1                        Poslovni broj: Gž-1029/2022-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz V., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik mr. sc. M. R., odvjetnik u V., protiv tužene B. M. iz V., ..., OIB ..., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 24 P-337/2021-49 od 6. listopada 2022. u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice B. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 24 P-337/2021-49 od u 06. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

 

“I. Utvrđuje se da je vlastoručno pisana oporuka B. T. od 15. srpnja 2019. pravno nevaljana.

 

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 9.850,00 kn (slovima: devettisuća osamstopedeset kuna) (1.307,32 eura1 ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana..”

 

2. Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom uz nadoknadu troškova parničnog postupka tuženici preciziranog u zahtjevu tuženice s ročišta 30. rujna 2022.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava sve navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu.

 

4. Žalba tuženice je neosnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365.stavak 2. ZPP, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se neosnovano poziva tuženica jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je vlastoručno pisana oporuka B. T. od 15. srpnja 2019. pravno nevaljana.

 

8. Među strankama je nesporno da je predmetnom vlastoručnom oporukom od 15. srpnja 2019. oporučiteljica, sada pokojna T. B., opozvala ranije napisanu oporuku te svoju imovinu oporučuje i to kuću, djeci od S., ušteđevinu djeci od J. i B. M.. Nesporno je i to da je tužiteljica na pokretanje ove parnice upućena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj O-2080/20-6 od 27. travnja 2021. te je taj ostavinski postupak prekinut do okončanja parničnog postupka.

 

9. Međutim sporno je da li je B. T. napisala pobijanu oporuku iz razloga što je "povjerovala lažnim tvrdnjama tuženice da ju tužiteljica želi napraviti ludom i strpati u ludnicu", dakle da li se odlučila napraviti tu oporuku zbog toga što je bila prevarena te iz daljnjeg razloga je li oporučiteljica B. T. u trenutku sastava oporuke bila u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bila u stanju vladati svojom voljom, toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

 

10. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koje je proveo u postupku utvrdio:

- da u pogledu tvrdnje tužiteljice da je oporučiteljica napravila oporuku pod utjecajem tužene koja ju je uvjeravala da je tužiteljica želi napraviti ludom i strpati u ludnicu, prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, a to prije svega personalnih dokaza, nije došao do takvog zaključka. Naime, iz samog sadržaja oporuke proizlazi da oporučiteljica opoziva raniju oporuku kojom je svoju imovinu oporučila Jasni Brdar, a radi njenog lošeg ponašanja i prisilnog smještaja u starački dom protiv njezine volje,

- da se tužiteljica poziva na odredbu članka 284. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO),prema kojoj ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništenje ugovora i onda kad zabluda nije bitna. Pri tome prevarena ugovorna strana uživa sudsku zaštitu, kao što proizlazi i iz teksta ove odredbe, bez razlike da li je u pitanju bitna ili nebitna zabluda, a ugovor sklopljen na prijevaran način pobojan je u smislu odredbe članka 330. ZOO. Ovakav zaključak o prijevarnom postupanju tužene, tužiteljica izvodi iz jedne prilike kada je neopaženo ušla u kuću i čula razgovor tužene i B. T. slijedećeg sadržaja:J. vas pravi ludom, želi vas strpati u ludnicu, ne bojte se, ja sam vaša zaštita, ostavite mi svoju imovinu i novac, nosit ću vas kao kap na dlanu", a da ne navodi vrijeme tog razgovora, a za prosuđivanje i utvrđivanje prijevarnog postupanja svakako je odlučno vrijeme barem približno sastavu pobijane oporuke. Tužiteljica isto ponavlja i u stranačkom iskazu, dakle da je u nekoliko navrata došla na isti način u kuću, no ne navodi decidirano kada je to bilo, a imajući u vidu da je tuženu osobno angažirala za pomoć teti krajem jeseni 2017., a da je oporuka napisana 15. srpnja 2019.,

- da je u odnosu na utvrđivanje činjenice je li B. T. bila u stanju shvatiti značenje oporuke i vladati svojom voljom, odnosno je li B. T. u trenutku sastava oporuke bila nesposobna za rasuđivanje u smislu odredbe članka 26. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, u daljnjem tekstu: ZN), provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku psihijatru doktorici Š. D.,

- da je sudski vještak psihijatar doktorica Š. D. na temelju medicinske dokumentacije, kao i na temelju analize iskaza svjedoka saslušanih tijekom ovog postupka, došla do zaključka da je u medicinskoj dokumentaciji nedvojbeno dokumentirana simptomatologija organskog psiho sindroma za koji je opisano kakve psihičke slabosti uključuje u osnovi, a kod pokojne da je bila prisutna i paranoidna interpretativna simptomatologija što je osnova problema uz strah da je se želi proglasiti ludom. Upravo analizom zabilježenih dolazaka liječniku neposredno prije sastava oporuke, a to je lipanj 2019., upućuje na nalaz psihijatra koji evidentira da nije moguće razgovarati s bolesnicom, te je otežano nalaženje optimalnog rješenja u vidu smještaja, obzirom da je teško pokretna, inkontinentna te je stavljena napomena da je potrebno pokrenuti postupak lišenja poslovne sposobnosti. Radi se o nalazu doktorice Z. M. koja konstatira izraženu nesigurnost i nepovjerljivost i prisutnost paranoidnog trenda. Dalje navodi prisutnost slabljenja psihičkih sposobnosti po biološkoj osnovi starenja, a što podrazumijeva intelektualno i emocionalno mijenjanje, i popratno mijenjanje u ponašanju, a što je vezano uz oštećenje i disfunkciju mozga i to je proces koji s godinama progredira i izvan je mogućnosti liječenja. Također ističe da je sjećanje bolje očuvano za događanja u mlađoj životnoj dobi. Vještakinja se osvrnula i na iskaz svjedokinje G. K., mag. soc. rada, zaposlenice Zavoda ... V., koja je iskazivala o tome da nisu utvrđene indicije za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti B. T. ni u fizičkom, niti u psihičkom segmentu, pa vještakinja navodi da je moguće zapažanje kako ga opisuje svjedokinja, a to iz razloga što osoba koja je i već ozbiljnije psihički oštećena po organskoj osnovi može imati očuvanu "fasadu ličnosti", a što podrazumijeva držanje i ophođenje naučeno u mladosti, tim više što se u poznatom prostoru dobro snalazi, a to je kod sebe doma. Također primjećuje da u svjedočenju nema podataka razgovora o obrazloženju opoziva prve oporuke i pisanja nove. Zaključuje da pokojna B. T. nije bila sposobna u vrijeme pisanja oporuke 15. srpnja 2019. da slobodnom voljom izrazi svoju volju u pogledu svjesnog raspolaganja svojom imovinom, u smislu shvaćanja opsega i posljedica toga, jer su njezine psihičke sposobnosti u cjelini (mišljenje, pamćenje, shvaćanje, razumijevane, uzročno-posljedično povezivanje stvari i događanja) bile oštećene po tipu organskog psiho sindroma, uz paranoidno interpretativno doživljavanje događanja oko sebe, ukratko, nije bila sposobna shvatiti značenje vlastitog postupanja i racionalno izraziti svoju volju za oporučivanje,

- da se sudski vještak očitovala na primjedbe tuženice na ročištu 30. rujna 2022. te je dodatno obrazložila nalaz, a prvobitno pojasnila temeljem koje dokumentacije je nalaz izradila. Nadalje je obrazložila da dijagnostika datira prema medicinskoj dokumentaciji od siječnja 2019. kojom liječnik obiteljske medicine prati razvoj duševnog stanja oporučiteljice te u siječnju 2019. liječnik u prvom kontaktu postavlja dijagnozu F48, a radi se o njegovom zapažanju slabljenja ukupnih psihičkih sposobnosti osobe i potrebe praćenja toga stanja da bi u svibnju 2019. izdao uputnicu za psihijatra i postavlja dijagnozu F06. Ova dijagnoza da uključuje njegovo zapažanje psihičkih problema koji su vezani uz oštećenje i disfunkciju mozga i bolest tijela, time da ova dijagnoza ne znači da se radi o definiranju stanja vezano uz kronološku dob već se radi o psihičkim poteškoćama koje su složenije naravi, a ukazuju na slabljenje mišljenja, pamćenja, shvaćanja, razumijevanja i uzročno-posljedično povezivanja stvari i događanja. Vezano uz događanja koja slijede, kada se pokušava naći rješenje za cjelodnevnu brigu za oporučiteljicu koja je i tjelesno ozbiljno bolesna, koja je inkontinentna i nosi pelene, međutim oporučiteljica nikako ne prihvaća za nju najoptimalnije rješenje, a to je smještaj u ustanovu. Nadalje navodi da je B. T. bila sposobna pohvatati podatke vezane za trenutno stanje, te shvaća da je osoba vezana za prvu oporuku sada netko tko prema njoj nije dobar, tko joj nanosi štetu ili nepravdu, a osoba koja je sada tu uz nju je netko tko je dobar. To da je prva stepenica s kojim činjenicama u svojem psihičkom stanju osoba raspolaže no nije sposobna uzročno-posljedično povezati događanja koja su prethodila godinu dana i dulje unatrag kao problematika koja je dorasla do težine kada je za njezinu dobrobit optimalno rješenje smještaj u ustanovi gdje će imati 24-satno skrbništvo. Sudski vještak ponavlja da je osnov sumanuta paranoidnost, iako sam sadržaj ima logičku poveznicu, ali samo kada bi ga izolirano ocjenjivali, no upravo je ova bolest značajna po tome da osoba sistem neprijateljskih misli i ideja gradi na nečemu što izgleda kao logično, ali u pozadini se nalazi paranoidnost. Dalje navodi da B. T. nije bila opasna po sebe i okolinu pa nije bilo razloga prisilnog smještaja, već doktor M. govori o tome da ako se želi smještaj u dom, da treba prvo vidjeti potrebu zaštite osobe institutom skrbništva. Vezano uz nepropisivanje terapije navodi da se radi o bolesti koja ne podliježe liječenju jer se radi o oštećenju mozga, a to se odnosi i na paranoidnost, a imenovana 12.lipnja 2019. nije bila ni jače uznemirena niti potencijalno agresivna. Podatak o trovanju liječnica je dobila iz hetero podataka, točnije od osobe koja je došla u pratnji B. T.,

- da je predmetna vlastoručna oporuka pravovaljana u smislu forme jer sadrži potpis oporučiteljice i vlastoručno je napisana, a to u skladu s odredbom članka 30. stavak 1. ZN. Oporuka datira s danom 15. srpnja 2019. godine, na kojoj je dodatno ovjeren potpis oporučiteljice kod javnog bilježnika L. M. 28.studenog 2019., iako nije bilo potrebe za pravovaljanost oporuke ovjeravati potpis oporučiteljici. Kako je jasno na oporuci naznačeno da je pisana 15.srpnja 2019., jer nije logično da se datira bilo koji dokument s jednim datumom, a da se smatra da je sastavljen onog dana kada je potpis ovjeren kod javnog bilježnika, pa prvostupanjski sud zaključuje kako nije bilo odlučno utvrđivati je li oporuka sastavljena 15. srpnja ili 28. studenog 2019.,

- da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao oporuku od 15. srpnja 2019., izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju B. T., pismo od 22.kolovoza 2020. gospođe L., zapisnik Zavoda ... V. od 23.prosinca 2019., zahtjev za ukidanje opunomoćenika, pročitana je Potvrda B. T., izvršen je uvid u fotografiju B. T., pročitani su podaci Z. b. d.d. o prometu po računu B. T., dopis ... doma ... podaci A. B. d.d. od 23. rujna 2021., pregled prometa i izvadaka po multivalutnom računu za T. B. kod A. B. d.d., dopis P. d.o.o. iz V. od 28. rujna 2021., medicinski karton T. B., saslušani su svjedoci B. Š., D. M., S. S., M. L., S. K., Đ. K., V. R., G. K., K. K., stranke, pročitano je izvješće Policijske uprave Varaždinske, Policijske postaje Varaždin od 14. prosinca 2021. te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru doktorici Š. D. i pročitan nalaz od 1. kolovoza 2022., te se sudski vještak doktorica Š. D. usmeno očitovala na primjedbe tuženice te je odbijeno provođenje dokaza novim psihijatrijskim vještačenjem koje je predlagala tuženica

 

11. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pozivom na odredbe iz članaka 26. stavak 2. i 27. stavak 1. ZN zaključuje da je oporuka pravno nevaljana jer oporučiteljica, sada pokojna B. T. u trenutku sastava sporne oporuke 15. srpnja 2019. nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno slobodnom voljom nije bila sposobna izraziti svoju volju u pogledu psihičke sposobnosti u cjelini, odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje vlastitog postupanja i racionalno izraziti svoju volju za oporučivanje. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna oporuka pravno nevaljana u smislu odredbe članka 26. stavak 2. ZN.

 

12. U odnosu na žalbeni prigovor tuženice da sud nije imao niti jedan dovoljno kvalitetan dokaz o sposobnosti oporučiteljice za rasuđivanje u vrijeme pisanja oporuke te da sudski vještak nije dovoljno jasno argumentirala svoj zaključak o sposobnosti oporučiteljice za rasuđivanje, valja odgovoriti tuženici da su navedeni prigovori u cijelosti neosnovani jer iz stanja spisa proizlazi da je pribavljena medicinska dokumentacija (stranice 13 do 25,109 do 118 i 149 do 152 spisa) temeljem koje je sudski vještak psihijatar doktorica Š. D. izradila nalaz i mišljenje te se dopunski očitovala na ročištu 30. rujna 2022. i odgovorila na sve primjedbe tuženice, a što je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci prihvatio kao argumentirani i stručno obrazloženi dokaz. Stoga navedeni žalbeni prigovori ničim nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

13. Nadalje u žalbi tuženica prigovara da sud u pobijanoj presudi nije cijenio ni pojedinačno, a niti zajedno iskaze saslušanih svjedoka, smatrajući da se radi o nedostatku presude u vidu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer su u svojstvu svjedoka ispitane osobe koje su bile u neposrednom kontaktu s oporučiteljicom, sada pokojnom B. T., a niti vještakinja u svom nalazu ne objašnjava iskaze svjedoka koji govore suprotno mišljenju vještakinje.

13.1. Upravo suprotno navedenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud cijeneći iskaze svjedoka i stranaka (personalne dokaze), nije došao do zaključka glede tvrdnje tužiteljice da je oporučiteljica napravila oporuku pod utjecajem tužene koja da ju je uvjeravala da je tužiteljica želi napraviti ludom i smjestiti u duševnu bolnicu, a koji zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj sud. Neosnovan je i žalbeni prigovor da sudski vještak doktorica Š. D. nije analizirala iskaze svjedoka koji su suprotni njenom nalazu jer je nalaz izrađen temeljem medicinske dokumentacije te uvida u kompletan spis, stručno i objektivno, a sudski vještak je odgovorio na sva pitanja i prigovore tuženice u na ročištu 30. rujna 2022. (stranica 188 do 192 spisa), pa stoga navedeni žalbeni prigovor predstavlja suvišno ponavljanje.

 

14. Stoga se prvostupanjski sud, na utvrđeno činjenično stanje, pravilno pozvao na odredbe iz članaka 26. stavak 2. i članka 27. stavak 1. ZN temeljem kojih zaključuje da je pravno nevaljana vlastoručna oporuka oporučiteljice, sada pokojne Božice Turk jer je oporučiteljica u vrijeme sastava predmetne oporuke bila nesposobna shvatiti značenje vlastitog postupanja i racionalno izraziti svoju volju za oporučivanje, a koji pravilan zaključak prvostupanjskog suda u pobijanoj odluci navodi žalbe u svezi nepravilne primjene materijalnog prava, nisu ničim doveli u sumnju.

 

15. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 368. stavak 1.ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Sisku 16. studenoga 2023.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić, v.r.