Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4939/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kovačević, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćna Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8593/2021-34 od 29. svibnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 12. studeni 2024.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8593/2021-34 od 29. svibnja 2024. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 1. Ugovora o [broj kredita] od dana 12. prosinca 2006. godine, koji glasi: ''sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.''
II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točki 2. Ugovora o kreditu [broj kredita] od dana 12. prosinca 2006. godine, koji glasi: ''U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.'' III Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 6. točka 2. Ugovora o kreditu [broj kredita] dana 12. prosinca 2006. godine, koja glasi: ''plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja''.
IV Utvrđuje se ništetnim ugovorna odredba članka 11. točka 9. Ugovora o kreditu [broj kredita] dana 12. prosinca 2006. godine, koja glasi: ''Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.''
V Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.501,68 EUR / 18.849,05 kn1 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od 0,68 EUR / 5,13 kn od 28.03.2008. pa do isplate
na iznos od 14,25 EUR / 107,33 kn od 28.10.2008. pa do isplate
na iznos od 0,16 EUR / 1,18 kn od 28.11.2008. pa do isplate
na iznos od 7,89 EUR / 59,48 kn od 29.12.2008. pa do isplate
na iznos od 10,75 EUR / 81,02 kn od 28.01.2009. pa do isplate
na iznos od 13,88 EUR / 104,58 kn od 02.03.2009. pa do isplate
na iznos od 10,63 EUR / 80,09 kn od 30.03.2009. pa do isplate
na iznos od 11,59 EUR / 87,31 kn od 28.04.2009. pa do isplate
na iznos od 7,8 EUR / 58,79 kn od 28.05.2009. pa do isplate
na iznos od 5,47 EUR / 41,25 kn od 29.06.2009. pa do isplate
na iznos od 7,23 EUR / 54,45 kn od 28.07.2009. pa do isplate
na iznos od 7,46 EUR / 56,22 kn od 28.08.2009. pa do isplate
na iznos od 7,67 EUR / 57,77 kn od 28.09.2009. pa do isplate
na iznos od 5,76 EUR / 43,38 kn od 28.10.2009. pa do isplate
na iznos od 9,45 EUR / 71,20 kn od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 10,78 EUR / 81,21 kn od 28.12.2009. pa do isplate
na iznos od 13,22 EUR / 99,60 kn od 28.01.2010. pa do isplate
na iznos od 13,7 EUR / 103,21 kn od 01.03.2010. pa do isplate
na iznos od 17,21 EUR / 129,69 kn od 29.03.2010. pa do isplate
na iznos od 16,4 EUR / 123,60 kn od 28.04.2010. pa do isplate
na iznos od 18,68 EUR / 140,78 kn od 31.05.2010. pa do isplate
na iznos od 27,93 EUR / 210,45 kn od 29.06.2010. pa do isplate
na iznos od 24,59 EUR / 185,26 kn od 29.07.2010. pa do isplate
na iznos od 36,37 EUR / 274,03 kn od 30.08.2010. pa do isplate
na iznos od 32,62 EUR / 245,80 kn od 29.09.2010. pa do isplate
na iznos od 28,46 EUR / 214,43 kn od 29.10.2010. pa do isplate
na iznos od 36,11 EUR / 272,07 kn od 29.11.2010. pa do isplate
na iznos od 47,16 EUR / 355,32 kn od 29.12.2010. pa do isplate
na iznos od 41,1 EUR / 309,65 kn od 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 43,43 EUR / 327,20 kn od 01.03.2011. pa do isplate
na iznos od 41,02 EUR / 309,05 kn od 29.03.2011. pa do isplate
na iznos od 39,64 EUR / 298,69 kn od 29.04.2011. pa do isplate
na iznos od 54,93 EUR / 413,85 kn od 30.05.2011. pa do isplate
na iznos od 58,74 EUR / 442,54 kn od 29.06.2011. pa do isplate
na iznos od 70,73 EUR / 532,93 kn od 29.07.2011. pa do isplate
na iznos od 70,63 EUR / 532,18 kn od 29.08.2011. pa do isplate na iznos od 56,39 EUR / 424,88 kn od 29.09.2011. pa do isplate
na iznos od 55,99 EUR / 421,83 kn od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 54,41 EUR / 409,98 kn od 29.11.2011. pa do isplate
na iznos od 57,63 EUR / 434,19 kn od 29.12.2011. pa do isplate
na iznos od 60,94 EUR / 459,18 kn od 30.01.2012. pa do isplate
na iznos od 62,01 EUR / 467,22 kn od 29.02.2012. pa do isplate
na iznos od 59,42 EUR / 447,72 kn od 29.03.2012. pa do isplate
na iznos od 60,9 EUR / 458,84 kn od 30.04.2012. pa do isplate
na iznos od 62,03 EUR / 467,38 kn od 29.05.2012. pa do isplate
na iznos od 61,01 EUR / 459,68 kn od 29.06.2012. pa do isplate
na iznos od 60,76 EUR / 457,82 kn od 30.07.2012. pa do isplate
na iznos od 60,04 EUR / 452,37 kn od 29.08.2012. pa do isplate
na iznos od 57,58 EUR / 433,86 kn od 01.10.2012. pa do isplate
na iznos od 60,04 EUR / 452,35 kn od 29.10.2012. pa do isplate
na iznos od 61,53 EUR / 463,60 kn od 29.11.2012. pa do isplate
na iznos od 60,94 EUR / 459,16 kn od 31.12.2012. pa do isplate
na iznos od 54,58 EUR / 411,20 kn od 29.01.2013. pa do isplate
na iznos od 59,49 EUR / 448,25 kn od 01.03.2013. pa do isplate
na iznos od 60,08 EUR / 452,70 kn od 29.03.2013. pa do isplate
na iznos od 58,39 EUR / 439,93 kn od 29.04.2013. pa do isplate
na iznos od 52,66 EUR / 396,78 kn od 29.05.2013. pa do isplate
na iznos od 53,3 EUR / 401,59 kn od 01.07.2013. pa do isplate
na iznos od 54,3 EUR / 409,11 kn od 29.07.2013. pa do isplate
na iznos od 56,75 EUR / 427,58 kn od 29.08.2013. pa do isplate
na iznos od 59,55 EUR / 448,66 kn od 30.09.2013. pa do isplate
na iznos od 57,99 EUR / 436,93 kn od 29.10.2013. pa do isplate
na iznos od 58,76 EUR / 442,76 kn od 29.11.2013. pa do isplate
na iznos od 60,09 EUR / 452,78 kn od 27.12.2013. pa do isplate
s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 11. točki 3. Ugovora o kreditu [broj kredita] od dana 12. prosinca 2006. godine, koja glasi: ''Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita..... sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila''.
VII Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 168,32 EUR / 1.268,20 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2006. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VIII Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.237,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.05.2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IX Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
''III Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 860,57 EUR / 6.482,18 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to: na iznos od 4,91 EUR / 36,97 kn od 28.08.2007. pa do isplate
na iznos od 4,91 EUR / 36,97 kn od 28.09.2007. pa do isplate
na iznos od 4,91 EUR / 36,97 kn od 29.10.2007. pa do isplate
na iznos od 4,91 EUR / 36,97 kn od 28.11.2007. pa do isplate
na iznos od 4,91 EUR / 36,97 kn od 28.12.2007. pa do isplate
na iznos od 4,91 EUR / 36,97 kn od 28.01.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.02.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.03.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.04.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.05.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 30.06.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.07.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.08.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.09.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.10.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.11.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.12.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.01.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 02.03.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 30.03.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.04.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.05.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.06.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.07.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.08.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.09.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.10.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.12.2009. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.01.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 01.03.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.03.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 28.04.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 31.05.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.06.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.07.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 30.08.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.09.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.10.2010. pa do isplate na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.11.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.12.2010. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 01.03.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.03.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.04.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 30.05.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.06.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.07.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.08.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.09.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.11.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.12.2011. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 30.01.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.02.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.03.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 30.04.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.05.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.06.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR /88,13 kn od 30.07.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.08.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 01.10.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.10.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.11.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 31.12.2012. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.01.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 01.03.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.03.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.04.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.05.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 01.07.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.07.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.08.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 30.09.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.10.2013. pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR / 88,13 kn od 29.11.2013. pa do isplate
na iznos od 12,11 EUR / 91,26 kn od 27.12.2013. pa do isplate.''
X Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."
2. Protiv te presude žale se obje stranke.
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki VIII. i IX. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točki I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII i X izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Žalbe su neosnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenja ništetnim dijelova odredbi čl. 4. toč. 1. čl. 6. toč. 2., čl. 11. toč. 9. i čl. 11. toč. 3. Ugovora o kreditu od 12. prosinca 2006. godine zaključenog između tužitelja i tuženika a koje odredbe se odnose na jednostranu promjenu kamatne stope, ugovaranje valutne klauzule i naknade za obradu kredita te zahtjev za isplatu iznosa od 2.501,68 eura na ime valutne klauzule, iznosa od 168,32 eura na ime naknade za obradu kredita i iznosa od 860,57 eura na ime jednostrane promjene kamatne stope.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju stranke ističu u žalbama. Naime, izreka prvostupanjske presude ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude, u prvostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 12. prosinca 2006. godine kojim se tuženik – banka obvezao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 18.342,58 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da je namjena kredita kupnja vozila, da je u čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, da je u čl. 6. toč. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete kao i da su anuiteti plativi u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, dok je čl. 11. toč. 9. Ugovora o kreditu ugovoreno da potpisom ugovora korisnik kredita i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te da potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF, da je u čl. 11. toč. 3. Ugovora ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila. Također u postupku je utvrđeno da se u spornom razdoblju mijenjala visina kamatne stope, da je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak; da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita; da je tužitelj isplatio kredit 14. prosinca 2006.; da tužitelju nije bilo omogućeno s djelatnicima banke pregovarati o spornim odredbama o kreditu; da je tužitelj u spornom razdoblju bio potrošač.
10. Predmet spora je restitucijski zahtjev kao posljedica zaštite potrošača od nepoštene odredbe Kako je predmetni ugovor sklopljen 2006., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj: 96/2003. - dalje: ZZP).
11. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.
13. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.
14. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmetu tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, a ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.
15. Pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.
16. Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnim dio odredbe 11.3. ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada 1,50% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, ocijenivši istu ugovornu odredbu nepoštenom te posljedično ništetnom sukladno odredbama ZZP (čl. 81. i čl. 87. ZZP) jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, da tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada te da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača, cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime naknade za korištenje kredita iznos od 168,32 eura, te s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju, kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.
17. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li, imajući u vidu da je već Posebnom ponudom bila obuhvaćena i sporna odredba, tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu.
18. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.
19. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).
20. Prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
21. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, ugovorne odredbe o naknadi od 1,50 % su nepoštene i time ništetne, pa se može zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
22. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare, a to stoga jer je tužba u ovom predmetu podnesena 28. listopada 2021., a u situaciji kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok (opći zastarni rok – 5 godina) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), a iz čega proizlazi da u ovom predmetu nije protekao zastarni rok te nije nastupila zastara potraživanja tužitelja u odnosu na zahtjev za valutnu klauzulu.
23. Tuženik neosnovano ističe prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu za naknadu za obradu kredita to stoga jer zastarni rok u tom slučaju počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe tj. u konkretnom slučaju počinje teći tek pravomočnošću prvostupanjske presude. Naime zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
24. Također valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu na ime pretplate po osnovi kamatne stope u iznosu od 860,57 eura a to stoga jer je tužba kao što je već naprijed navedeno u ovom predmetu podnesena 28. listopada 2021. godine a zastarni rok u odnosu na kamatnu stopu započeo je teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te je istekao 13. lipnja 2019. godine (obzirom na zastarni rok od 5 godina-opći zastarni rok) (presuda Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 14. lipnja 2014. godine).
25. Isto tako valja ukazati tuženiku da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu a to stoga jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO).
26. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.
27. Odluka o parničnom trošku temelji se na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 2. ZPP.
28. Stoga je valjalo odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 12. studenog 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
