REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2339/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slavko Živković, odvjetnik u Županji, protiv tuženika Erste&Steiermӓrkische bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa Damir Metelko odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2517/2023-3 od 5. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-533/2021-24 od 16. lipnja 2023., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije radi povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2517/2023-3 od 5. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-533/2021-24 od 16. lipnja 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a postavio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV- 47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.
3. Na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a tuženik smatra da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje jer je odredba o valutnoj klauzuli prema stajalištu tuženika isključena od ispitivanja nepoštenosti.
4. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF i isplati preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je utvrdio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Naime, prvo postavljeno pitanje temelji se na činjeničnim pretpostavkama koje su u suprotnosti s utvrđenjima nižestupanjskih sudova prema kojima se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem. Drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o pitanju na koje odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) dan jasan odgovor od kada teku kamate kod nepoštenog stjecatelja. Treće postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je nižestupanjskim odlukama utvrđeno da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala u CHF iz razloga što se o njoj nije pojedinačno pregovaralo tako da je ista protivna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a zbog čega su na temelju odredbe čl. 81. u vezi s odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP) ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne.
9. S obzirom da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
10. Suprotno navodima u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, jer pobijana odluka nije arbitrarna budući da su nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučne tuženikove navode i za to dali jasne razloge, a što je i u skladu sa pravomoćnim presudama povodom kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
