od 1.450,47 eura / 10.928,54 kuna, od 15.07.2013.;
- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 461,50 eura / 3.477,15 kuna, od 15.10.2013.;
- za mjesec listopad 2013. godine na iznos od 1.304,30 eura / 9.827,18 kuna, od 15.11.2013.;
- za mjesec studeni 2013. godine na iznos od 1.024,79 eura / 7.721,25 kuna, od 15.12.2013.;
- za mjesec prosinac 2013. godine na iznos od 838,37 eura / 6.316,67 kuna, od 15.01.2014.; u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 8.859,25 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 8.859,25 eura, a do zatraženog iznosa od 16.921,34 eura.“
2. Protiv presude u stavcima I. i II. izreke žali se tuženica iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženice te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za sate prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima u razdoblju od travnja 2011. do zaključno s prosincem 2013., na radnom mjestu policijskog službenika Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split. 6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženica, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).
8. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik na poslovima višednevnih službi u nadzoru državne granice na moru,
- da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženici u svezi mirnog rješenja spora, na što tužena nije pristala na mirno rješenje spora,
- da je tuženica na temelju izvještaja sastavljenih na temelju radnih naloga, koje je izdavala tužitelju, vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatila plaću,
- da tuženica nije donijela rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu,
- da je vještak financijske struke Ante Mrčela u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da je iste izradio u skladu sa zadatkom kojeg je odredio sud i to na način da je traženo vještačenje trebalo provesti za navedeno razdoblje i to: razlike sati rada za prekovremeni rad, rad noću, rad na državne blagdane, rad subotom i nedjeljom, iskazati na temelju pribavljenih radnih naloga, evidencije o satima rada tužitelja te obračunskih lista za utuženo razdoblje; prekovremene sate rada treba iskazati na način da se vrijeme rada tužitelja računa od početka obavljanja dužnosti do završetka istog (24 satno radno vrijeme); za radne dane od ponedjeljka do petka prekovremene sate treba računati na način da se od 24 sata odbije 8 sati redovitog radnog vremena te 8 sati dnevnog odmora, dok preostalih osam sati predstavljaju prekovremeni rad tužitelja; sati rada ostvareni subotom i nedjeljom treba računati kao prekovremeni rad na način da se od 24 sata odbije osam sati dnevnog odmora, a preostalih 16 sati predstavljaju prekovremeni rad tužitelja; rad tužitelja od 22,00 do 6,00 sati treba obračunati kao rad noću; od ukupne razlike obračunatih prekovremenih sati treba umanjiti iskorištene slobodne dane, odnosno sate tužitelja, u omjeru 1:1,5; dodatke na prekovremene sate rada, rad noću, rad na državne blagdane, rad subotom i nedjeljom, treba obračunati sukladno navedenom Kolektivnom ugovoru,
-da razlika plaće tužitelja za utuženo razdoblje, na način kako je to pravilno i u skladu sa sudskom praksom (Rev-3114/2018 od 8. ožujka 2022.) izračunao vještak Mrčela, iznosi 28.899,83 eura[2] /217.745,75 kn,
-da vrijeme koje policijski službenik provede za trajanja višednevne službe u nadzoru državne granice na moru (a koje vrijeme se odnosi na sate nakon redovnog radnog vremena, u trajanju od 8, 10 ili 12 sati, ali bez perioda od 8 sati odmora) predstavlja prekovremeni rad sukladno čl. 42. i 45. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 6/11, 82/12, 88/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR/09),
-da vrijeme tužitelja provedeno u takvoj službi, a koje nije razdoblje radnog vremena i odmora, predstavlja prekovremeni rad,
-da tzv. pasivno dežurstvo nije definirano ZR-om/09, već čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12, u daljnjem tekstu: KU/08) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, u daljnjem tekstu: KU/13),
-da nije sporno da se tužitelj čitavo vrijeme trajanja službe nalazio na plovilu i nije smio napustiti (suglasni iskazi svjedoka SN, CN, ŽN i HN),
-da pasivno dežurstvo kod policijskih službenika u opisanoj situaciji ne može postojati, jer isti (u tom vremenu) nisu kod kuće, već na brodu na kojem obavljaju službu, radi čega ne može doći do primjene odredbe čl. 57. Kolektivnih ugovora, pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je usvojio tužbeni zahtjev, kojeg je tužitelj uskladio s vještačenjem provedenim po vještaku Mrčeli te naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 28.899,83 eura/217.745,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa razlike u plaći do isplate, radi čega žalbeni navodi, kojima se u bitnome osporava pravilnost provedenog financijskog vještačenja (odnosno neprihvaćanje inačice vještačenja na način kako je to predlagala tuženica) i neprihvaćanje pravnog stava tuženice vezano uz način obračuna prekovremenog rada, nemaju činjenično, niti pravno uporište te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
9. Pri tom valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žaliteljica i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to ona čine.
10. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženice nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 11. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. i čl. 155. ZPP-a u vezi s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).
12. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
13. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke II. i III.).
U Zagrebu 12. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac
