Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-49/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Pr-1765/2021-53 od 31. listopada 2023., dana 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-1765/2021-53 od 31. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kao i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke te pod točkom IV. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-1765/2021-53 od 31. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kao i pod točkom IV. izreke u kojem je zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 1.576,11 eura.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr- 1765/2021-53 od 31. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 459,52 eura do iznosa od 1.576,11 eura (u daljnjem iznosu od 1.116,59 eura), i u tom dijelu sudi:

"Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.116,59 eura, u roku od 15 dana."

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova žalbe.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužiteljici isplati ukupan iznos od 677,53 eura/5.104,83 kuna bruto zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 55,80 eura /420,41 kuna od 16. studeni 2013.

- 3,48 eura /26,22 kuna od 16. ožujak 2014.

- 94,44 eura/711,55 kuna od 16. svibanj 2014.

- 42,81 eura /322,54 kuna od 16. lipanj 2014.

- 30,19 eura /227,45 kuna od 16. srpanj 2014.

- 2,47 eura /18,62 kuna od 16. listopad 2014.

- 110,74 eura /834,39 kuna od 16. siječanj 2015.

- 57,89 eura /436,16 kuna od 16. svibanj 2015.

- 5,82 eura /43,88 kuna od 16. lipanj 2015.

- 50,65 eura /381,64 kuna od 16. srpanj 2015.

- 4,75 eura /35,77 kuna od 16. kolovoz 2015.

- 5,20 eura /39,18 kuna od 16. rujan 2015.

- 65,94 eura /496,86 kuna od 16. studeni 2015.

- 6,69 eura /50,37 kuna od 16. prosinac 2015.

- 6,38 eura /48,08 kuna od 16. srpanj 2016.

- 13,43 eura /101,20 kuna od 16. kolovoz 2016.

- 6,41 eura /48,30 kuna od 16. listopad 2016.

- 3,20 eura /24,14 kuna od 16. prosinac 2016.

- 8,09 eura /60,96 kuna od 16. ožujak 2017.

- 16,29 eura /122,76 kuna od 16. svibanj 2017.

- 15,24 eura /114,84 kuna od 16. lipanj 2017.

- 6,54 eura /49,26 kuna od 16. srpanj 2017.

- 0,62 eura /4,69 kuna od 16. kolovoz 2017.

- 0,85 eura /6,43 kuna od 16. rujan 2017.

- 7,02 eura /52,88 kuna od 16. listopad 2017.

- 25,32 eura /190,77 kuna od 16. siječanj 2018.

- 6,54 eura /49,24 kuna od 16. veljača 2018.

- 3,58 eura /26,96 kuna od 16. svibanj 2018.

- 7,27 eura /54,79 kuna od 16. srpanj 2018.

- 3,30 eura /24,85 kuna od 16. kolovoz 2018.

- 3,28 eura /24,73 kuna od 16. studeni 2018.

- 0,10 eura /0,75 kuna od 16. prosinac 2018.

- 7,19 eura /54,16 kuna od 16. siječanj 2019., sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 3.445,74 kuna te zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I. izreke presude, kao neosnovan (točka II. izreke). Naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 459,52 eura /3.462,27 kuna, u roku od 15 dana (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadu parničnih troškova, kao i preostali zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka (točka IV. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke te u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je odbijen njezin zahtjev za nadoknadu parničnih troškova (očitom omaškom u žalbi naznačena točka III. izreke), pobija žalbom tužiteljica zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Tuženica pobija žalbom presudu u dijelu pod točkama I., III, i IV. izreke u kojem je odbijen njezin zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka (članak 365. stavak 1. ZPP) zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. ZPP, s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu, podredno da ukine pobijanu presudu te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok je žalba tuženice neosnovana.

5. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP. Valja napomenuti da se predmetna prvostupanjska presuda može pobijati, na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, nisu dopušteni žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da je počinjena (relativno)bitna povreda parničnog postupka jer nije bilo mjesta za postupanje u skladu s odredbom članka 186.b ZPP.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni.

6.1. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.134,88 eura na ime dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te zahtjev za naknadu plaće za ostvarene sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike u razdoblju od 1. listopada 2013. do 31. prosinca 2018.

8. u postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženice na radnom mjestu zdravstvenog laboratorijskog tehničara;

- da tužiteljica radi u turnusima od 12 sati i to po principu 12-24;12-48 odnosno 12 sati radi u jutarnjoj smjeni zatim ima 24 sata odmora do početka slijedećeg turnusa, a ako radi 12 sati u noćnoj smjeni tada ima pravo na 48 sati odmora do početka slijedećeg turnusa;

- da tužiteljica radi ovisno o potrebama posla i turnusima subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženica vodi evidenciju;

- da je dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada tužiteljici isplaćen za redovni rad;

- da tuženica nije vršila ispravan obračun plaće u skladu s Zaključkom broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 21. prosinca 2015.;

- da je tuženica obračunavala prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatak za otežane uvjete rada tuženica je obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužiteljica odradila, odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženica nije primijenila;

- da je osnovano potraživanje tužiteljice za sate prekovremenog rada u iznosu od 2.499,76 kuna za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad u iznosu od 1.213,08 kuna, zatim razlike naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.391,99 kuna, odnosno ukupno 5.104,83 kuna;

- da nije osnovan prigovor zastare tuženice.

9. Sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredaba članka 36. i 57., 58. stavka 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 143/2013.), članka 19. i 57. stavka 2. Temeljnog kolektivnog ugovora („Narodne novine“, broj: 143/2012.), članka 59.a Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj: 96/2015.), članka 34., 55., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 29/2018.), članka 45. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012. i 73/2013.), članka 87. i 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014., 102/2017. i 98/2019.), članka 1. i 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 136/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011. i 130/2011.), Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 1. srpnja 2015., Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 21. prosinca 2015. te je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

10. Odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., dalje ZR/14) odnosno članka 83. stavkom 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012. i 73/2013., dalje: ZR/09) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom članka 86. ZR/09 i članka 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

11. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u skladu s člankom 51. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/2013., 96/2015. i 29/2018., dalje: KU/13), odnosno člankom 49. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 29/2018., dalje KU/18).

12. Odredbom članka 47. stavka 1. KU/13 odnosno članka 45. stavak 1 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

13. O pravu tužiteljice na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi članka 57. KU/13 odnosno članka 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe članka 59. KU/13 odnosno članka 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Odnosno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

14. Žalbeni navod tuženice vezan za retroaktivnu primjenu Dodatka III. KU na koju se poziva u žalbi je neosnovan iz razloga što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na njega nije pozvao, (a što je također u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022).

15. U odnosu na tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku 148. i Zaključku 153. ističe se da ista različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se u isti ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.).

16. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13-2 dva je puta tumačilo odredbu članka 51. stavak 10. KU/13-2 te je najprije donesen Zaključak broj 148 koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

17. Naknadno, na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.“.

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13-2 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

19. Iz navedenog proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

20. Zaključak 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

21. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13 i članka 16. stavka 6. KU/18), proizlazi da je o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice, koji se odnosi na potraživanja za razdoblje od 1. listopada 2013. do 20. prosinca 2015. pravilno odlučeno primjenom Zaključka 148., a od 21. prosinca 2015. do 31. prosinca 2018. pravilno odlučeno primjenom Zaključka 153. Navedeno je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odluci poslovni broj Rev 281/2021- 2 od 27. travnja 2021. i odluci poslovni broj Rev-256/2022-2 od 14. ožujka 2023.

22. Nadalje, sud prvog stupnja je, u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilo odlučio u skladu s člankom 60. ZR/09 i člankom 81. ZR/14, kao i odredbama članka 36. KU/13, te člankom 34. KU/18.

23. Žalbeni navodi tuženice kojima ističe da se obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženice vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP), nisu osnovani jer je poslodavac u skladu s člankom 5. ZR/09 i člankom 7. ZR/14 dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga obveze isplate plaće za izvršeni rad.

24. Suprotno žalbenim navodima tuženice, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom ne potražuje isplatu jubilarne nagrade.

25. Nadalje, osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, na način da je utvrdio da je tužiteljica uspjela u postupku sa 59,70% svog zahtjeva. Kako se u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, tužiteljica je u odnosu na osnovu u cijelosti uspjela s osnovom svoga zahtjeva (100%), dok je u odnosu na visinu uspjela u omjeru od 59,70% (dosuđeni iznos od 677,53 eura od 1.134,88 eura), dakle tužiteljica je uspjela sa 79,85% svog zahtjeva, a tuženica je sa 20,15% svog zahtjeva. Tužiteljici, koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, pripada i razmjeran iznos parničnog troška od 59,70%. Dakle, kako je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljici nastao trošak zastupanja u iznosu od 2.090,38 eura, tužiteljici pripada iznos od 1.247,95 eura (59,70% od 2.090,38 eura), kojem iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 328,16 eura jer se taj trošak tužitelju priznaje u cijelosti. Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška u iznosu od 1.576,11 eura, dok je zahtjev tuženice za nadoknadu troška postupka, neosnovan. Kako je sud prvog stupnja naložio tuženici da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 459,52 eura, valjalo je naložiti tuženici da nadoknadi tužiteljici daljnji trošak u iznosu od 1.116,59 eura (1.576,11 eura - 459,52 eura).

26. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP, odlučiti kao u izreci (točke I. do III.)

27. Zahtjevi tužiteljice i tuženice za nadoknadu troškova žalbe nisu osnovani, jer je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavak 5. ZPP), dok tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, zbog čega je odlučeno kao pod točkama IV. i V. izreke.

U Zagrebu 12. prosinca 2024.

Sutkinja:

Vesna Žulj