REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3781/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Taraš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukušić, Bokan i partneri u Zadru, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupa punomoćnica Vana Vrsalović, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4758/2023-2 od 28. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-285/2018-25 od 13. listopada 2023., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju KČ podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4758/2023-2 od 28. svibnja 2024., u odnosu na pitanje:
„Je li potrošački ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, u slučaju kada su pravomoćnom sudskom odlukom utvrđene ništetnima odredbe toga ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnoj klauzuli, za koje odredbe je sud prethodno utvrdio da su bitni sastojci tog ugovora?“.
II. Odbija se zahtjev tuženice Privredne banke Zagreb d.d., za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4758/2023-2 od 28. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 285/2018-25 od 13. listopada 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
„1. Je li potrošački ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, u slučaju kada su pravomoćnom sudskom odlukom utvrđene ništetnima odredbe toga ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnoj klauzuli, za koje odredbe je sud prethodno utvrdio da su bitni sastojci tog ugovora?
2. U slučaju kada su pravomoćnom sudskom odlukom utvrđene ništetnima odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, kamatnoj stopi i o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, predstavlja li ništetnost tih odredbi toliku povredu načela vrijednosti uzajamnih činidbi, da se ima uzeti da je taj ugovor protivan moralu društva, te, posljedično tome, ništetan?
3. Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?
4. Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a
a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,
b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?
5. U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?“.
2.1. Tužitelj smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.2. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj se u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje pozvao na revizijsku odluku broj Rev-907/2002, na presudu Suda EU u predmetu C-188/07 u predmetu Dunai-RBA banka Hungary, kao i na različitu praksu drugostupanjskih sudova i to na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020, a u odnosu na treće do peto postavljenih pitanja tužitelj se pozvao na revizijsku odluku broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., kao i na odluke Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1169/2018-4 od 23. prosinca 2023., te Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2601/16-3 od 3. lipnja 2019.
2.3. U prijedlogu se tužitelj pozvao sadržajno i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da mu se pobijanim odlukama (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) čini povreda temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje.
3. Tuženica u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije predlaže da se prijedlog tužitelja odbaci, a podredno odbije, te traži trošak sastava odgovora.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravno pitanje označeno u izreci ovog rješenja predstavlja važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena. Naime, drugostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na dopušteno pravno pitanje tužitelja u suprotnosti je primjerice s odlukom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020.
5.1. Osim toga, ovaj sud je u odnosu na u bitnom podudarno pravno pitanje dopustio podnošenje revizije primjerice u odlukama Revd 3074/2024-2 od 28. kolovoza 2024., Revd 1365/2024-2 od 8. svibnja 2024. i dr.).
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a ocijenjeno da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja.
7. U odnosu na preostala pitanja (drugog do petog), te u odnosu na navod tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
8. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
