REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

Povrv-161/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj],odvjetnica u OD Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 05.studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12.studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi, donesenom od strane javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva 6, posl. br.: OVRV-2951/2019 od 24.04.2019.g. održava se na snazi, te se nalaže tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., 10 000 Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, da isplati tužitelju HOK- OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, iznos od 1.460,65 EUR/ 11.005,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21.11.2018.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 355,03 EUR/ 2.675,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja Rješenja o ovrsi 24.04.2019.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u toč. 1. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva 6, posl. br.: OVRV-2951/2019 od 24.04.2019.g. u dijelu pod točkom I u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju pripadajuće zatezne kamate na iznos od 1.460,65 EUR do isplate te na iznos od 355,03 EUR ( na ime ovršnog troška) do isplate, preko stope dosuđene pod točkom I izreke ove presude, te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.263,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. travnja 2019. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku.

Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2951/19 od 24.4.2019. određena je ovrha radi naplate potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od 11.005,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik pobija rješenje u cijelosti te navodi da je tužitelj karticu regresa pa s obzirom da se radi o regresnom potraživanju isto ne može biti predmetom ovršnog postupka već je tužitelj bio dužan pokrenuti parnicu protiv tuženika.

3. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 23.4.2018. na autocesti A4 došlo do prometne nezgode na način da se ŽO vozač autobusa marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka], kasko osigurano kod tužitelja kretao iz smjera Breznički Hum u smjeru Komina da bi mu u jednom trenutku na kolnik istrčala srneća divljač te je uslijed prometne nezgode nastala imovinska šteta u iznosu od 11.005,23 kn. U trenutku prometne nezgode navedeno vozilo bilo je osigurano kod tužitelja osiguranjem automobilskog kaska, broj police [broj police]-0000136912. Tužitelj navodi da je na ime naknade štete po navedenoj prometnoj nesreći temeljem izvida štete, fotografija, računa Vincek d.o.o. od 7.9.2018. i police automobilskog kaska prijebojem osiguraniku naknadio štetu u utuženom iznosu. Navodi da je za navedenu nezgodu i posljedično nastalu štetu uslijed neodgovarajućeg stanja prometnica, sukladno čl. 6. ZSPC te čl. 16., 17. i 26. Zakonu o cestama isključivo odgovoran tuženik. Slijedom navedenog, tužitelj u ovom postupku zahtijeva plaćanje iznosa od 11.005.24 kn sa zateznim kamatama na ime regresa.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava nastanak štetnog događaja, međutim osporava odgovornost, uzročno posljedičnu vezi između postupanja tuženika i predmetne nesreće i visinu štete. Tuženik je tijekom postupka naveo da je njegova ophodarska služba u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (Narodne novine, broj: 90/2014.) i Pravilniku o ophodnji javnih cesta (Narodne novine, broj: 75/2014.) te u skladu s Zakonom o cestama, slijedom čega osporava postojanje uzročno-posljedične veze između njegova postupanja i nastalog štetnog događaja te odgovornost za štetu. Ističe da je radi zaštite ceste i njenih korisnika od ulaska životinja autocesta čitavom dužinom ograđena žičanom ogradom, sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme koji je sastavni dio građevinske dozvole i u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama te da se ista redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje te se otklanja sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Ističe da se ophodnja obavlja redovito te da je na navedeni način bila organizirana ophodnja i na dan štetnog događaja 23.04.2018. Smatra da su za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovorna vozač vozila kao i lovačka društva koja gospodare lovištima u neposrednoj blizini te dionice autoceste.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u: kartica regresa (list 3 spisa), sudska praksa (list 22-26 spisa), Potvrda PU Varaždinske, PPP Varaždin od 20.7.2018. (list 27 spisa), Polica automobilskog kaska broj 03-0000136912 (list 28-29 spisa), uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (list 30-40 spisa), izvid štete (list 41 spisa), fotografije (list 42-45 spisa), račun broj 124/2/2 (list 46 spisa), izjava o prijeboju (list 47 spisa), vozačka dozvola (list 48-49 spisa), ophodarski dnevnik za dan 22. i 23.4.2018. (list 55- 70 spisa), Dnevnik rada za dan 22. i 23.4.2018. (list 57-58 spisa), putni radni list 1140 od 22.4.2018. i broj 1141 od 23.4.2018. (list 59-62 spisa), dnevnik rada referenta – operatera za nadzor i upravljanje prometom od 22. i 23.4.2018. (list 63-70 spisa), odštetni zahtjev (list 71-72 spisa), sudska praksa (list 73-94, 190-281, 284-302 spisa), spis PU Varaždinska, PP Varaždin br. 511-14-09/35-47/18 (list 158-177 spisa), saslušani su svjedoci PO (list 118-119 spisa), DO (list 119-120 spisa) i GO (list 185-186 spisa) te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu- Nalaz i mišljenje od 13.6.2023. (list 313-315 spisa), Dopuna nalaza i mišljenja od 12.4.2024. (list 382-383 spisa).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19, 80/22, 112/23, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je plaćanje iznosa od 11.005,23 kn kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police kasko osiguranja radi naknade štete nastale prilikom naleta na divljač 23. travnja 2018. na autocesti kojom upravlja tuženik.

8. Među strankama je nesporno da je 23.04.2018. na određenoj dionici autoceste A4 srneća divljač ušla u prostor kolnika autoceste, kojom prilikom je vozač vozila tužitelja udario u srneću divlju svinju od čega je na tom vozilu nastala imovinska šteta.

9. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika, poglavito postoji li tuženikova štetna radnja ili propust koja je dovela do konkretne štete, doprinos osiguranika tužitelja i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19 – dalje: Zakon o cestama) koji je bio na snazi u trenutku prometne nesreće za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

Prema odredbi čl. 6. st. 2. ZSPC-a pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

Odredbom čl. 26. Zakona o cestama propisani su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnja.

Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o cestama tuženik održava autoceste

11. Tuženikova odgovornost za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. ZOO- a su postojanje štete, štetne radnje, uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja.

Na tužitelju je teret dokazivanja činjenice štetne radnje tuženika, a štetnu radnju predstavlja propust tuženika u održavanju autoceste, a tužitelj je taj propust i dokazao.

12. Naime, iz Ophodarskih dnevnika (list 55-70 spisa) za dan predmetnog štetnog događaja proizlazi da su ophodari na dan štetnog događaja redovito vršili ophodnju te su evidentirali i predmetni štetni događaj.

13. Nadalje, iz potvrde Policijske uprave Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 20. srpnja 2018. (list spisa 27.) proizlazi da je 23. travnja 2018. na oko 59-om kilometru autoceste pronađena uginula srneća divljač koja je zbrinuta, dok iz dnevnika rada od 23. travnja 2018. (list spisa 58.), proizlazi da je tuženikov djelatnik DO, radeći u smjeni od sedam do devetnaest sati, na prometnici zatekao dvije srne, s time da je jedna istjerana van, dok je druga, udarena od strane nepoznate osobe, predana ophodnji Varaždin, kao i da je zaštitna žičana ograda na mjestima propusta u lošem stanju.

Iz navedenog proizlazi da tuženik nije osigurao nesmetano i sigurno odvijanje prometa niti je održavao ogradu u odgovarajućem stanju.

14. Iz iskaza svjedoka PO (list 119-120 spisa) proizlazi da je predmetnog dana vršio ophodnju, noćnu smjenu i da nije uočio nikakvo oštećenje na ogradi. Iskazuje da je općenito ograda bila u dobrom stanju i da se kroz nju nije moglo proći te navodi da je i prometnica bila u dobrom stanju, a kolnik suh. Proizlazi da se žičana ograda i stavlja da divljač ne može istrčati na cestu, da se kontrolira u svakoj smjeni i ukoliko je potrebno da se vrše popravci. Proizlazi da je na točno tom dijelu prošao 10 min prije 5 sati ujutro kao i 10 min poslije 5 sati ujutro te da na kolniku nije bilo nikakvih nepravilnosti ili izvanrednih događaja.

15. Iz iskaza svjedoka DO (list 119-120 spisa) proizlazi da je u sporno vrijeme bio ophodar te da se žičana ograda i stanje kolnika redovito pregledavaju te da je u sporno vrijeme i žičana ograda kao i kolnik bio u dobrom stanju. Navodi da je s policijom pregledavao mjesto događaja, da je uočeno manje oštećenje ali da nije nađeno oštećenje kroz koje bi divljač mogla proći. Iskazuje i da nema nikakvih saznanja da bi neko vozilo naletjelo na divljač.

16. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih svjedoka ovaj sud nije povjerovao iskazima svjedoka u cijelosti jer su neuvjerljivi, ne podudaraju se sa dnevnikom rada, te se u bitnim dijelovima ne podudaraju niti jedan s drugim, a osim toga kao zaposlenici tuženika zainteresirani su za uspjeh tuženika u sporu.

17. Iz iskaza svjedoka ĆO proizlazi da oštećenja na ogradi nije bilo, dok iz iskaza svjedoka DO proizlazi da je bilo manjih oštećenja te je tom dijelu iskaz sud poklonio vjeru, a sam svjedok iako nije stručna osoba upustio se u procjenu da ta oštećenja nisu bila dovoljna da bi se mogla provući divljač što sud nije mogao uzeti u obzir, ali bitna činjenica je da je svjedok iskazao da je ograda imala propuste, a iz samog dnevnika rada proizlazi da je zaštitna ograda na mjestima propušta u lošem stanju.

18. S druge strane, sud je razgledanu dokumentaciju- dnevnik rada prihvatio kao vjerodostojnu budući je ovjerena žigovima i potpisima te stoga navedene isprave po pravnom shvaćanju ovog suda predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. st. 1. ZPP- a sadržaj kojih isprava tuženik nije doveo u sumnju iskazima svjedoka kojima sud nije poklonio vjeru.

19. Dakle iz navedenih iskaza sud je utvrdio da zaštitna žičana ograda nije bila u odgovarajućem stanju i da je tuženik propustio održavati cestu na prikladan način imajući u vidu njegovu osnovnu dužnost, a to je odražavanje sigurnosti u prometu odnosno sud je utvrdio postoji propust u održavanju autoceste u smislu propisa o održavanju javnih cesta odnosno nepoduzimanju potrebnih mjera za sprječavanje ulaska životinje u ograđeni prostor postavljenjem, a zatim i održavanjem ograde to znači da postoje okolnosti iz kojih proizlazi da se istrčavanje divljači moglo spriječiti da su poduzete sve odgovarajuće mjere zaštite.

20. Iz iskaza svjedoka GO (list 184-186 spisa) osiguranika tužitelja sud je utvrdio, u bitnom, da je vozač vozila vozio brzinom od 80 km/h, a koja brzina je i dozvoljena na dijelovima autoceste gdje se obavljaju radovi, cesta je bila prazna i u jednom trenutku je nenadano pred njegov autobus istrčala srneća divljač iz suprotnog pravca te je isti nije mogao izbjeći i udario je srneću divljač. Iskazuje da je imao uključen limitator brzine te da je brzina čak bila možda negdje i oko 60 km/h, ali svakako ne više od 80 km/h zbog ograničenja. U odnosu na oštećenja na vozilu iskazuje da mu je prilikom štetnog događaja uništen lijevi far i to u cijelosti kao i maska gotovo do desnog fara i branik sa lijeve strane, a navodi da je srnu udario prednjim lijevim dijelom do središnjeg, a obzirom na oštećenja koja su nastala na autobusu.

21. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanog svjedoka ovaj je sud prihvatio njegov iskaz u cijelosti kao istinit i uvjerljiv s obzirom da se podudara s dokumentacijom priloženom u spis, a istinitosti iskaza navedenog svjedoka parnične stranke nisu prigovorile.

22. Radi utvrđivanja dinamike štetnog događaja sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem.

Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša (list 313-315 spisa) sud je utvrdio da je autobus osiguranika tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletio na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja autobusa osiguranika tužitelja, nalazilo se na istočnoj prometnoj traci istočnog kolnika autoceste.

Proizlazi da za izračun brzine kretanja autobusa osiguranika tužitelja neposredno prije naleta nema elemenata.

Provedena analiza pokazuje da u predmetnom štetnom događaju osiguranik tužitelja nije mogao kočenjem izbjeći nalet na divljač i to bez obzira na svoju brzinu kretanja.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke, stručno i argumentirano, a niti jedna stranka nije iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje.

Analizom provedenih dokaza tuženik nije dokazao postojanje doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete.

Da bi postojao doprinos vozača nastanku štete mora se raditi o situaciji da je u konkretnom slučaju postupao protivno propisima koji uređuju sigurnost prometa na cestama i da je takvo njegovo postupanje u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće. Tuženik nije dokazao da je osiguranik tužitelja poduzeo bilo koju radnju koja bi bila protivna odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 – dalje ZSPC).

24. Prema odredbi čl. 54. st. 1. ZSPC-a ograničenje brzine na autocestama je 130 km/h. Čak da je ograničenje brzine na predmetnom dijelu autoceste prometnim znakom ograničeno na 100 km/h, ili manje zbog radova i dalje ne bi postojala nikakva radnja osiguranika tužitelja protivna odredbama ZSPC-a jer se kretao brzinom između 60 i 80 km/h, dakle, u svakom slučaju manjom brzinom od ograničenja ili prilagođenom brzinom sukladno ograničenju.

25. Iz niti jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj u trenutku prometne nesreće ili neposredno prije kretao brzinom većom od 80 km/h, a činjenice u parničnom postupku je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a potrebno dokazati na razini izvjesnosti.

26. Stoga, ne postoji doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, 126/21, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

Slijedom navedenog sud je utvrdio da je stanje žičane ograde bilo u lošem stanju što znači da tuženik nije uredno obavljao održavanje ceste i kontrolirao stanje ograde pa stoga postoji njegov propust u održavanju ceste, zbog čega postoji postoji i štetna radnja tuženika, pa je prema tome tuženik

odgovoran za štetu koja je nastala osiguraniku tužitelja prilikom naleta vozilom na divljač.

27. Sud je na temelju Dopune nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša (list 382- 383 spisa) utvrdio da su sve stavke iz računa realno obračunate u skladu s izvidom štete i utvrđenom dinamikom nastanka štetnog događaja što znači je u navedenoj prometnoj nesreći nastala šteta na vozilu osiguranika tužitelja u iznosu od 11.005,23 kn bez PDV-a.

28. Kako je tužitelj dokazao tuženikov propust u održavanju autoceste to postoji tuženikova odgovornost za štetu.

Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim pa je stoga tužitelja valjalo usvojiti u cijelosti sa njegovim zahtjevom, te odlučiti kao u izreci presude.

29. Platni nalog održan je na snazi za iznos troška ovršnog postupka u iznosu od 355,03 EUR, slijedom čega je platni nalog iz rješenja o ovrsi u tom dijelu primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo održati na snazi i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

30. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl.30.st.2.OZ-a.

O stopi zateznih kamata odlučeno je primjenom odredbe čl. 29.st.2.ZOO, budući se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

31. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastav podnesaka od 23.12.2019., 04.09.2023. i 24.04.2024. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 05.02.2020., 17.11.2020., 06.07.2022., 14.09.2022. i 05.11.2024. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištima 31.05.2022. i 16.01.2023. u iznosu od po 100,00 EUR (Tbr. 9/2 OT), za sastav žalbe od 26.11.2020. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.10/1) sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 512,50 EUR, uvećano za trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,08 EUR, predujma za prometno vještačenje u iznosu od 398,17 EUR i dopunsko prometno vještačenje u iznosu od 250,00 EUR odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 3.263,75 EUR.

32. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 24.01.2020. i 29.04.2022. u zatraženom iznosu od po 200,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a jer nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP.

Osim toga, tužitelju nije priznat trošak za zastupanje na ročištu 31.05.2022. i 16.01.2023. ( preko dosuđenog u iznosu od po 100,00 EUR uvećano za iznos PDV-a od 25% ) po Tbr.9/1 OT jer se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenim ročištima izostalo.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 12. studenog 2024.

SUDAC :

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. tužitelju po punom. uz rješenje za naplatu sud. pristojbe

2. tuženiku

3. kal. 30 dana