REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4775/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Borna Okroša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JASD d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 14491542205, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-75/2023-2 od 6. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-177/2019-26 od 25. travnja 2022., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika JASD d.o.o. u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika JASD d.o.o. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-75/2023-2 od 6. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-177/2019-26 od 25. travnja 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Da li poravnavanje "lege", odnosno dugačke daske radi lakšega utovara u teretni prostor teretnog vozila prilikom utovara viljuškara znači sudjelovanje u utovaru, odnosno samo za sebe predstavlja vršenje utovara za razliku od nadgledanja utovara?
2. Da li pristupanjem u tovarni prostor radi postavljanja "lege", odnosno dugačke daske radi lakšega utovara u teretni prostor teretnog vozila za vrijeme vršenja utovara viljuškarom u transportno vozilo, predstavlja kršenje zaštitnih propisa pri utovaru i istovaru tereta koji nalažu davanje uputa osobi koja vrši utovar sa sigurne udaljenosti?
3. Smije li radnik, vozač teretnog vozila, sukladno propisima zaštite na radu, odnosno Pravilniku o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta sudjelovati u utovaru?
4. Smije li se radnik, vozač teretnog vozila, sukladno propisima zaštite na radu, odnosno Pravilniku o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta nalaziti u neposrednom prostoru izvršavanja utovara?
5. Da li sudjelovanje u utovaru, odnosno vršenje utovara od strane vozača transportnog vozila, kamiona, suprotno propisima o zaštiti na radu, predstavlja postupanje radnika sa neizravnom namjerom, odnosno s namjerom kršenja propisa no bez namjere za štetnom posljedicom, međutim uz svjesno pristajanje na istu?
6. Da li sudjelovanje u utovaru, odnosno vršenje utovara od strane vozača transportnog vozila, kamiona, suprotno propisima o zaštiti na radu s kojima je radnik prethodno upoznat predstavlja postupanje radnika sa namjerom, odnosno znajući i hotimice, odnosno da li postupanje radnika protivno zaštitnim propisima s kojima je upoznat, kao i sa mogućim štetnim posljedicama kršenja takvih zaštitinih propisa, predstavlja postupanje radnika znajući i hotimice, tj. znajući da krši zaštitni propis i želeći štetnu posljedicu koja proizlazi iz istog kršenja?
7. Da li kretanje unatrag, odnosno bez izravnog gledanja gdje se staje nogom, u neposrednom krugu prostora u kojem se vrši utovar, u situaciji kada je propisom određena obveza svih građana postupati sa povećanom pažnjom, predstavlja postupanje radnika s krajnjom nepažnjom?
8. Da li u slučaju kada uzrok štete leži u neravnini asfalta na mjestu utovara u dvorišnom krugu treće osobe predstavlja uzrok nastanka štete zbog postupanja treće osobe s krajnjom nepažnjom na čije posljedice poslodavac vozača teretnog vozila nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu?
9. Da li u slučaju kada radnik obavlja radne zadatke na način da se nalazi na mjestu na koje mu nije dozvoljeno pristupati i poduzima radnje koje nije ovlašten izvršavati, postoji odgovornost poslodavca za ozljede koje radnik pretrpi prilikom takvog postupanja radnika?“.
3. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik ukazuje na odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1214/2021 od 25. listopada 2023. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-718/2021 od 24. veljače 2023.
4. Nadalje, tuženik je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), navodeći da je drugostupanjski sud zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijedio pravo tuženika na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što pitanja koja postavlja tuženik u prijedlogu ne sadržavaju element univerzalnosti zbog kojih bi bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, s obzirom da na postavljena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog konkretnog spora.
7. Osim toga, ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tuženik u odnosu na ta pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tuženik navodi kao razlog važnosti tih postavljenih pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenih pitanja kako ih je tuženik koncipirao u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega tuženik nije dokazao ni razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Nadalje, ocijenjeno je da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred (prvostupanjskim i) drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek, a kako to tuženik tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
9. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina