REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-310/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bartolić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1627/2022-2 od 29. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-366/2018 od 23. lipnja 2022., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1627/2022-2 od 29. ožujka 2023. u dijelu pod toč. III. izreke, zbog pravnog pitanja:

„Postupa li žalbeni sud u skladu s čl. 27. Ustava i čl. 6. Konvencije i je li počinjenja apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP te relativno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. zbog povrede čl. 5., 7., 367. a ZPP, kada je donesena „presuda iznenađenja“ u slučaju kada drugostupanjski sud svoju odluku utemelji na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, bez da je sukladno čl. 367. a ZPP pozvao stranke da se o tome razjasne i kada se u nižestupanjskim postupcima te već jednom žalbenom postupku raspravljalo o primjeni čl. 1111. ZOO tj. povrata stečenog bez osnove, a žalbeni sud donese odluku primjenom čl. 164. ZV kojom se raspravlja o pravu poštenog posjednika na naknadu troškova bez da se je dala tužitelju mogućnost da se očituje u vezi s tom osnovom te odbije tužbu uz navođenje da nisu posebno dokazni nužni i korisni troškovi iako su vještvom u smislu čl. 1111. ZOO dokazni plaćeni troškovi?“.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1627/2022-2 od 29. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 366/2018 od 23. lipnja 2022., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„i. Je li nastalo legitimno očekivanje u smislu vlasničkog prava koje ima zaštitu temeljem čl. 48. Ustava RH, čl. 1. Protokola 1. Konvencije i sukladno odlukama ESLJP i Ustavnog suda RH, u slučaju čije povrede od strane državnih tijela, Republika Hrvatska treba naknaditi štetu, trenutkom kada prodavatelj kupcu prezentira pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojem mu je dosuđena nekretnina, izvornik zk. izvatka iz kojeg je vidljivo da je proveden kao vlasnik nekretnine bez bilo kakvih tereta i zabilježbi i kada nakon što su stranke prethodno sporazumjele oko predmeta i cijene, kupac isplati dogovorenu prodajnu cijenu, a prodavatelj izda valjanu pisanu punomoć podobnu za upis u zemljišne knjige kojom ovlašćuje supruga od kupca da u njegovo ime može po svojoj volji sklopiti kupoprodaji ugovor za predmetnu nekretninu i raspolagati posjedom?

ii. Da li rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da li se greške smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprostavljeni privatni interes i da li osoba koja je lišena svoga vlasništva u načelu mora dobiti naknadu u "razumnoj vezi s njegovom vrijednošću", čak i ako "legitimni ciljevi javnoga interesa“ možda nalažu nadoknadu vrijednosti manje od njegove pune tržišne vrijednosti?

iii. Da li temeljem čl. 14. ZSDU, Republika Hrvatska odgovara po načelu kauzaliteta (cause) tj. objektivne odgovornosti ili po načelo krivnje (culpae), odnosno je li sud pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je utvrdio da na tužitelju leži teret dokazivanja nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave? iv. Postupa li žalbeni sud u skladu s čl. 27. Ustava i čl. 6. Konvencije i je li počinjenja apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP te relativno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. zbog povrede čl. 5., 7., 367. a ZPP, kada je donesena „presuda iznenađenja“ u slučaju kada drugostupanjski sud svoju odluku utemelji na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, bez da je sukladno čl. 367. a ZPP pozvao stranke da se o tome razjasne i kada se u nižestupanjskim postupcima te već jednom žalbenom postupku raspravljalo o primjeni čl. 1111. ZOO tj. povrata stečenog bez osnove, a žalbeni sud donese odluku primjenom čl. 164. ZV kojom se raspravlja o pravu poštenog posjednika na naknadu troškova bez da se je dala tužitelju mogućnost da se očituje u vezi s tom osnovom te odbije tužbu uz navođenje da nisu posebno dokazni nužni i korisni troškovi iako su vještvom u smislu čl. 1111. ZOO dokazni plaćeni troškovi?

v. Postupa li žalbeni sud u skladu s čl. 27. Ustava i čl. 6. Konvencije u slučaju kada je već jednom ukinuo presudu zauzevši stav da nije nastupila zastara te da treba provesti dokaze na visinu zahtjeva pa kada drugi put odlučujući o žalbi na presudu u ponovljenom postupku kojom je prvostupanjski sud sukladno prethodnoj uputi utvrdio visinu, drugostupanjski sud na bazi istih činjenica predmeta i pravnih argumenta o istim pravnim pitanjima zauzima dijametralno suprotno stavove (te preinačuje i odbija tužbu) bez posebnog obrazloženja za taj dijametralno suprotan stav koji nema podloge u novim argumentima i činjenicama predmeta?

vi. Postupaju li sudovi u skladu s čl. 27. Ustava i čl. 6. Konvencije te je li ostvarena apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u smislu nedostatka zbog kojih se presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama kada se povodom odlučivanja o zahtjevu radi naknade štete zbog povreda rada državnih tijela i povrede legitimnih očekivanja te povrata stečenog bez osnove, uopće ne ispita sve tužiteljeve navode o osnovanosti, a nadasve da je Republika Hrvatska odgovorna za naknadu štete uslijed povrede rada državnih tijela sukladno praksi ESLJP stečenog prava za zaštitu vlasništva u vidu legitimnih očekivanja nastalim trenutkom sklapanja i ispunjenja ugovora o kupoprodaji nekretnine koji iako nije bio sklopljen u propisanoj formi bio izvršen pa je time nastao (sukladno čl. 73 ZOO/91), niti ima razloga o svim propustima državnih tijela na koje se tužitelj pozvao, niti razloga o ništetnosti odluke upravnog tijela na temelju koga je stečeno pravo vlasništva tuženika zbog kojeg je odbijen zahtjev niti ima rezultata o nedostatku zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva eksproprirane nekretnine u vidu zakonom propisane potvrde banke o isplaćenoj naknadi za ekspropriranu nekretninu na bazi čega je tužena stekla vlasništvo niti razloga o tome da je tužitelj temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva koje mu naknadno oduzeto?

vii. Je li počinjena apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada drugostupanjski sud nije dao jasne i razumljive razloge kojima bi odgovorio na žalbene navode tužitelja zbog čega je ocijenio da su bitne činjenice o nepostojanju odgovornosti za naknadu štete odlučne za ovaj spor doista pravilno utvrđene u prvostupanjskoj presudi, a u slučaju postojanja žalbenih razloga kojima se pravilnost takvog utvrđenja odlučnih činjenica za ovaj spor ozbiljno dovodi u pitanje?“.

2. Uz naznačena pitanja tužitelj se pozvao i na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je pitanje navedeno u izreci ovog rješenja važno za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. U odnosu na pitanja naznačena pod i), ii) i iii) kao materijalnopravna pitanja valja ukazati da se dijelom radi o pitanjima koja se u bitnom odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a takva pitanja se ne mogu ocijeniti kao važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a (naznačena pod i) i ii), a dijelom o pitanjima (naznačeno pod iii) kojim se polazi o pogrešne pretpostavke jer je drugostupanjski sud jasno naveo da je odgovornost Republike Hrvatske objektivna pa iako pogrešno drugostupanjski sud navodi da je teret dokaza glede nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave na tužitelju u daljnjem obrazloženju jasno navodi da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za naknadu štete jer u situaciji kada u zemljišnim knjigama postoji zabilježba spora tada izostanak upisa eksproprijacije nije od utjecaja na gubitak nekretnine tužitelja budući da je on i njegovi prednici mogao imati saznanja da nekretninu kupuju od nevlasnika. Kako su pretpostavke odgovornosti države za štetu nezakonit i nepravilan rad, postojanje štete koja je zbog toga nastala, ali i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada i nastale štete te kako se ove pretpostavke moraju kumulativno ispuniti to je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Pitanja pod v), vi) i vii) naznačena su kao procesnopravna pitanja.

6.1. U odnosu na pitanje naznačeno pod v) predlagatelju valja odgovoriti da sud drugoga stupnja nije vezan svojim shvaćanjem izraženim u ranijoj ukidnoj odluci, pa u novoj odluci može izmijeniti svoje pravno shvaćanje (tako i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev 2956/2015-3, Revt-366/16 od 6. listopada 2021., Revr-45/17 od 5. lipnja 2018. i dr.).

6.2. Pitanjima naznačenim pod vi) i vii) tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja da je počinjena pred drugostupanjskim sudom. Naime, prema mišljenju tužitelja, drugostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i na taj način ispituje činjenične okolnosti konkretnog slučaja i izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom, a prema ocjeni ovog suda procesnopravna pitanja koja postavlja tužitelj nisu pitanja koja u sebi sadržavaju uvjet univerzalnosti koji je potreban da bi u smislu čl. 385.a ZPP-a radilo o važnim pitanjima kako ih definira taj članak jer odgovor na svako od postavljenih pitanja ovisi o specifičnim i jedinstvenim okolnostima ovog konkretnog spora, pa se takva pitanja se ne mogu ocijeniti kao važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

7. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, u izreci ovog rješenja navedeno je u odnosu na koje pravno pitanje se dopušta podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, a u svezi ostalih pravnih pitanja na temelju iste zakonske odredbe ima se smatrati da je prijedlog povučen.

Zagreb, 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa