Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5058/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ŠN iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Pečenko, odvjetnici iz Sv. Ivana Zeline, protiv tuženika- protutužitelja 1/ŠNŠ i 2/KN, oboje iz [adresa]. 35, zastupani po punomoćniku Marku Kernu, odvjetniku odvjetniku iz Zagreba, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice- protutuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 308/2022-43 od 15. studenoga 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice UN kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-308/2022-43 od 15. studenoga 2023. u dijelu pobijane točke I. izreke, kojim je tužiteljici-protutuženici ŠN naloženo isplatiti 2. tuženiku-protutužitelju SN iznos od 5.000 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od 27. travnja 2011. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze na dan isplate, sve u roku 15 dana, kao i u točki III izreke.

II Preinačava se navedena presuda u dijelu pobijane točke I. izreke, kojim je tužiteljici-protutuženici ŠN naloženo da isplati 2. tuženiku-protutužitelju SN iznos od 5.000 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od 18. siječnja 2011. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze na dan isplate, sve u roku 15 dana, kao i u dijelu kojim je naložena isplata zakonskih zateznih kamata po istoj stopi od 21. svibnja 2008. do 27. travnja 2011., te se u tom dijelu protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke navedene presude u dijelu u kojem tužiteljici nisu dosuđeni troškovi postupka.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda citiranom u izreci odlučeno je:

„I Nalaže se tužiteljici-protutuženici ŠN da isplati 2. tuženiku-protutužitelju SN iznos od 10.000 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od 21. svibnja 2008. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze na dan isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se 2. tuženik-protutužitelj SN sa dijelom protutužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 11.739,33 EUR/88.450,00 HRK1 sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos.

III Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužiteljice-protutužene istaknuto radi prebijanja u iznosu od 15.130,40 EUR/114.000,00 HRK1.

IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

Prethodno je utvrđeno, da je tužba tužiteljice ŠN protiv tuženih ŠNŠ i SN povučena, koje je rješenje postalo pravomoćno. 2. Protiv navedene presude tužiteljica-protutuženice ŠN (dalje: tužiteljica) je podnijela žalbu kojom istu pobija u točki I, III i dijelu točke IV izreke, kojim joj nisu dosuđeni troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda a tuženici dosudi troškove postupka.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U predmetnom postupku tužiteljica je traži iseljenje tuženika i predaju u posjed nekretnine - kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine1126 m2 upisane u z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedenu nekretninu tužiteljica je kupoprodajnim ugovorom od 20.5.2008. prodala tuženicima, koji su na ime kupoprodajne cijene platili samo iznos od 10.000 EUR, od ugovorenih 80.000 (prema navodima tuženika 70.000) dok ostatak nije plaćen niti u naknadno ostavljenim rokovima, radi čega je tužiteljica tuženike pismom od 17. siječnja 2011. obavijestila o raskidu ugovora i pozvala da iz kuće isele i predaju je u posjed najkasnije do 31. siječnja 2011., što isti nisu učinili.

5.1. Tuženici su istaknuli, da su pismom od 9.12.2010. obavijestili tužiteljicu o pravnim nedostatcima nekretnine i predložili sporazumni raskid ugovora uz povrat iznosa od 10.000 EUR te daljnjih ulaganja od 88.450,00 HRK radi izvođenja radova nužnih za stanovanje u nekretnini. Protutužbenim zahtjevom tuženici traže isplatu navedenih iznosa sa zateznim kamatama, te se protive predaji nekretnine do isplate navedenih iznosa.

6. Između stranaka nije sporno da je kupoprodajni ugovor od 20. svibnja 2008. raskinut s danom 18. siječnja 2011., te da su tuženici prije zaključenja glavne rasprave u predmetnom postupku napustili spornu nekretninu i to u rujnu 2011. Nadalje prvostupanjski sud smatra utvrđenim, da je kupoprodajna cijena za nekretninu iznosila 70.000,00 Eur, od čega je plaćeno 10.000,00 Eur prilikom sklapanja ugovora a preostali dio nije plaćen, te je do potpune isplate odgođen prijenos vlasništva na ime tuženika, koji su u posjed nekretnine ušli po sklapanju ugovora u svibnju 2008., te su u posjedu bili do rujna 2011. a plaćeni dio cijene nije im vraćen. Tuženici su obojali kuću, postavili laminat u dnevnoj sobi, kupili električne radijatore i peć na drva, postavili tuš kadu u donjem dijelu kuće, pri čemu stanje nekretnine nije nedvojbeno utvrđeno u trenutku ulaska u posjed, a prema iskazu tuženika KN istu su pregledali i ono što su vidjeli nije bilo ništa neuobičajeno za nekretninu u kojoj nitko ne stanuje odnosno dugo nije stanovao.

7. Tužiteljica je povukla tužbu na ročištu od 2. listopada 2023., a tuženici su pristali na povlačenje tužbe, budući da je nekretnina u međuvremenu prodana i predana u posjed trećim osobama, te je odlučeno na temelju čl. 193. st. 2. ZPP i to je rješenje pravomoćno.

8. Tuženici su podnijeli protutužbu u kojoj navode kako im tužiteljica nakon raskida kupoprodajnog ugovora od 20. svibnja 2008. duguje na ime povrata kupoprodajne cijene iznos od 10.000 EUR. Također ističu da su na predmetnoj nekretnini izvršili preinake-radove nužne za stanovanje u predmetnoj nekretnini u iznosu od tadašnjih 88.450,00 HRK, pa stoga od tužiteljice protutužbenim zahtjevom potražuju isplatu iznosa od 10.000,00 EUR na ime dijela kupoprodajne cijene sa zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2008. do isplate, te isplatu iznosa od 88.450,00 HRK na ime ulaganja u radove nužne za stanovanje na predmetnoj nekretnini sa zakonskim zateznim kamatama od 26. travnja 2011. do isplate, te potražuju troškove postupka.

9. Protutužba 1. tužene-protutužiteljice ŠNŠ povučena je, o čemu je odlučeno rješenjem od 26. listopada 2020., koje je postalo pravomoćno 12. studenoga 2020., pa je jedini protutužitelj ostao SN.

10. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je pravo tuženika KN na isplatu (povrat) plaćenog dijela kupovnine, te postojanje tražbine tužiteljice istaknute radi prebijanja u iznosu od 15.130,40 eur.

10.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa na ime ulaganja u nekretninu od 11.739,33 eur, u kojem je dijelu protutužbeni zahtjev odbijen, odluka je postala pravomoćna.

11. Nesporno je da je kupoprodajni ugovor između stranaka od 20. svibnja 2008. raskinut 18. siječnja 2011., a navedeno proizlazi iz dopisa tužiteljice-protutužene od 24. rujna 2010. s povratnicom (list 5 spisa), dopisa tužiteljice-protutužene od 17. siječnja 2011. s potvrdom o primitku pošiljke i poštanska povratnica (list 7-8 spisa), te dopisa ranije 1. tužene i 2. tuženika-protutužitelja od 9. prosinca 2010. (list 18-19 spisa), da dio kupoprodajne cijene od 10.000,00 EUR, koju su platili ranije 1. tužena i 2. tuženi-protutužitelj, tužiteljica-protutužena nije vratila po raskidu kupoprodajnog ugovora od 18. siječnja 2011.

12. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje, da su ranije 1. tužena i 2. tuženi- protutužitelj u posjedu predmetne nekretnine bili od svibnja 2008. do rujna 2011. kada su napustili predmetnu nekretninu, a u istoj nekretnini su ostale neke stvari istih što je razvidno iz prepiske stranaka vezane za povrat stvari od 6. rujna 2012. do 7. lipnja 2013.

Isto ne znači, kako se prigovara u žalbi, da bi tuženici ostali u posjedu nekretnine, jer sama činjenica da nisu preuzeli sve stvari, u situaciji kada je, kako navodi u svom iskazu od 12. travnja 2018. (l 64 spisa) dva dana nakon što je obaviještena da tuženici sele iz kuće, 17.9.2011., ušla u kuću i promijenila brave, ukazuje na to da su tuženici napustili posjed nekretnine 17.9.2011. godine te je u isti ušla tužiteljica (radi čega je i mogla posjed predati trećim osobama nakon ponovne prodaje nekretnine).

13. Pobijanom presudom prihvaćen je protutužbeni zahtjev za povrat dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 10.000,00 EUR , pozivom na čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15 29/18, dalje: ZOO), koji propisuje da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok st. 2. istog članka propisuje da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, a st. 3. istog članka propisuje da ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora, te st. 4. istog članka propisuje da svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi i st. 5. istog članka propisuje da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

14. Između stranaka je nesporno, da su ranije 1. tužena i 2. tuženik-protutužitelj platili dio kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu u iznosu od 10.000,00 EUR na dan potpisa Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine 20. svibnja 2008., a da tužiteljica-protutužena navedeni iznos nakon raskida Ugovora o kupoprodaji nije vratila ranije 1. tuženoj i 2. tuženiku-protutužitelju.

14.1. Dakle, kako je dio kupoprodajne cijene isplaćen tužiteljici-protutuženoj, to bi ranije 1. tužena i 2. tuženik-protutužitelj imali nakon raskida Ugovora o kupoprodaji pravo na povrat onoga što su dali temeljem čl. 368. st. 2. ZOO-a.

15. Osnovano međutim tužiteljica u žalbi prigovara, da je protutužba 1/ŠNŠ pravomoćno povučena, a nije bila zatražena solidarna isplata nisu stranke u pogledu tog spora jedinstveni i nužni suparničari u smislu čl. 201. ZPP (u protivnom se ne bi niti mogla donijeti odluka o povlačenju protutužbe u odnosu na protutužiteljica ad. 1).

16. Prvostupanjski je sud dosudio cjelokupni iznos protutužitelju 2/KN, uz obrazloženje da se radi o njihovim „zajedničkim novcima“ te je stvar odnosa ranije 1/tuženice-protutužiteljice i 2/tuženika-protutužitelja eventualni regres navedenog iznosa.

17. O porijeklu novca ranije 1/tuženice-protutužiteljice i 2/tuženika-protutužitelja kojim su platili dio kupoprodajne cijene u postupku nisu utvrđivane činjenice (dakle radi li se o bračnoj stečevini ili posebnoj imovini svakoga od njih), niti je to uopće odlučno u situaciji, kada stranke nisu jedinstveni suparničari a nije tražena niti solidarna isplata u smislu čl. 43. st. 3. ZOO.

17.1. Obveza na isplatu 10.000,00 eur djeljiva je obveza u smislu čl. 41. st. 1. ZOO, te se, budući da nije drugačije određeno, dijeli među vjerovnicima na jednake dijelove, na temelju čl. 41. st. 3. ZOO.

Zato je sud tužiteljicu-protutuženicu mogao obvezati da jednom od vjerovnika te obveze isplati samo razmjerni dio, odnosno polovicu iznosa, dok je u dijelu, u kojem je obvezana isplatiti protutužitelju KN daljnjih 5.000,00 eur, odluka protivna navedenoj odredbi ZOO.

18. Tužiteljica-protutužena ne osporava navedeno potraživanje 2. tuženika- protutužitelja, međutim ističe prigovor prijeboja vezano za naknadu za stanovanje i korištenje predmetnom nekretninom od strane ranije 1. tužene i 2. tuženika- protutužitelja. Smatra da primjerena naknada iznosi 3.000,00 HRK(400 EUR) mjesečno, što zaključno sa kolovozom 2011. iznosi za 38 mjeseci 114.000 HRK, a što je više od primljene akontacije kupoprodajne cijene, pa tužiteljica-protutužena u tom smislu stavlja prigovor prijeboja.

19. Prvostupanjski sud zaključuje, da su ranije 1. tužena i 2. tuženik-protutužitelj time što su stanovali u predmetnoj nekretnini od svibnja 2008. do rujna 2011. imali koristi jer nisu tužiteljici-protutuženoj kao tadašnjoj vlasnici predmetne nekretnine plaćali za stanovanje u predmetnoj nekretnini. Članak 1120. ZOO- propisuje da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist da vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema da mu ovaj nadoknadi koristi koje je imao od uporabe.

20. Pravilno međutim sud nadalje zaključuje, da su ranije 1. tužena i 2. tuženik- protutužitelj bili pošteni posjednici predmetne nekretnine do 18. siječnja 2011., kada je predmetni Ugovor raskinut.

21. Odredbom članka 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje ZVDSP) propisano je, da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora istu predati vlasniku, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni nadoknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok st. 2. istog članka propisuje da pošteni posjednik u slučaju da vlasnik zahtijeva da posjednik preda stvar, može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni, a u stavcima 3.-6. je određen način i opseg vraćanja.

22. Prema čl. 164. st. 1. ZVDSP-a pošteni posjednik ne duguje naknadu za upotrebljavanje stvari i za koristi koje je imao od te stvari, dok nepošteni posjednik prema čl. 165. st. 1. ZVDSP-a mora vlasniku tuđe stvari nadoknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja te stvari. Stoga su ranije 1. tužena i 2. tuženik- protutužitelj kao nepošteni posjednici predmetne nekretnine, a čiji je posjed nepošten od 18. siječnja 2011. bili dužni tužiteljici-protutuženoj platiti naknadu za korištenje te nekretnine prema čl. 165. st. 1. ZVDSP.

23. S obzirom na istaknut prigovor prava zadržanja, sud se pozvao na članak 72. st. 1. ZOO prema kojem vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina s tim da to pravo ima i osoba u čijem se posjedu nalazi dužnikova nekretnina, a ne samo pokretnina kako bi to proizlazilo iz striktnog jezičnog tumačenja citirane zakonske odredbe. Radi toga sud obrazlaže da, budući da je osnovan zahtjev za povrat dijela kupoprodajne cijene tako da 2. tuženik-protutužitelj prema tužiteljici-protutuženoj ima dospjelu tražbinu, a predmetna nekretnina koja je bila u posjedu ranije 1. tužene i 2. tuženika-protutužitelja, je u vezi sa zadržanom nekretninom pa je 2. tuženik- protutužitelj imao pravo zadržati nekretninu u posjedu dok mu tužiteljica-protutužena ne ispuni tu tražbinu. Nakon raskida Ugovora o kupoprodaji nekretnine ranije 1. tužena i 2. tuženi-protutužitelj su u posjedu nekretnine bili bez valjane pravne osnove.

23.1. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da, kada su isti posjed nekretnine stekli na temelju Ugovora, pa su tada bili pošteni posjednici tuđe stvari i imali su pravo odbiti predati nekretninu tužiteljici-protutuženoj u situaciji kao što je ova u konkretnom slučaju, kad prema tužiteljici-protutuženoj 2. tuženik-protutužitelj ima dospjelo potraživanje na ime povrata isplaćenog dijela kupoprodajne cijene, da je 2. tuženik- protutužitelj predmetnu nekretninu držao na temelju prava zadržanja iz čl. 72. st. 1. ZOO-a, pa nije bio dužan plaćati naknadu za korištenje nekretnine tužiteljici- protutuženoj, a na koje bi ista imala pravo temeljem čl. 165. st. 1. ZVDSP-a.

24. Tužiteljica je kao protutuženica u konkretnom slučaju, u podnesku od 26.8.2011. (l. 22 spisa) istaknula prigovor prijeboja, pozivajući se na postojanje svoje tražbine u svrhu prebijanja u parnici. Tužiteljica je bila dužna dokazati osnovanost i visinu te tražbine.

24.1. Iako tužiteljica osnovano prigovara zaključku prvostupanjskog suda u dijelu, u kojem je njezina tražbina na temelju naknade za korištenje nekretnine i nakon što je posjed tuženika-protutužitelja postao nepošten, ocijenjena neosnovanom, tj. nakon 18. siječnja 2011., sud je osnovano odbio izvršiti prijeboj njezine tražbine s tražbinom tuženika, jer visina te tražbine nije dokazana u postupku.

25. Tuženici su bili pošteni posjednici u trenutku stjecanja posjeda i svo vrijeme dok je kupoprodajni ugovor bio na snazi, ali nakon nespornog raskida tog ugovora, njihovo poštenje je prestalo, pa pravo zadržanja ne mogu imati na temelju, za odnos stranaka relevantnih odredaba čl. 164. st. 2. ZV, niti bi imali pravo besplatnog korištenja nekretnine na temelju čl. 72. ZOO na koji se pozvao prvostupanjski sud. Smisao instituta zadržanja (retencije) po čl. 72. ZOO jest zaštita vjerovnika u realizaciji njegove dospjele tražbine prema dužniku, u smislu da se vjerovniku dopušta zadržati stvar dužnika dok mu ovaj ne ispuni dospjelu tražbinu. Ukoliko je dužnik ne ispuni, vjerovnik se od vrijednosti zadržane stvari može naplatiti u postupku i na način kao založni vjerovnik.

26. Dakle svrha zadržanja tuđe stvari iz čl. 72. ZOO je omogućiti vjerovniku da se iz njezine vrijednosti namiri ukoliko dužnik ne ispuni dospjelu tražbinu, a ne podrazumijeva i pravo vjerovnika da se za vrijeme dok ima pravo zadržanja stvari tom stvari i koristi.

26.1. Institut zadržanja sadržajno jest ograničenje prava vlasnika zadržane stvari, dok na njoj postoji pravo zadržanja u korist trećeg kao vjerovnika. Upravo zato se sadržaj instituta zadržanja treba tumačiti u granicama koje su odredbama ZOO-a izričito propisane, a ne ekstenzivno.

26.2. Sadržaj odredbe čl. 75. ZOO-a ne upućuje na to da pravo zadržanja uključuje i nenaplatno korištenje zadržane stvari od strane vjerovnika, a dok on na njoj ima pravo zadržanja.

27. Zato bi nakon raskida ugovora, 18. siječnja 2011., pa do iseljenja tuženika 17.9.2011., tužiteljica imala pravo tražiti naknadu za korištenje nekretnine. Tužiteljica je na okolnost visine te naknade predložila sudu da od Porezne uprave zatraži podatak o visini najamnine za stambeni prostor na području [adresa] – [adresa] u spornom razdoblju, te je dopisom od 13. kolovoza 2018. ista obavijestila sud da takvim podatkom ne raspolaže nakon čega je na ročištu od 16.10.2018. tužiteljica navela da opreza radi predlaže vještačenje na okolnost visine najamnine za razdoblje od 1.5.2008. do 30.9.2011. ukoliko stranka ne uspije pribaviti sama te podatke, u podnesku od 2.5.2019. navela je da ustraje kod prijedloga za provođenje vještačenja, da bi na ročištu od 11. rujna 2019. ponovila prijedlog za pribavljanje istih podataka od Porezne uprave. Na ročištu od 6. veljače 2020. taj je prijedlog ponovljen, a dopisom od 4.3.2020. Porezna uprava ponovno je obavijestila sud da nije u mogućnosti dostaviti tražene podatke. Podneskom od 14.4.2020. tužiteljica je predložila pozvati Poreznu upravu na dostavu popisa prijavljenih cijena najmova po prijavama poreznih obveznika za razdoblje od 1.1.2008. do 31.12.2011., te iz dopisa Porezne uprave od 13.7.2020. proizlazi da su vrijednosti najma stambenih prostora u [adresa] u 2011. različite tj. 12,94 kn, 14,29 kn, 16,67 kn te 21,67 kn, sve po m2. Na ročištu od 6. listopada 2020. tužiteljica je navela da u odnosu na tu potvrdu, prosječna cijena najma stambenog prostora u spornom razdoblju iznosi 16,39 kn, a da su korišteni kuća i dvorište površine 719 m2 i voćnjak površine 406 m2 radi čega je visina mjesečnog najma stavljena u prijeboj u visini od 3.000,00 kn u skladu s navedenim podatcima.

28. Iz dostavljenih podataka proizlazi, da se radi o cijenama najamnine stambenog prostora na području grada [adresa], po ugovorima prijavljenim u Poreznoj upravi, dakle ne dvorišta i voćnjaka, kako to tumači tužiteljica. U postupku nije utvrđena površina same kuće tužiteljice, niti je tužiteljica navela o kojoj se stambenoj površini radi, da bi tek u predmetnoj žalbi tužiteljica, protivno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, navela da se radi o kući koja ima „dvije etaže, prizemlje, kat i tavan pri čemu svaka etaža ima 100 m2“. I navodi stranaka o podobnosti same kuće za stanovanje u trenutku predaje u posjed tuženicima su kontradiktorni, pa podatci postojeći u spisu, nisu usporedivi niti primjenjivi za ocjenu osnovanosti prigovora prijeboja.

29. Radi toga je ovaj sud ocijenio, da je osnovan zahtjev protutuženika KN za povrat plaćenog iznosa dijela kupovnine za spornu nekretninu od 5.000,00 eur, na temelju čl. 1111. ZOO, budući da se radi o stjecanju na temelju osnove koja je kasnije otpala, dok taj tuženik nije aktivno legitimiran tražiti isplatu daljnjih 5.000,00 eur, a budući da se tužba protutuženice KNŠ smatra povučenom te je rješenje o tome pravomoćno.

30. Tužiteljica je isplatu primila na temelju kupoprodajnog ugovora koji je u trenutku isplate bio na snazi, pa se na temelju čl. 1115. ZOO smatra poštenim stjecateljem, radi čega zatezne kamate ne može dugovati od dana stjecanja, kako je presudio prvostupanjski sud. Budući da se zatezna kamata inače duguje od dana podnošenja zahtjeva, a zahtjev je podnesen protutužbom koja je u ovom postupku podnesena 27.4.2011., tužiteljica duguje kamatu od toga dana.

30.1. Tužiteljica nije dokazala visinu svoje tražbine na temelju naknade za korištenje nekretnine u razdoblju od 8 mjeseci kada su tuženici bili nesavjesni posjednici, pa se njezin prigovor prijeboja ne može prihvatiti.

31. Nadalje, predmet tužbenog zahtjeva nije bila naknada štete zbog raskida ugovora, pa žalbeni navodi u tom smislu nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

32. Budući da uspjeh stranaka u ovom postupku, u kojem je protutužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 5.000,00 eur od traženih 10.000,00 eur, i dalje opravdava primjenu čl. 154. st. 4. ZPP, potvrđeno je i rješenje o troškovima postupka iz točke IV. izreke prvostupanjske presude, o čemu je odlučeno, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, kao u točki I izreke rješenja.

33. Tužiteljica u pretežnom dijelu nije uspjela sa žalbom a u dijelu u kojem je uspjela nisu nastali posebni troškovi, radi čega je, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, o čemu je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

34. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić