Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4957/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku iz Bjelovara, Strossmayerova 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P-817/2023-22 od 4. srpnja 2024, u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P-817/2023-22 od 4. srpnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, prema tuženiku DV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 16.104,10. EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 29.12.2022. g. do 31.12.2022. g. a od 01.01.2023. g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena pa do 31.12.2023. g. a od 01.01.2024. g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate.

II Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prema tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 u iznosu od ukupno 10.367,26. EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 29.12.2022. g. do 31.12.2022. g. a od 01.01.2023. g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena pa do 31.12.2023. g. a od 01.01.2024. g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate.

III Prebijaju se utvrđene tražbine tužitelja i tuženika iz točke I i II izreke ove odluke, te se nalaže tuženiku DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, na ime razlike tražbine tužitelja koja je preostala nakon izvršenog prijeboja u iznosu od 5.736,84 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 29.12.2022. g. do 31.12.2022. g. a od 01.01.2023. g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena pa do 31.12.2023. g. a od 01.01.2024. g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13,70/19,80/22,114/22,155/23 i 21/24 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u skladu sa navodima žalbe uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu trošak žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP sa prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u skladu sa navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova parničnog postupka,

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za povrat iznosa isplaćene razlike plaće stečene bez osnove odnosno na osnovi koja je kasnije otpala. Tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na činjenici da je nakon izvršenog plaćanja tuženiku revizijskim rješenjem Vrhovnog suda republike Hrvatske poslovni broj Revr-468/13 od 6. prosinca 2016. ukinuta presuda po kojoj je izvršeno plaćanja i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a pravna osnova je čl. 1111., čl. 1115. i čl. 1117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje:ZOO), te odluka o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prijeboja, odnosno potpunom ili djelomičnom prestanku tužiteljičine tražbine uslijed na navedenog prigovora.

6. Tuženik zahtjevu tužiteljice suprotstavio je svoje pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" -Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17-dalje Konvencija) te se pozvao na pravno stajalište izraženo u odluci Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Solomun protiv Hrvatske od 2. travnja 2015. (Zahtjev br. 679/11) u pogledu konvencijskih načela mirnog uživanja prava vlasništva, pravičnog suđenja i pravne sigurnosti.

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je između istih stranaka prvotno vođen postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem P-160/2011 u kojemu je tuženik iz ovog predmeta bio tužitelj protiv tamo tužene Republike Hrvatske kao poslodavca, a tužio je radi isplate razlike plaće, te je u tome predmetu bila donesena presuda P-160/2011-23. od 26. travnja 2012., koja je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-1685/2012-2. od 28. veljače 2013., a koje su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-468/13-2. od 6. prosinca 2016. te je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje

-da je do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a temeljem pravomoćne presude iz predmeta P-160/2011 Općinskog suda u Bjelovaru tuženik u ovom predmetu, a tamo kao tužitelj pristupio prisilnoj naplati dosuđenog novčanog iznosa putem FINA-e te je tako od strane tužitelja u ovom predmetu, a tamo tuženika na dan 29. srpnja 2013. ukupno naplaćen iznos od 142.152,03 kn

-da je nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute presude iz predmeta P-160/2011 u ponovljenom postupku pod brojem Pr- 11/2017 donesena presuda Pr-11/2017-31. od 20. siječnja 2020., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž R-475/2020-2. od 15. srpnja 2022. u kojoj presudi je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj tužitelju DV isplatiti bruto iznos od 54.862,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunate na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka 10.973,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2020. do isplate

-da je tuženik dana 29. prosinca 2022. izjavio prijeboj prema tužiteljici za iznos od 10.367,26 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve prema dosudi iz presude Pr-11/2017-31. od 20. siječnja 2020.

8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 20. svibnja 2024. tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na način da je navela da je njezina tražbina u ukupnom iznosu 11.750,84 Eur što se odnosi na neto glavnicu i kamate naplaćene u presudi Općinskog suda u Bjelovaru P-160/11 od 26. travanja 2012., a naplaćena u ovršnom postupku a ukinuta rješenjem Vrhovnog suda te predložio da se izvrši prijeboj te je suglasna s izračunom koji je sačinio tuženik u pismenom podnesku od 6. ožujka 2024. iz čega proizlazi da tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 16.104,10 Eur, a u koji iznos je uračunata i procesna zakonska zatezna kamata od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do dana prijeboja, tj. do 29. prosinca 2022., a da tuženik ima potraživanje prema tužitelju u iznosu od 10.367,26 Eur, a što se odnosi na presudu u ponovljenom postupku sa kamatama od dana dospijeća pa do dana prijeboja tj. do dana 29. prosinca 2022., te je predložio sudu da izvrši prijeboj utvrđenih tražbina stranaka i potom donese još odluku vezano za utvrđenu razliku koja je preostala po izvršenom prijeboju, a na što je pristala tužiteljica budući da se suglasila s izračunom koji je i dostavio tuženik kako je to navedeno u podnesku od 6. ožujka 2024.

9. Imajući u vidu da među strankama nije bio sporan izračun / obračun tražbina stranaka koje proistječu iz predmeta Pr-11/2017 ranije P-160/2011, da je tuženik pasivno legitimiran vratiti tužiteljici s osnova stečenog po osnovi koja je kasnije otpala u smislu čl. 1111. ZOO samo neto iznos s obračunatim zateznim kamatama na taj iznos koji mu je bio isplaćen u postupku prisilne naplate po presudi koja je ukinuta odnosno po osnovi koja je kasnije otpala, imajući u vidu prijebojni zahtjev tuženika pobijanom odlukom sud prvog stupnja utvrđuje postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 16.104,10 Eur, postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici u predmetu Pr-11/2017 u iznosu od 10.367,26 Eur te nakon izvršenog prijeboja navedenih tražbina sa stanjem na dan 29. prosinca 2022., nalaže tuženiku platiti tužiteljici iznos od 5.736,84 Eur, sa zateznim kamatama koje teku od 29 prosinca 2022. pa do isplate.

10. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da u predmetnom slučaju plaćanje nije bilo dobrovoljno, već se tuženik naplatio na temelju pravomoćne presude prisilnom naplatom u ovršnom postupku, uvažavajući sudsku praksu izraženu u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-601/07 od 18. lipnja 2008. koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe tuženika DV kao tužitelja u P- 160/2011 na dan 14. veljače 2011. tuženik, u navedenom postupku tužitelj je mogao znati da mu ne pripada pravo na navedena novčana sredstva te se u istome očituje i njegov doprinos da budu doneseni nezakoniti akti. U konkretnom slučaju predmetno potraživanje nije stečeno na način da je postalo vlasništvo tuženika, jer u odnosu na tuženika nije moglo nastati legitimno očekivanje da je to njegovo vlasništvo, radi čega, vraćanjem stečenog bez osnove nije povrijeđeno niti pravo na pošteno suđenje, a kako je i izraženo u odluci Županijskog suda u Zagrebu Gž-2636/21-3 od 24. studenog 2021.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. toč. 9. i 11. ZPP na koje se sadržajem žalbe poziva i tužiteljica.

12. Naime predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za povrat novčanog iznosa kao iznosa stečenog bez osnove, odnosno na temelju osnove koja je kasnije otpala, koji je ovrhom isplaćen tuženiku, na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem P-160/2011 u kojemu je tuženik iz ovog predmeta bio tužitelj protiv tamo tužene Republike Hrvatske kao poslodavca, a tužio je radi isplate razlike plaće, te je u tome predmetu bila donesena presuda P-160/2011-23. od 26. travnja 2012. koja je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-1685/2012-2. od 28. veljače 2013., a koje su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-468/13-2. od 6. prosinca 2016. te je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku donesena je presuda suda prvog stupnja pod brojem Pr-11/2017-31. od 20. siječnja 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž R-475/2020-2. od 15. srpnja 2022. i kojom presudom je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju DV isplati bruto iznos od 54.862,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunate na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka 10.973,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2020. do isplate.

14. Odlučno je, može li se prigovor radi prebijanja istaknuti i kada je protutražbina utvrđenja pravomoćnom odlukom suda, kao u ovom slučaju.

15. Prema odredbi čl. 333. st. 3. ZPP ako je u presudu odlučeno o potraživanju koje je tuženik istaknuo prigovorim radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju tog potraživanja postaje pravomoćna.

16. Zakonski termin prigovor radi prebijanja (čl. 333. st. 3. ZPP) i potraživanje istaknuto radi prebijanja (čl. 338. st. 3. ZPP) govori o tome da se prigovor ističe u svrhu prebijanja, do kojega tek treba doći odlukom suda. On je u pravilu uvjetni, nesamostalni prigovor, ovisan o istaknutom tužbenom zahtjevu jer će sud o njemu odlučiti samo ako meritorno odluči o tužbenom zahtjevu.

17. Ako tuženik ima tražbinu prema tužitelju koja je već utvrđena pravomoćnom odlukom donesenom u sporu između istih stranaka, ali ju još nije naplatio i za takvu tražbinu tuženik može tužitelju u tijeku parnice izjaviti jednostrani prijeboj, ako priznaje postojanje tužiteljeve tražbine.

18. Pri tome treba imati u vidu, ako tuženik osporava tužiteljevu tražbinu, a ima protutražbinu prema tužitelju koja je već utvrđena pravomoćnom presudom, sudskom nagodbom ili odlukom nekog drugog tijela, tuženik za takvu tražbinu može istaknuti prigovor radi prebijanja, a da ne postoji negativna procesna pretpostavka pravomoćno presuđene stvari.

19. Međutim kod procesnopravnog prigovora radi prebijanja sud ne smije u izreci ponovno utvrđivati postojanje tuženikove tražbine, jer bi ponovno sudio o istome, nego će se ograničiti na utvrđenje postojanja tužiteljeve tražbine, zatim tu tužiteljevu tražbinu prebiti s prethodno pravomoćno utvrđenom tuženikovom protutražbinom i ako postoji razlika dosuditi je tužitelju, a odbiti zahtjev u prebijenom dijelu tražbine.

20. Budući da sukladno odredbi čl. 333. st. 3. ZPP odluka o postojanju ili nepostojanju prigovora radi prijeboja postaje pravomoćna, u pobijanoj presudi ponovnim utvrđivanjem tražbine tuženika koja je već utvrđena pravomoćnom sudskom presudom (presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr-11/2017-31. od 20. siječnja 2020.) sud prvog stupnja odlučio je o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno.

21. U konkretnoj situaciji, kada je tražbina tuženika već ranije pravomoćno utvrđena, sud prvog stupnja je nakon što je utvrdio tražbinu tužiteljice trebao samo izvršiti prijeboj te tražbine s tražbinom tuženika iz presude suda prvog stupnja poslovni broj Pr-11/2017-31. od 20. siječnja 2020., navodeći pritom i sudsku presudu kojom je utvrđena tražbina tuženika koja je stavljena u prijeboj.

22. Budući da je pobijana presuda zahvaćena navedenim apsolutno bitnim povredama odredaba parničnog postupka, to je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok ostali dok ostali žalbeni navodi tužiteljice i tuženika nisu obrazlagani.

23. Postupajući sukladno navedenom, sud prvog stupnja raspraviti će i sve ostale žalbene prigovore, poglavito one koje ističe tužiteljica (o pogrešnom utvrđenju njezine tražbine u pogledu određivanja procesnih kamata, kao i tijeka kamata), te utvrditi je li i u kojem iznosu došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika, nakon čega će biti u prilici donijeti novu zakonitu odluku koja se odnosi i na ukupne troškove postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 12. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović