REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4762/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. mldb. AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. mldb. UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 8. mldb. CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a malodobne tužitelje zastupa majka i zakonska zastupnica ŠH iz [adresa], a sve tužitelje zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađerić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-964/2020-6 od 23. kolovoza 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1995/17-26 od 25. studenoga 2019., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-964/2020-6 od 23. kolovoza 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1995/17-26 od 25. studenoga 2019.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji postavljaju jedno pitanje koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. U opravdanju razloga važnosti postavljenog pitanja predlagatelji se pozivaju na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1733/2013 od 7. srpnja 2017., rješenje poslovni broj Rev 250/2014-2 od 2. svibnja 2018., na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1050/2016-3 od 10. svibnja 2018. te na presudu Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž- 1152/2020-2 od 23. studenoga 2020. i presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2263/2018 od 4. listopada 2018., uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenim odlukama, odnosno da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda u odnosu na postavljeno pitanje uslijed čega smatraju da je radi ujednačenja sudske prakse potrebno preispitati navedenu odluku. Stoga predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga i predlaže prijedlog tužitelja odbaciti uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog sa PDV-om te pripadajućim pristojbama po pozivu i odluci suda.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljano pitanje nemaj značaj pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, odgovor na ovako postavljeno pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima u konkretnim predmetima i okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni.
7. Pogrešno je shvaćanje predlagatelja da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenog pitanja pozivaju u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnom pitanju u kojem ono odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koji se pozivaju tužitelja odluka u tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga, odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog pojedinog predmeta i okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni.
8. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su isti odbili tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete unucima utvrdivši da je maloljetni Ć u trenutku bakine smrti imao 2 mjeseca, maloljetna CH 1 godinu i 8 mjeseci, a maloljetni AH otprilike 3 i pol godine, da su stanovali sa svojim roditeljima i bez obzira na brigu i pomoć koju je pokojna N pružala svojoj kćeri majci maloljetnih tužitelja s kojima je sigurno bila emotivno povezana i pružala pomoć u njihovom odgoju, u trenutku smrti se nije ostvarila trajnija bračna zajednica pa već zbog činjenice dobi maloljetnih tužitelja pored svega navedenog odbijaju tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe - bake.
8.1. U presudama i rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 250/14-2 od 2. svibnja 2018. izraženo je sljedeće shvaćanje:
"U smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu imaju (uz ostale) i unuci ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.
Pojam „trajnije zajednice života“ potrebno je tumačiti u okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja, a bez pukog gramatičkog tumačenja ove odredbe, odnosno da su umrli i unuci morali živjeti u istom kućanstvu.
To znači da trajnija zajednica života ne podrazumijeva nužno i fizičko zajedničko življenje, već se ista gledana u svjetlu pravnog standarda (koji mora postojati sa značajem pretpostavke za dosuđivanje prijeporne naknade) ostvaruje i ako između unuka s jedne strane i djeda ili bake s druge strane postoji čvrsta emocionalna povezanost ili bliskost te međusobna upućenost jednih na druge, sa snažnim osjećajima pripadnosti zajednici srodnika, kao i snažnim osjećajem potrebe da se viđaju, prate u svakodnevici, uzajamno pomažu i vode brigu (npr. kod bolesti, odgoja, uzdržavanja i dr.) u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-1531/14-3 od 30. studenoga 2016., Rev-1733/13-2 od 4. srpnja 2017.).".
8.2. U rješenju ovog suda poslovni broj Rev 1050/2016-3 također se ističe "ustaljeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postojanju pravnog standarda trajnije zajednice života koja ne podrazumijeva nužno i fizičko i zajedničko življenje (pod istim krovom) već naprotiv da je između tih osoba unatoč činjenici odrastanja neposredno oštećene odnosno unesrećene osobe zadržana i nastavljena čvrsta i emotivna povezanost i međusobna upućenost, a što bi trebalo prosuđivati u okolnostima svakog konkretnog slučaja.".
9. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje i riješiti kao u izreci rješenja.
10. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan (čl. 155. ZPP), jer isti nije nužan za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
