REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1218/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Tomislav Burić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika NLB InterFinanz AG in liquidation, Švicarska, Zürich, Beethovenstrasse 48, OIB 43668676136, kojeg zastupaju punomoćnici ŽBP i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1763/2022-4 od 19. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3431/2020-11 od 1. travnja 2022., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke proglašeni su nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja u korist tuženika u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice solemnizirane kod javne bilježnice Ljiljanke Malenice pod brojem OV-2910/12 od 16. travnja 2012., a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.600,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, pod točkom II. i III. izreke odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosima navedenim u točkama II. i III. drugostupanjske presude.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 937/2024-2 od 26. ožujka 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1763/2022-4 od 19. rujna 2023. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„1.Smije li sud pred kojim se javi pitanje prejudicijalne naravi isto samostalno riješiti, pritom zanemarujući istodobno vođenje postupka pred nadležnim sudom i postojeću odluku o navedenom pitanju kao glavnom?

2. Smije li sud, u parničnom postupku radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, prilikom odlučivanja o prethodnom pitanju postojanja tražbine zanemariti već postojeću pravomoćnu odluku nadležnog suda o postojanju iste?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika iz revizije, predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu i naknaditi tuženiku trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika pred Financijskom agencijom (dalje u tekstu: FINA) pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice,

- da je zadužnicu izdao dužnik Hoteli Vodice d.d., a tužitelj ju je potpisao kao jamac- platac,

- da je tužitelj rješenjem suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog postojanja žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru posl. br. Stpn-20/14-17 od 16. srpnja 2014. utvrđeno da se odobrava predstečajna nagodba nad dužnikom Hoteli Vodice d.d. te da je ugovoreno da će se izvršiti zamjena potraživanja za dionice dokapitalizacijom - povećanjem temeljnog kapitala društva Hoteli Vodice d.d. tako da tuženik unosi prava-tražbine u temeljni kapital, a zauzvrat stječe dionice društva Hoteli Vodice d.d.,

- da je nakon što je odobrena predstečajna nagodba sklopljen Ugovor o ulaganju prava–tražbina u društvo od 5. ožujka 2015. kojim je ugovorena zamjena potraživanja za dionice tako da je tuženik na trgovačko društvo Hoteli Vodice d.d. prenio tražbinu koju ima prema njemu, dok je zauzvrat upisao i preuzeo 589.997 dionica trgovačkog društva Hoteli Vodice d.d.,

- da je tuženik još uvijek imatelj dionica Hoteli Vodice d.d.,

- da je tuženik 29. travnja 2020. uputio dopis Hotelima Vodice d.d. - prestanak učinaka Zamjene u smislu odredaba Predstečajne nagodbe te Ugovora o ulaganju prava - tražbina u društvo od 5. ožujka 2015. kojim tuženik pozivom na nastupanje uvjeta iz odredbe čl. 2.4. Ugovora o ulaganju prava - tražbina u društvo od 5. ožujka 2015., temeljem čl. 3. ugovora o ulaganju prava, daje Izjavu o raskidu Ugovora o ulaganju prava - tražbina u društvo, te poziva dužnika u smislu čl. 2.5. navedenog Ugovora, bez odgode, najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka dopisa namiriti tražbinu vjerovniku u iznosu od 11.647.268,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate uvećano za pripadajuće zatezne kamate, dok će u suprotnom tuženik poduzeti sva pravom dopuštena sredstva radi naplate iste.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev zaključivši da je tužitelj dokazao da su ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje: OZ), odnosno da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, da je tražbina tuženika prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon potvrđivanja i ovjeravanja javnobilježničke isprave - zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku jer je, prema zaključku prvostupanjskog suda, prijenosom tražbine Ugovorom o ulaganju prava - tražbina u društvo od 5. ožujka 2015. tražbina prenesena na društvo Hoteli Vodice d.d., čime je ispunjenje tražbine izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka.

11. Pri tome prvostupanjski sud navodi da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 2.5. Ugovora koji moraju, po mišljenju toga suda biti kumulativno ispunjeni i to čl. 2.5. alineja 2. kojom je propisano da će prenositelj, ovdje tuženik, istupiti iz vlasničke strukture Društva pa kako je tuženik još uvijek imatelj dionica, još uvijek nisu prestale sve pravne posljedice nastale zamjenom, pa stoga tuženik nema niti pravo svoju tražbinu odvojeno namirivati u postupku izravne naplate na temelju predmetne zadužnice.

12. Drugostupanjski sud smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni da bi došlo do prestanka učinaka zamjene. Međutim, prema shvaćanju drugostupanjskog suda tražbina koju je tuženik imao prema Hotelima Vodice d.d. prestala je sjedinjenjem pa se ne može vratiti tuženiku. Nadalje, navodi da tražbina tuženika prema tužitelju kao jamcu koja je proizlazila iz zadužnice kao ovršne isprave prestala je prema čl. 160. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) nakon što je sjedinjenjem prestala obveza glavnog dužnika trgovačkog društva Hoteli Vodice d.d. pa tuženik kao ovrhovoditelj u trenutku pokretanja postupka izravne naplate nije bio ovlašten temeljem ovršne isprave pokretati postupak izravne naplate.

13. Prema čl. 12. st. 1. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

14. Prema shvaćanju ovog suda, sukladno čl. 12. st. 1. ZPP sud može riješiti prethodno pitanje samo ako o tom pitanju odluku još nije donio sud ili drugo nadležno tijelo, dakle, ako odluka o tom pitanju još nije postala pravomoćna te nije dovoljno da je donesena tek prvostupanjska presuda što ujedno predstavlja i odgovor na prvo postavljeno pitanje.

15. Sud u parničnom postupku radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, prilikom odlučivanja o prethodnom pitanju postojanja tražbine ne smije zanemariti već postojeću pravomoćnu odluku nadležnog suda o postojanju tražbine, što ujedno predstavlja i odgovor na drugo postavljeno pitanje.

16. Međutim, da bi sud mogao voditi računa o postojećoj pravomoćnoj odluci o postojanju tražbine, osnovna je pretpostavka da je pravomoćna presuda donesena u trenutku zaključenja glavne rasprave, jer je za odluku u sporu mjerodavno činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave.

17. Naime, presuda koja u trenutku zaključenja glavne rasprave još nije pravomoćna, može po žalbi stranaka u žalbenom postupku biti (osim potvrđena) i ukinuta ili preinačena pa ishod tog spora još nije izvjestan.

18. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: P-47/2018-19 od 17. prosinca 2019. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-679/2020-12 od 29. studenog 2022., dakle, navedena presuda Trgovačkog suda u Zadru postala je pravomoćna tek nakon zaključenja glavne rasprave u ovom konkretnom predmetu 1. travnja 2022.

19. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno donijeli odluku na temelju činjeničnog stanja kakvo je postojalo u trenutku zaključenja glavne rasprave pa su nižestupanjski sudovi bili ovlašteni sukladno čl. 12. st. 1. ZPP zaključiti da je tražbina koju je tuženik imao prema Hotelima Vodice d.d. prestala sjedinjenjem.

20. Presuda u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: P-47/2018-19 koja je postala pravomoćna nakon zaključenja glavne rasprave može eventualno poslužiti kao razlog za ponavljanje postupka prema čl. 421. st. 1. toč. 9. i 10. ZPP.

21. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

22. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil