Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-814/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po PL, dipl. pravnici Sindikata naftnog gospodarstva u Zagrebu, protiv tuženika INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o., Zagreb, Barčićeva 9, OIB: 88722350183, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovcu i dr. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-873/2022-16 od 24. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 873/2022-16 od 24. srpnja 2024., te se sudi:
Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"I/ Utvrđuje se nedopuštenim redoviti otkaz ugovora o radu broj IMS-ROT- 3/2022 od dana 1. ožujka 2022. godine te se utvrđuje da ugovor o radu između tužitelja JL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o., Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB:88722350183, broj MS-905607/21-8 s primjenom od 1. kolovoza 2021. godine nije prestao.
II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove Prodavača u Maloprodajnom području [adresa], Regiji [adresa], a koje poslove je tužitelj obavljao prije otkaza, a ukoliko takvih poslova nema, vratiti ga na rad na druge slične poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima u roku od 15 dana te priznati mu sva druga prava kao da mu radni odnos nije prestao."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 €, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 303,09 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđen je nedopuštenim redoviti otkaz ugovora o radu broj IMS-ROT- 3/2022 od dana 1. ožujka 2022. te je utvrđeno da ugovor o radu između tužitelja i tuženika broj MS-905607/21-8 s primjenom od 1. kolovoza 2021. nije prestao dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove Prodavača u Maloprodajnom području [adresa], Regiji [adresa], a koje poslove je tužitelj obavljao prije otkaza, a ukoliko takvih poslova nema, vratiti ga na rad na druge slične poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima u roku od 15 dana te priznati mu sva druga prava kao da mu radni odnos nije prestao. Pod točkom III. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška od tužitelja.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno podredno da se ukine i predmet vrti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 € uz trošak sudske pristojbe na žalbu.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava u cijelosti žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 1. ožujka 2022. (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu - Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZR-a), kao i povratak na poslove koje je tužitelj obavljao prije otkaza.
6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nejasni i proturječni te pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe čl. 373. a ZPP kroz ocjenu izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:
- da su tuženik, kao poslodavac i tužitelj, kao radnik, 1. kolovoza 2021. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj MS-905607/21-8, za radno mjesto "Prodavač" u regiji [adresa], Maloprodajno područje [adresa];
- da je tužitelj 8. ožujka 2022. zaprimio Odluku tuženika broj: IMS-ROT-3/2022 (u daljnjem tekstu: Odluka) od 1. ožujka 2022. o redovitom otkazu Ugovora o radu broj:
MS-905607/21-8 zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa te mu ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od jednog (1) mjeseca i jednog (1) tjedna koji počinje teći dostavom odluke;
- da iz obrazloženja Odluke o redovitom otkazu o radu proizlazi da je na maloprodajnom mjestu [adresa] - J [adresa] provedena interna istraga u vremenskom razdoblju od te je sačinjeno Izvješće iz kojeg proizlazi da je provjerom transakcija počinjenih na maloprodajnom mjestu [adresa] - J [adresa] u SAP sustavu RPOS-001 Izdani računi i usporedbom s transakcijama iz CRM Sales force sustavu i Loyalty Order status report za mjesec srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2021. godine, utvrđen je veći broj izdanih računa s promocijom INA Loyalty na 3 INA Loyalty kartice - na korisnika: JL, ŽL i JLO. Zatim, proizlazi da je analizom utvrđeno da su sporni računi izdani za kupovinu različitih vrsta goriva i auto plina kao i za kupovinu robe široke potrošnje (RŠP) te je utvrđeno da je prodavač JL izvršio izdavanje po nekoliko računa dnevno na kojima su primijenjene gore navedene INA Loyalty kartice. Tako je utvrđeno da je u mjesecu srpnju (u periodu od 19.7. - 31.7.2021.) na INA Loyalty karticama izdanim na korisnika: JL, ŽL i JLO, izdao 48 računa od ukupno izdanih 52 računa prilikom čega je na predmetnim INA Loyaity karticama sakupljeno sveukupno 4.666 bodova, zatim da je radnik JL u mjesecu kolovozu (u periodu od 1.8. - 31.8.2021.) na INA Loyalty karticama izdanim na korisnika: JL, ŽL i JLO, izdao 128 računa od ukupno izdanih 139 računa, prilikom čega je na predmetnim INA Loyalty karticama sakupljeno 11.716 boda, da je radnik JL u mjesecu rujnu (u periodu od 1.9. - 30.9.2021.) na INA Loyalty karticama izdanim na korisnika: JL, ŽL i JLO, izdao 32 računa od ukupno izdanih 57 računa, prilikom čega je na predmetnim INA Loyalty karticama sakupljeno 2.908 boda te da je u mjesecu listopadu (u periodu od 1.10. - 31.10.2021.) na INA Loyalty karticama izdanim na korisnika: JL, ŽL i JLO, izdao 35 računa od ukupno izdanih 48 računa, prilikom čega je na predmetnim INA Loyalty karticama sakupljeno sveukupno 3.080 boda. Isto tako, proizlazi da je pregledom e- mail Zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora utvrđeno da je radnik JL u periodu od 24.6.2021. do 18.7.2021. koristio dane godišnjeg odmora kao i da je pregledom izdanih računa neosporno je utvrđeno da u periodu od 24.6.2021. do 18.7.2021. nema izdanih računa za koje su korištene INA Loyalty kartice izdane na JL, ŽL i JLO, a da su se od 19.7.2021. na dalje, tj. od povratka imenovanog radnika s godišnjeg odmora na posao nastavili izdavati računi na predmetne INA Loyalty kartice;
- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je navedenim postupcima te postupanjem protivno Odluci o načinu korištenja INA Loyalty kartica radnika na maloprodajnim mjestima, broj: 001/50737730/13-05-21/3021 od 20.05.2021., u kojoj se u točci 3. navode primjeri nedopuštenog korištenja /manipulacije INA Loyalty karticama s time da je u toč. 4. navedene Odluke navedeno da se između ostaloga nedopušteno korištenje INA Loyalty kartice radnika na maloprodajnim mjestima opisano u točci 3. Odluke smatra povredom radne obveze, sa mogućnošću otkazivanja ugovora o radu; kao i postupanjem protivno provedbi INA Loyalty programa na maloprodajnim mjestima oznaka RET_INAG4.1_PD_INA19 od 25.11.2020., tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, navedene u članku 111. Pravilnika o radu INA Maloprodajni servisi d.o.o. i to: neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata, pribavljanje materijalne koristi za sebe ili drugoga prilikom transakcija s kupcima pa kako je svojim namjernim i svjesnim kršenjem zakonskih i internih propisa potpuno i trajno narušio odnos povjerenja između sebe i poslodavca, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć;
- da je tuženik sukladno odredbi čl. 150. ZR o namjeri redovitog otkazivanja ugovora o radu, poslodavac izvijestio Radničko vijeće INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. koje se o istome očitovalo na način kako je/nije suglasno i ne protivi se donošenju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radnika;
- da iz iskaza svjedoka Svjedok CL, koji je bio regionalni voditelj proizlazi da je tužitelj koristio svoju LK i još neke LK kartice intenzivno u svojoj smjeni prilikom plaćanja gotovinom kupaca. Naime, uz tu transakcije provukao bi svoju LK i ostvario popust, a komisija koja je bila zadužena za LK kartice sve je sustavno pratila, pa se tako i uočilo intenzivno korištenje njegove LK kartice, a nije bilo takvih transakcija kad je tužitelj bio na godišnjem odmoru. Zatim, proizlazi da je tužitelj bio upoznat postoji interni akt o načinu korištenja LK, koji je zapravo uputa u kojem je pojašnjeno kako se treba postupati s LK i definiraju negativne stvari i kako bi se prevenirali potencijalni problemi i prema toj odluci nije dozvoljeno koristiti vlastitu karticu za račune koje terete treće osobe, čak i uz njihovu suglasnost;
- da iz iskaza svjedoka ML koja radi kao ekspert za istragu INA d.d., interne istrage i u okviru svog radnog mjesta kontrole i za INU d.d. i za članice Grupe INE, proizlazi da benzinska pumpa na kojoj je radio tužitelj nije pokrivena video nadzorom, ali postoje drugi sustavi rađenja kontrole, konkretno SAP program koji evidentira sve račune i transakcije i na kojem se vide razni podaci pa tako i promocije LK. Zatim, proizlazi iz njenog iskaza da gledajući izvješće iz SAP-a za razdoblje od oko tri mjeseca je utvrđen veliki broj računa koji su sadržavali promocije LK i to sve tri različite LK, ali vezano uz prezime JLO i uočeno da je u jednom danu bilo i četiri ili pet izdavanja računa za gorivo na to prezime, pa se postavila sumnja da tužitelj nema toliko automobila u koje bi točio gorivo i time je počinjena šteta jer se na promociji sakupljaju bodovi i ostvaruju određeni popusti. Također, nisu razgovarali s tužiteljem na terenu već preko aplikacije Teams i u tom razgovoru tužitelj je priznao da je izdavao račune s LK i kad nije bio osobno u svojstvu kupca.
8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nije zakonita ni dopuštena. Naime, ako je preporuka iz Izvješća pokrenuti postupak utvrđivanja postojanja radno-pravne odgovornosti, onda ovaj sud smatra da se izjava koja je dana u postupku internog nadzora ne može smatrati pozivom na obranu, a isto tako iz izvješća ne proizlazi i da su tužitelju konkretno predočene sumnje u povrede radne obveze, već da je predmetni radnik upoznat sa internim aktima koji se primjenjuju tijekom provođenja interne istrage. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj tijekom 16 godina rada kod tuženika bio uzoran radnik, koji nije imao nikakve disciplinske mjere, pa smatra da nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca i da tužitelju omogući obranu i da ga pisano upozori na obveze iz radnog odnosa. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je jedan od prijedloga mjera da je potrebnu provesti edukaciju radnika sukladno dokumentu "Postupak kvalitete usluge na maloprodajnim mjestima" pa nije dovoljno samo propisivati obveze radnika, bez da im se omogući kvalitetna edukacija kako bi shvatili što zapravo poslodavac želi od njih pa prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik trebao pisano upozoriti tužitelja na obveze iz radnog odnosa, tim više što u Internom izvješću, između ostalog je preporuka i edukacija radnika, što upućuje na zaključak da iz interne revizije ne proizlazi zaključak da bi edukacija bila odgovarajuće provedena. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik povrede radnog odnosa tužitelja bazira na pretpostavkama (svjedoci CL i ZL), da tužitelj nije upozoren na povrede radne obveze, da mu nije omogućena obrana, da nije prošao pravilnu edukaciju već daje postupao po uputama nadređenog šefa benzinske postaje, da na benzinskoj postaji se nije prodavao autoplin te da više od dvije godine njegova LK nije deaktivirana i da se na njoj nalaze svi bodovi, te da uz sve gore navedeno ne postoje opravdani razlozi za otkaz uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I. i II.
9. Međutim, takav zaključak suda prvog stupnja je nejasan i proturječan stanju spisa te nije utemeljen na izvedenim dokazima i ne može se prihvatiti.
10. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju pravnog shvaćanja da u konkretnom slučaju tužiteljeva povreda radne obveze nije takva da bi opravdavala redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika bez pisanog upozorenja tužitelju na obveze iz radnog odnosa iz čl. 119. st. 1. ZR i omogućavanja tužitelju da iznese svoju obranu sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR jer da se odluka bazira na pretpostavkama (svjedoci CL i ZL), da tužitelj nije prošao pravilnu edukaciju već daje postupao po uputama nadređenog šefa benzinske postaje, da na benzinskoj postaji se nije prodavao autoplin te da više od dvije godine njegova LK nije deaktivirana i da se na njoj nalaze svi bodovi.
11. Međutim, takva utvrđenja i shvaćanja prvostupanjskog suda su pogrešna. U konkretnom slučaju povreda radne obveze tužitelja sastoji u tome da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 111. st. 1. Pravilnika o radu INA maloprodajni servisi d.o.o. tuženika, a to je neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata, pribavljanje materijalne koristi za sebe ili drugoga prilikom transakcija s kupcima pa kako je svojim namjernim i svjesnim kršenjem zakonskih i internih propisa potpuno i trajno narušio odnos povjerenja između sebe i poslodavca. Naime, navedenim postupcima te postupanjem protivno Odluci o načinu korištenja INA Loyalty kartica radnika na maloprodajnim mjestima od 20.05.2021., u kojoj se u točci 3. navode primjeri nedopuštenog korištenja /manipulacije INA Loyalty karticama s time da je u toč. 4. navedene Odluke navedeno da se između ostaloga nedopušteno korištenje INA Loyalty kartice radnika na maloprodajnim mjestima opisano u točci 3. Odluke smatra povredom radne obveze, sa mogućnošću otkazivanja ugovora o radu; kao i postupanjem protivno provedbi INA Loyalty programa na maloprodajnim mjestima, tužitelj je upravo počinio povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 111. st. 1. Pravilnika o radu INA maloprodajni servisi d.o.o. tuženika, a što je utvrđeno provjerom transakcija počinjenih na maloprodajnom mjestu [adresa] u SAP sustavu RPOS-001 izdanih računa i usporedbom s transakcijama iz CRM Sales force sustavu i Loyalty Order status report za mjesec srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2021. te je utvrđen veći broj izdanih računa s promocijom INA Loyalty na 3 INA Loyalty kartice - na korisnika: JL, ŽL i JLO, koji računi su izdani za kupovinu različitih vrsta goriva kao i za kupovinu robe široke potrošnje (RŠP) te je utvrđeno da je prodavač JL izvršio izdavanje po nekoliko računa dnevno na kojima su primijenjene gore navedene INA Loyalty kartice. Dakle, tužitelj je prilikom naplaćivanja goriva i ostale robe, provlačio Loyality karticu svoju ili svoje supruge ili svog brata.
12. Postupanje tužitelja suprotno je Odluci o načinu korištenja INA Loyalty kartice radnika na maloprodajnim mjestima s kojom je tužitelj bio upoznat i kao prodavač i kao korisnik predmetne kartice, a koja izričito u čl. 2. propisuje da se "Vlastite INA Loyalty kartice radnika iz članka 1. Odluke mogu koristiti isključivo za transakcije/račune/koje je radnik učinio za svoje privatne potrebe.", dok je u čl. 3. propisano da korištenje INA Loyalty kartice za prikupljanje bodova, koji se ne temelje na kupnjama za vlastite potrebe, smatra se nedopuštenim korištenjem, a u kojem slučaju tuženik primjerice i navodi načine nedopuštenog korištenja/manipulacije s karticama, a između ostalog i prikupljanje bodova, korištenje vlastite INA Loyalty kartice po kupnjama redovnih kupaca, koji nisu članovi programa ili trenutno nisu u mogućnosti predočiti INA Loyalty kartice radnika, niti u slučajevima kada kupac to usmeno dopusti kao i prikupljanje bodova korištenjem kartica izdanih na ime članova obitelji, prijatelja i sl., a tuženik je navedenom Odlukom predvidio da se nedopušteno korištenje INA Loyalty kartice na maloprodajnom mjestu smatra povredom radne obveze sa mogućnošću otkazivanja ugovora o radu, a čime su radnici tuženika pa tako i sam tužitelj bili ne samo upoznati nego i upozoreni s mogućnošću otkazivanja Ugovora o radu u slučaju kršenja odredaba internih akata odnosno Odluke poslodavca.
13. Valja reći da utvrđenja prvostupanjskog suda da je na tužitelja vršen pritisak da ima što više transakcija zbog čega je u kupovanju robe široke potrošnje "sjeckao" račun tako da je svaki artikl bio poseban račun i da je to tako i tražio njegov šef kako bi svi na benzinskoj postaji dobili stimulaciju pa je tužitelj morao tako postupati, nejasna su i proturječna stanju spisa. Naime, iz iskaza svjedoka ZL jasno proizlazi da je bilo poticano da se što više kupaca uključi u taj Loyality program, no to ne znači da su poticani da provlače svoje kartice i na taj način sami prodavač dobiva bodove na kartici. Isto tako, iz iskaza svjedoka ML jasno proizlazi da a gledajući izvješće iz SAP-a za razdoblje od oko tri mjeseca je utvrđen veliki broj računa koji su sadržavali promocije Loyality kartice i to sve tri različite Loyality kartice, ali vezano uz prezime JL i uočeno da je u jednom danu bilo i četiri ili pet izdavanja računa za gorivo na to prezime, pa se postavila sumnja da tužitelj nema toliko automobila u koje bi točio gorivo i time je počinjena šteta jer se na promociji sakupljaju bodovi i ostvaruju određeni popusti.
14. Isto tako, nejasna i proturječna stanju spisa su utvrđenja da iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi bila provedena odgovarajuća obuka za radnike i da sud prihvaća iskaz tužitelja da je Loyality karticu koristio u skladu s uputom šefa benzinske postaje na kojoj je radio i koji je tražio što više takvih loyalty transakcija. Naime, iako je bila uputa da se što više kupaca uključi u taj Loyality program, to ne znači da su poticani da provlače svoje kartice i na taj način sami prodavač dobiva bodove na kartici, već da aktivno koriste kartice u smislu pitanja kupaca da li imaju loyality karticu, da li znaju benefite tako da se potakne članstvo u Loyality programu, a ne da prodavač provlači kartice svoje obitelji i tako ostvaruje benefite, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka CL. Također, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da postoji interni akt o načinu korištenja Loyality kartice, koji je zapravo uputa u kojem je pojašnjeno kako se treba postupati s Loyality karticom i definiraju negativne stvari i kako bi se prevenirali potencijalni problemi. Prema toj odluci nije dozvoljeno koristiti vlastitu karticu za račune koje terete treće osobe, čak i uz njihovu suglasnost, a tužitelj je bio upoznat sa takvom odlukom.
15. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 119. ZR kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio i iz razloga što tuženik tužitelja nije pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa, jer navedena obveza poslodavca iz čl. 119. st. 1. ZR propisana je kako bi se što pravilnije utvrdile činjenice važne za donošenje odluke o otkazu, i kako bi se uklonili eventualni nesporazumi o obvezama radnika iz radnog odnosa jer je moguće da radnik i ne zna koje ponašanje poslodavac neće tolerirati, pa kada ga poslodavac upozori on tad ne samo da mu je to nedvojbeno dano do znanja nego nema ispriku za slučaj da to ponovi. Propust poslodavca da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori radnika na obvezu iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza nema uvijek za posljedicu nedopuštenost otkaza, kao što je to u konkretnom slučaju jer su povrede takve da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano od poslodavca očekivati da radnika upozorava na povrede.
16. U odnosu na navode tužitelja da ga poslodavac prije donošenja odluke o otkazu nije pozvao na iznošenje obrane zbog čega je odluka o otkazu nezakonita, valja reći da ovaj sud ocjenjuje navedeno neodlučnim budući da se radi o situaciji kada je poslodavac utvrdio da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iako ovaj sud ocjenjuje da je tužitelju omogućeno iznošenje pisane obrane koja prileži na listu 131 spisa, a iz koje proizlazi da je tužitelj pozvan na iznošenje obrane, koju je iznio u formi pisane izjave, u kojoj je naveo da je vlasnik INA Loyalty kartice i da je svaki puta prilikom korištenja iste zaista obavi kupnju. Iako se radilo o različitim vrstama goriva tužitelj je naveo da je točenje izvršeno od strane njegova brata ili je gorivo platio supruginim kolegicama. Međutim, takve navode obrane poslodavac nije prihvatio jer je nelogično i neuvjerljivo da je tužitelj za vlastite potrebe vršio kupovinu za osobne potrebe i to u srpnju 48 kupovina, u kolovozu čak 128 kupovina, u rujnu 32 kupovine, u listopadu 35 kupovina, a što je dodatno narušilo odnos povjerenja koji bi trebao postojati između radnika i poslodavca.
17. Nadalje, nelogičan je zaključak prvostupanjskog suda da iz Izvješća o internoj istrazi ne proizlazi da su tužitelju prilikom održavanja obavijesnog razgovora preko Teams aplikacije konkretno predočene sumnje u povrede radne obveze, već da se radnika samo upoznalo sa internim aktima koji se primjenjuju tijekom provođenja istrage odnosno da bi tuženik tužitelja pozvao na obavijesni razgovor preko Teams aplikacije uz nazočnost radnika iz ''Sigurnosti društva'' te Regionalnog voditelja CL samo kako bi ga upoznao sa svojim internim aktima budući da iz samog izvješća jasno proizlazi da je nakon razgovora izuzeta pisana izjava na utvrđene okolnosti, što upravo dokazuje da je obavijesni razgovor održan radi povrede radne obveze tužitelja. Navedeno, potvrđuje i iskaz svjedoka ML koja je navela da su razgovarali s tužiteljem preko Teams aplikacije i u tom razgovoru tužitelj je priznao da je izdavao račune s Loyality karticom i kad nije bio osobno u svojstvu kupca.
18. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, imajući u vidu povrede radnih obveza koje su u postupku utvrđene i dokazane, pogrešna je ocjena suda prvog stupnja da za otkazivanje ugovora o radu nije postojao opravdani razlog. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj po kupnjama redovnih kupaca neovlašteno koristio i prikupljao bodove na vlastitoj karticu te karticama svojih bližnjih, slijedom čega su njegovi navodi neuvjerljivi i nedokazani da je kartice koristio samo kada je vršio kupovinu za vlastite potrebe odnosno kada je sam izvršavao plaćanje kako u svoje ime tako i u ime svojih bližnjih, a uzimajući u obzir ranije izloženu analizu korištenja INA Loyalty kartica jer je nelogično da na maloprodajnom mjestu [adresa] tužitelj izvršava gotovo 90% kupnji za vlastite potrebe i potrebe svojih bližnjih (u srpnju 48 od ukupno 52 računa, u kolovozu 128 od ukupno 139 računa, u rujnu 32 od ukupno 57 računa, u listopadu 35 od ukupno 48 računa). Pri tome, valja napomenuti da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora, pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova već i čuvanje imovine poslodavca neovisno radi li se o sredstvima rada ili o proizvodima koji se u procesu rada stvaraju, a što je u konkretnom slučaju narušeno. 19. Pri tome, u odnosu na zaključke prvostupanjskog suda da činjenica što je očitom pogreškom u odluci o otkazu navedeno da je analizom utvrđeno da su sporni računi izdani za kupovinu različitih vrsta goriva i autoplina, iako se na benzinskoj nije prodavao autoplin, valja reći da se radi o općenitom asortimanu INA maloprodajnih servisa, što ne utječe na zakonitost danog otkaza budući da je tijekom postupka utvrđeno da se radi o računima za kupovinu goriva i robe široke potrošnje. Isto tako, na pravilnost i zakonitost Odluke o otkazu ne utječe ni činjenica da tužiteljeva Loyality kartica nije deaktivirana i da se na njoj nalaze svi nepripadno stečeni bodovi, jer postupanje tužitelja u konkretnom slučaju predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa te posebno predviđenu u odredbi čl. 111. st. 1. Pravilnika o radu INA maloprodajni servisi d.o.o. tuženika, a to je nesavjesno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata, pribavljanje koristi za sebe ili drugoga prilikom transakcija s kupcima te postupanje protivno Odluci o o načinu korištenja INA Loyalty kartice radnika na maloprodajnim mjestima s kojom je tužitelj bio upoznat, a čime je narušen odnos povjerenja između sebe i poslodavca pri čemu je i logično da kada je tužiteljeve ponašanje primijećeno od strane poslodavca, da više nije koristio pokušao ostvarivati bodove.
20. Prema tome, opisano postupanje tužitelja odnosno neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa, te u svojoj ukupnosti predstavlja opravdani razlog za otkaz u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, a isto tako takvo postupanje protivno obvezama iz ugovornog odnosa zasigurno je i kod poslodavca dovelo do gubitka povjerenja prema radniku. Stoga je u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. i čl. 119. ZR, valjalo tužbeni zahtjev odbiti, a posljedično dopuštenosti odluke o otkazu, tužitelj nema pravo povratka na posao.
21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te pobijanu presudu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom I.
22. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki III. pobijane presude.
23. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, tuženik je u cijelosti uspio u parnici, tako da su tuženiku temeljem 7.2 al. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) dosuđeni troškovi s osnove jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 250 bodova uz porez na dodanu vrijednost od 25 % odnosno sveukupno iznos od 625,00 €.
24. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe kako je i zatraženo u iznosu od 250,00 € (Tbr. 10.2 OT), uz trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 € odnosno ukupno 303,09 € te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Zagrebu 12. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
