REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3410/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Spajić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 24, protiv tuženika EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Starčević, odvjetnik u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi isplate iznosa od 2.776.748,18 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3335/2016 od 11. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3335/2016 od 11. ožujka 2019. u točki I. izreke u dijelu za iznos od 1.261.465,46 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5. siječnja 2012. pa do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku EK isplatiti tužitelju Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb iznos od 1.261.465,46 kn / 167.425,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. siječnja 2012. pa do isplate po stopi za razdoblje od 5. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. prema stopi dobivenoj uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. po stopi dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne spote na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3335/2016 od 11. ožujka 2019. odbijen je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 2.776.748,18 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke) i tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 390.818,75 kn, točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 174.837,50 kn.

2. Protiv presude u točkama I. i II. žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja, predlaže tužiteljevu žalbu odbiti i traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 34.712,50 kn.

4. Odlučujući o tužiteljevoj žalbi Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 19. travnja 2021. presudu i rješenje poslovni broj Pž-2345/2019-2 i preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3335/2016 od 11. ožujka 2019. u dijelu točke I. izreke za iznos od 1.261.465,46 kn sa zateznim kamatama i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.261.465,46 kn sa zateznim kamatama od 5. siječnja 2012. do isplate, a ukinuo presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3335/2016 od 11. ožujka 2019. u dijelu točke I. izreke za iznos od 1.515.282,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 6. lipnja 2012. pa do isplate te u odnosu na točku II. izreke (odluka o trošku postupka) i vratio u tom dijelu predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, o troškovima postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci, a presuda i rješenje neće se objaviti u eSpisu.

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-386/2022-4 od 5. lipnja 2024. ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2345/2019-2 od 19. travnja 2021. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Prema obrazloženju odluke poslovni broj Rev-386/2022-4 od 5. lipnja 2024. proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji osnova tužbenog zahtjeva i samo je paušalno naveo da u konkretnom slučaju zastara potraživanja nije nastupila. Kako je tuženik uspio u prvostupanjskom postupku, nije osporio zaključak prvostupanjskog suda koji se odnosi na zastaru jer nije imao pravnog interesa za podnošenje žalbe. Time, što se tuženik nije mogao očitovati na navode prvostupanjskog suda o zastari tražbine, a drugostupanjski sud u odluci kojom je preinačio prvostupanjsku presudu i dosudio tužitelju iznos od 1.261.465,46 kn sa zateznim kamatama nije se očitovao o tuženikovom prigovoru zastare tužiteljeve tražbine povrijeđeno je tuženikovo konvencijsko pravo na pristup sudu (članak 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku). Slijedom navedenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđene su navedene odredbe Zakona o parničnom postupku kao i konvencijsko pravo na pravično suđenje, konkretno pravo na pristup sudu, pa je stoga utvrđeno da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju se odnosi postupovno pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, to je na temelju članka 394. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ukinuta drugostupanjska presuda i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Slijedom navedenog ovaj sud je odlučivao o žalbi tužitelja protiv odluke prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 1.261.465,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Žalba je osnovana.

8. Presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Tužitelj zahtjeva naknadu štete koja je tužitelju nastala isplatom iznosa od 1.261.465,46 kn koji je tuženik, tadašnji predsjednik uprave tužitelja, sam sebi isplatio 4. siječnja 2012. na ime varijabilnog dijela plaće (bonusa) za 2010. godinu, a koji je isplaćen suprotno točki IV. Odluke o utvrđenju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava Klasa:120-02/09-01/17, Ur. broj 5030105-09-1 od 11. srpnja 2009. („Narodne novine“ broj 83/09). Točkom IV. navedene Odluke Vlade Republike Hrvatske propisano je da se varijabilni dio plaće utvrđen menadžerskim ugovorom predsjednika i članova uprava trgovačkih društva neće isplaćivati.

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev i u bitnome zauzeo stav da je u odnosu na isplatu iznosa od 1.261.465,46 kn koji se odnosi na isplatu varijabilnog dijela plaće za 2010. godinu prvotnom Odlukom Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava pravo na isplatu bonusa nije bilo bezuvjetno derogirano. Osim toga da je navedena Odluka Vlade Republike Hrvatske kasnije izmijenjena na sjednici Vlade Republike Hrvatske održane 19. travnja 2012. te je do određenog roka odgođena isplata varijabilnog dijela plaće (bonusa) utvrđenog menadžerskim ugovorom predsjednika i članova uprave, dok se u samo pravo na varijabilni dio plaće na toj razini nije ulazilo. 11. Tuženik je s tužiteljem 10. rujna 2009. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je u članku 3. bilo propisano da na sve što nije regulirano ovim ugovorom do zaključenja posebnog ugovora iz prethodnog stavka ovog članka primjenjuje Pravilnik o radu i drugi opći akti banke (list 25. spisa). Prema priloženoj Politici plaća i ostalih primanja od 19. ožujka 2010. proizlazi da varijabilni iznos primanja (bonusi) za upravu određuje nadzorni odbor (list 29. spisa), Politiku plaća i ostalih primanja stupila je na snagu 31. ožujka 2010. potpisana po tuženiku (list 30. spisa). Tuženik je s tužiteljem 3. siječnja 2011. zaključio i Ugovor o obavljanju poslova predsjednika uprave prema kojem je u članku 2. određena redovita plaća i člankom 3. varijabilna primanja (bonus na plaću) kao i pretpostavke za isplatu varijabilnog iznosa plaće (list 13. do 24. spisa).

12. Prema odredbi članka 252. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11; dalje: ZTD) članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Stavkom 2. članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Stavkom 6. zahtjevi iz prethodnih stavaka ovoga članka zastaruju za pet godina.

13. Kako nije sporno da je tuženik, tadašnji predsjednik uprave tužitelja, 4. siječnja 2012. sebi isplatio varijabilni dio plaće za 2010. godinu (bonus) u iznosu od 1.261.465,46 kn, a tužba je u ovom postupku podnesena 30. studenog 2016. za zaključiti je da nije protekao rok iz članka 252. stavka 6. ZTD-a prema kojem zahtjevi za naknadu štete zastarijevaju za pet godina pa je slijedom toga prvostupanjski sud pravilno zaključio da tražbina tužitelja nije u zastari. Tuženik je svoj prigovor zastare obrazložio u smislu članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), međutim kako se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima kao lex specialis to ovaj sud nalazi da je primjenom mjerodavnog prava valjalo zaključiti da tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

14. Prema Odluci o utvrđenju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava Klasa:120-02/09-01/17, Ur. broj 5030105-09-1 od 11. srpnja 2009. („Narodne novine“ broj 83/09, objavljen 15. srpnja 2009.) u točki IV. propisano da se varijabilni dio plaće utvrđen menadžerskim ugovorom predsjednika i članova uprava trgovačkih društva neće isplaćivati. Točkom V. određeno je trgovačkim društvima u kojima Republika Hrvatska, Hrvatski fond za privatizaciju, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banka, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i pojedina ministarstva objedinjeno, imaju manjinski paket dionica ili manjinski udio, daje se preporuka da se plaća predsjednika i članova uprave trgovački društva odredi sukladno točki II. stavku 1. ove Odluke, a ostala primanja se određuju sukladno točki IV. ove odluke. Prema točki VII. ova odluka se primjenjuje sve do prosinca 2010. (list 52., 53. spisa).

15. Odlukom o izmjeni Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društva („Narodne novine“ broj 3/11, objavljen 5. siječnja 2011.) izmijenjena je točka VII. Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društva („Narodne novine“ broj 83/09) na način da navedena Odluka važi do 31. prosinca 2011. godine (list 370. spisa). Odlukom o izmjeni Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava u točki VII. produženo je djelovanje uredbe do 31. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 3/ 12, objavljeno 4. siječnja 2012., list 372. spisa).

16. Odlukom o Izmjeni i dopunama Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 46/12, objavljeno 23. travnja 2012. ) određeno je da se mijenja točka IV. izreke kojom se u bitnome navodi da nadzorni odbor odnosno drugi nadležni organ trgovačkog društva može za predsjednika i članove uprave ugovoriti godišnju nagradu-varijabilni dio plaće prema kriterijima koji su posebno naznačeni u točki I. izreke. Točkom IV.d. određeno je da pravila iz točke IV.,IV.a, IV.b i IV. c ove odluke primjenjuju za rezultate poslovanja u 2012. godini (list 373. -374. spisa).

17. Točkom IV. Odluke o utvrđenju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 83/09) određeno je da se varijabilni dio plaće utvrđen menadžerskim ugovorom predsjednika i članova uprava trgovačkih društva neće isplaćivati koja odluka se ima primjenjivati do 31. prosinca 2010. Ova odredba nije izmijenja Odlukom o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 3/11., objavljeno 5. siječnja 2012.) niti Odlukom o Izmjeni i dopunama Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 46/12, objavljeno 23. travnja 2012.) jer se ova potonja primjenjuje za rezultate poslovanja u 2012. godini. Stoga je za zaključiti da je tuženik postupao suprotno točki IV. Odluke o utvrđenju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava kada je sebi isplatio varijabilni dio plaće za 2010. godinu u bruto iznosu od 1.261.465,46 kn. Tuženik je kao tadašnji predsjednik uprave tužitelja bio u obvezi postupiti u skladu s Odlukom Vlade Republike Hrvatske, a što proizlazi iz točke VI. Odluke koja je obvezujuća za nadležna tijela trgovačkih društava iz točke II. i III. Odluke. Upravo je Odluka Vlade Republike Hrvatske obvezivala tuženika da plaće cijelog rukovodnog kadra uskladi s navedenom odlukom, s ciljem da se plaće svih smanje, kao i da slijedom toga poštuje Odluku Vlade Republike Hrvatske i u dijelu koji se odnosi na zabranu isplate varijabilnog dijela plaće iz točke IV. Odluke Vlade Republike Hrvatske. Tome je za dodati da je prema Politici plaća i ostalih primanja varijabilni iznos primanja (bonusi) za upravu određivao nadzorni odbor koja odluka o isplati bonusa za 2010. godinu za tuženika ne prileži spisu. U tom kontekstu valja navesti da Odluka o odgodi isplate bonusa i rezervacije sredstava za isplatu od 21. srpnja 2011. koju je donijela uprava tužitelja potpisana po tuženiku i drugom članu uprave ne čini opravdanim isplatu bonusa za 2010. godinu (list 46., 47. spisa).

18. U odnosu na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-928/00 od 22. studenog 2006. na koju se poziva tuženik prema kojoj država nema ovlasti djelovati kao zakonodavac kad sudjeluje u gospodarskim odnosima kao većinski vlasnik ili osnivač neke pravne osobe valja navesti da je Vlada Republike Hrvatske donijela navedenu Odluku o utvrđenju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava radi provedbe mjera štednje na svim razinama, a radi ograničavanja negativnih učinaka gospodarske krize u Republici Hrvatskoj, čime nije utjecala na gospodarske odnose već je djelovala u provedbi ciljeva antirecesijskih mjera u okviru svojih ovlasti prema Zakonu o Vladi Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 101/98, 15/00, 117/01, 199/03, 30/04, 77/09).

19. Prema nalazu i mišljenju vještaka Darka Prpića dipl.oec. stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire (list 392. do 412. spisa) utvrđeno je da je tužitelj zbog ispate varijabilnog dijela plaće za 2010. godinu u bruto iznosu od 1.076.341,71 kn imao ukupni trošak (bruto II) u iznosu od 1.261.472,48 kn (list 399. spisa).

20. S obzirom da je isplaćen varijabilni dio plaće (bonus) za 2010. godinu suprotno Odluci Vlade Republike Hrvatske od 11. srpnja 2009. niti je iznos bonusa za upravu odredio nadzorni odbor to je tuženik isplatom na ime varijabilnog dijela plaće za 2010. godinu postupao suprotno članku 252. stavku 1. ZTD-a i prouzročio štetu tužitelju slijedom čega je pravilnom primjenom članka 252. stavka 2. ZTD-a valjalo obvezati tuženika na isplatu utuženog iznosa od 1.261.465,46 kn sa zateznim kamatama prema stopi određenoj za ostale odnose.

21. Slijedom navedenog na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 12. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec