Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-406/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima, protiv 1. tuženika mlt. MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a obje zastupane po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku u Vinkovcima, radi smanjenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-240/2022-26 od 4. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-240/2022-26 od 4. srpnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Mijenja se iznos uzdržavanja određen za tužene mlt. VO , rođenog **.**.2008.g., OIB: [osobni identifikacijski broj] i JO rođenu **.**.2006.g., OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] određen Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je sastavni dio Rješenja Općinskog suda u Vinkovcima R1 Ob- 416/ 2020 od 02. 02. 2021.g. i to na način da se tužitelju ĆO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] nalaže da na ime zakonskog uzdržavanja tuženih i to mlt. VO, rođenog **.**.2008.g., OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi iznosom od 132,72 eur mjesečno, a za JO rođena **.**.2006.g. OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi iznosom od 132,72 eur mjesečno, i to na način da je dospjele obroke uzdržavanja dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana , a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima."

Pod točkom II. izreke je odlučeno da je tužitelj dužan tuženicima nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i udovoljiti tužbenom zahtjevu, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Neosnovani su i žalbeni navodi da prvostupanjski sud povrijedio odredbe čl. 7,. 8., 298., 311 st. 2 i čl. 338. st. 4. ZPP-a u svezi čl. 354. st. 1. ZPP-a. To iz razloga što je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, iznio je dokaze koje je proveo te je iste ocijenio te koje je odredbe materijalnog prava primijenio.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj suvlasnik na nekretninama upisanim kod Općinskog suda u Vukovaru, k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište i kuća u [adresa] pomoćna zgrada i garaža ukupne površine 422 m2,

- da tužitelj ostvaruje plaću od 1.233,00 eura, otplaćuje devizni kredit od 142,39 eura i dragovoljni prilog za vojsku 2,65 eura, što ukupno iznosi neto plaća 1.088,77 eura,

- da je da je tužitelj vlasnik vozila marke [obrt] VW godina proizvodnje 2005.,

- da je tužitelj korisnik kredita od 12.300,00 eura te je stanje duga u travnju 2024. 12.194,00 eura, a rata iznosi 157,48 eura te da je korisnik kredita od 29.199,02 eura gdje mjesečna rata iznosi 310,99 eura,

- da je neto plaća majke 1. i 2. tuženika 1.209,00 eura za studeni 2023., a za rujan 2023. 1.163,00 eura,

- da je tužitelj kupio ili prodavao odnosno posredovao u prodaji od 1. siječnja 2021.g. do 28. ožujka 2024.g. ukupno 13 osobnih automobila,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo kako za uzdržavanje djece JO i MO plaća 371,00 euro te smatra da je to previše; da je od razvoda s majkom djece kupio kuću, sklopio novi brak, u međuvremenu je postao otac još jednog djeteta u svibnju; da mjesečno zarađuje 1.245,00 eura, a od prodaje automobila nije imao zarade; da od svoje plaće nije u mogućnosti plaćati 380,00 eura za dvoje djece nego bi plaćao 300,00 eura za oboje djece; da je dobio povećanja plaće od 150,00 eura te da od iznajmljivanja poslovnog prostora u [adresa] ne ostvaruje zaradu, iako je dao oglas za iznajmljivanje, jer se radi o poslovnom prostoru njegove supruge,

- da je majka 1. i 2. tuženika u iskazu navela kako smatra da je iznos uzdržavanja za dvoje djece u dobi do 15 i 18 godina od 371,00 eura premalo jer djeca troše mjesečno na hranu, odjeću, školovanje i izlaske najmanje 200,00 eura po djetetu; da ona mjesečno zaradi 1.100,00 eura i živi u vlastitoj kući gdje režije plaćaju 300,00 eura preko ljeta, a zimi kad je grijanje 350,00 eura, da ekskurzija (maturalac) za JO košta 730,00 eura, da otac nije ništa platio za ekskurziju; da za krizmu koju je JO imala nije ništa doprinio, već joj je za poklon dao 500,00 eura; da MO trenira nogomet u Cerni i tromjesečno plati 20,00 eura; da djeca idu mjesečno kod ortodonta u Zagreb i to košta oko 60-70 eura; da prima dječji doplatak koji je iznosio 50,00 eura, a zadnji mjesec 78,00 eura,

- da su primanja tužitelja povećana jer je tužitelj zaposlen u MORH-u gdje je Vlada Republike Hrvatske povećala primanja, da se tužitelj bavi prodajom vozila od čega dodatno zarađuje jer je prodao 13 automobila u periodu od 2021-2024., a kreditna zaduženost tužitelja nije okolnosti koja utječe na visinu obveze tužitelja, kao niti činjenica da ne viđa djecu dovoljno, ne opravdava donošenje odluke o smanjenju uzdržavanja za tuženike,

- da je i na strani 1. i 2. tuženika također došlo do promijenjenih okolnosti, što je u svom iskazu govorila njihova majka, jer je prošlo 3 godine od donošenja odluke po kojoj je tužitelj bio dužan plaćati uzdržavanje u visini od 1.300,00 i 1.500,00 kuna za djecu jer su tuženici sada starija djeca te je u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 5. svibnja 2023. godine minimalni iznos za mjesečno uzdržavanje djeteta od 13 do 18 godina u iznosu od 223,46 eura, znači više nego što iznosi visina uzdržavanja na koju je tužitelj obvezan na plaćanje rješenjem koje je doneseno prije 3 godine.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da u situaciji kada troškovi mlt. djeteta rastu, iznos koji je tužitelju određen rješenjem od prije 3 godina ne može se opravdano smanjiti, bez obzira što je tužitelj zasnovao novu obitelj i kreditno se zadužio te se doveo u financijske poteškoće jer ta okolnost ne oslobađa niti jednog roditelja od dužnosti uzdržavanja djeteta, a da sud prvog stupnja nije u ovom sporu utvrdio da bi tužitelj bio djelomično ili potpuno radno nesposobna osoba, dok postojanje nekih drugih razloga za smanjenje uzdržavanja sud nije utvrdio, zbog čega ocjenjuje da u konkretnom slučaju nema opravdanog razloga da se uzdržavanje smanji tuženicima.

9. Žalitelj u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer tužitelj sada ima obvezu uzdržavanja troje djece, budući da je u braku s TO rođeno mlt. dijete, o čemu je dostavio rodni list, a „da su mlt. djeca tuženi sada u dobi od 14 godina i 16 godina, da stanuju s majkom, u kući u kojoj je tužitelj ostavio pokretnine koje je stekao s majkom mlt. tuženih, uložio novac dobiven kreditom koji kredit tužitelj sam otplaćuje“; da su automobili prodani tijekom 2018. kada je tužitelj bio u bračnoj zajednici s majkom tuženih, pa joj je zato ovo i poznato, jer je ostvarivala korist kako ona tako i tuženi; da sud prvog stupnja zanemaruje činjenicu uzdržavanja koju tužitelj ima prema još jednom djetetu pa proizlazi kao da to dijete niti ne postoji.

10. U pravu je tužitelj kada navodi da sud prvog stupnja nije na jasan i nedvojben način utvrdio da je tužitelj postao otac još jednog djeteta, a koje je rođeno **.**.2024. – mlt. PO (list 98 spisa), kojeg je u obvezi uzdržavati. No, mlt. PO u obvezi je uzdržavati i njezina majka TO, a potrebe tog djeteta su nedvojbeno manje nego potrebe 1. tuženika mlt. MO, rođ. **.**.2008. i JO, rođ. **.**.2006. (dakle, u dobi od 16 i 18 godina, a ne 14 i 16 kako to pogrešno navodi žalitelj). Pored toga, tužitelj s mlt. PO živi u obiteljskoj zajednici te, osim novčanih sredstava, za njezino uzdržavanje doprinosi kroz svakodnevnu skrb koju joj pruža, dok sa sinom mlt. MO i kćeri AO nema kontakta pa time niti bilo kakvih troškova koje bi imao da s djecom ostvaruje osobne odnose i provodi zajedničko vrijeme, već je novčani iznos koji uplaćuje za njihovo uzdržavanje jedini trošak koji ima prema 1. i 2. tuženicima.

11. Dakle, na strani tužitelja je jedina promijenjena okolnost koja bi mogla utjecati na smanjenje njegove obveze uzdržavanje - rođenje mlt. PO, dok mu je u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke plaća porasla, a kreditno opterećenje za kupnju kuće nije razlog koji bi utjecao na njegovu obvezu uzdržavanja 1. tuženika mlt. MO i 2. tuženice JO: Također niti otplata kredita za uređenje kuće u vlasništvu bivše supruge VO ne predstavlja valjani razlog za smanjenje uzdržavanja 1. i 2. tuženika jer se radi o imovinskopravnim odnosima roditelja 1. i 2. tuženika koji ne mogu biti od utjecaja na tužiteljevu obvezu uzdržavanja prema tuženicima te tužitelj svoja eventualna potraživanja prema bivšoj supruzi VO treba ostvarivati u odgovarajućem sudskom postupku, a nije ih ovlašten kompenzirati kroz smanjenje svoje obveze uzdržavanja prema 1. i 2. tuženicima.

12. Međutim, treba istaknuti da su i na strani 1. tuženika mlt. MO i 2. tuženice JO promijenjene okolnosti na način da su stariji u odnosu na vrijeme donošenja prethodne odluke te su njihove potrebe u vrijeme donošenja pobijane presude nedvojbeno veće nego prije tri godine.

13. Nadalje, točan je žalbeni navod da sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke nije imao u vidu primjenu odredbe čl. 314. st. 3. Obiteljskom zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), kojom je propisano da iznimno od stavka 2. ovoga članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma:

1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.

14. Međutim, i uzimajući u obzir naprijed citiranu odredbu je valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. To iz razloga što je tužitelj obvezan plaćati za uzdržavanje 1. tuženika mlt. MO iznos od 1.300,00 kn (172,54 eura), a za uzdržavanje 2. tuženice JO iznos od 1.500,00 kn (199,08 eura), dok prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 23. travnja 2024. ("Narodne novine", br. 48/23) minimalni novčani iznosi za dijete od 13 do 18 godina iznose 223,46 eura. Budući da tužitelj za uzdržavanje 1. tuženika mlt. MO i 2. tuženice JO doprinosi iznose koji su manji o minimalnih novčanih iznosa propisanih u vrijeme donošenja pobijane presude, neosnovani su žalbeni navodi u kojima tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

15. U odnosu na žalbene navode u kojim osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je u razdoblju od 2021-2024. prodao 13 automobila, pritom tvrdeći da je sva vozila prodao tijekom 2018. kada je bio u braku s majkom 1. i 2. tuženika, valja reći sljedeće.

16. Iz isprava u spisu na listu 46 do 57, proizlazi da je tužitelj sklopio Ugovor o kupoprodaji motornog vozila Audi, god. proizvodnje 1996. dana 1. veljače 2021. (list 46-47 spisa); da je ugovor o kupoprodaji vozila Audi, god. proiz. 2002. sklopio 21. veljače 2022. (list 48-49 spisa); ugovor o kupoprodaji za vozilo Volkswagen Golf 1.9 TDI, god. proiz. 2005. je sklopljen 16. veljače 2022. (list 50 spisa); za vozilo Volkswagen Golf 1.9 TDI, god. proiz. 2012. je sklopljen 9. kolovoza 2022. s kupcem ZO (list 51 spisa); za vozilo Volkswagen Golf 1.9 TDI, god. proiz. 2012. je sklopljen 14. listopada 2022. s kupcem KO (list 52 spisa), za vozilo Volkswagen Golf, god. proiz. 2006. je sklopljen 28. lipnja 2020. s kupcem BO (list 53 spisa); za vozilo Volkswagen Golf 1.4 16V, god. proiz. 2006. je sklopljen kupcem NO (list 54 spisa); ugovor o kupoprodaji vozila Volkswagen Golf 2.0 TDI, god. proiz. 2017. je sklopljen 14. listopada 2022. (list 55 spisa), dok je ugovor za kupnju vozila Fiat Punto, god. proiz. 2004. sklopljen 7. kolovoza 2018. (list 56-57 spisa).

17. Iz naprijed navedenog proizlazi da je pogrešno utvrđenje kako je tužitelj u razdoblju od 2021.-2024. prodao 13 automobila jer je u tom razdoblju (nakon prestanka bračne zajednice s VO) prodao 8 automobila, ali je očito neosnovana i žalbena tvrdnja da je sve automobile prodao tijekom 2018. jer iz opisanih isprava u spisu je vidljivo da je samo automobil Fiat Punto prodan tijekom 2018.

18. Međutim, okolnost da je tužitelj u razdoblju od 2021. -2024. prodao 8 automobila, a ne 13 kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, nije od odlučnog značaja za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari jer iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da na strani tužitelja nisu promijenjene okolnosti na način i u mjeri koja je potrebna da bi dovela do smanjenja iznosa uzdržavanja.

19. Na kraju, tužitelj točno navodi da je u konkretnom slučaju odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja trebao donijeti primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a, a ne čl. 154. st. 1. ZPP-a, no i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 366. st.

1. ObZ-a je valjalo prihvatiti zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadom parničnog troška jer su isti u cijelosti uspjeli u sporu.

20. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP-a je u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a na osnovi odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a u odnosu na odluku o troškovima postupka, donesena presuda kao u točki I izreke.

Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je u skladu s odredbama čl. 366. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke).

U Zagrebu 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac