REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1044/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Benčić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić d.o.o. Varaždin, protiv tuženika Županijske bolnice Čakovec, Čakovec, Ivana Gorana Kovačića 1e, OIB 83506206752, kojeg zastupa punomoćnica Lana Križarić, dipl.iur., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-401/2020-2 od 2. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-102/2019-5 od 20. veljače 2020., na sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 401/2020-2 od 2. lipnja 2020. pod točkom III. izreke i sudi:
"Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-102/19-5 od 20. veljače 2020. pod točkom I./4. izreke."
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove revizijskog postupka u iznosu od 559,70 € u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-102/2019-5 od 20. veljače 2020. suđeno je:
"I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice KC, te se sudi:
1. Utvrđuje se da Izvanredni otkaz ugovora o radu broj: 01-3913/2018 od 06. 12. 2018. god. kojim je tuženik izvanredno otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 09. lipnja 2014. god. nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije prestao.
2. S danom 15. siječnja 2020. god. kao danom zaključenja glavne rasprave u ovom postupku prestaje radni odnos tužiteljice kod tuženika (sudski raskid ugovora o radu).
3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 42.429,88 kuna (četrdesetidvijetisućečetiristodvadessetidevet kuna i osamedesetiosam lipa), zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana iz prethodne točke ove presude, pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kuna (osamtisućasedamstoipedeset kuna), u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, počev od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.
II. Djelomično s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužiteljice KC u dijelu u kojem od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od još 42.429,88 kuna (četrdesetidvijetusućečetiristodvadesetidevet kuna i osamdesetiosam lipa).".
2. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-401/2020-2 od 2. lipnja 2020. u povodu žalbi parničnih stranaka suđeno je:
"I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 7 Pr-102/19-5 od 20. veljače 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio njezinog tužbenog zahtjeva.
II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 7 Pr-102/19-5 od 20. veljače 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I.1., I.2. i I.3. izreke, kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.
III. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 7 Pr-102/19-5 od 20. veljače 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I.4. izreke, koji sadrže odluku o troškovima postupka, i sudi:
Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. veljače 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana, dok se preostali zahtjev tužiteljice za više zatraženi trošak u iznosu od 6.250.00 kuna, odbija kao neosnovani.
IV. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.".
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1455/2023-4 od 4. travnja 2023. dopustio tužiteljici podnošenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude - odluke o troškovima postupka, zbog pravnog pitanja:
"Pripada li tužitelju kao radniku u radnom sporu u kojem traži, osim utvrđenja da je otkaz nedopušten, i sudski raskid ugovora o radu te naknadu štete, pravo na jednokratnu naknadu za cijeli prvostupanjski postupak (2.000,00 kn/265,44€) ili mu pripada pravo na trošak po svakoj poduzetoj radnji prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi (a koja odgovara iznosu naknade štete koju radnik potražuje)?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka u dijelu kojim zahtjev nije prihvaćen (6.250,00 kn/828,75 €), tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena, predlažući da revizijski sud preinači pobijanu odluku na način da žalbu tuženika odbije i potvrdi odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi. Traži i naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Tužiteljica u navodima revizije ističe da u konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije pravilno odmjerio troškove postupka kada je tužiteljici dosudio jednokratnu naknadu za cjelokupan prvostupanjski postupak, budući da je tužiteljica, osim što je pobijala odluku o otkazu, tražila i sudski raskid ugovora o radu te naknadu štete zbog tog raskida u iznosu od 84.859,76 kn, a što je označila kao vrijednost predmeta spora već u tužbi, a kojoj vrijednosti spora tuženik nije prigovarao. U takvoj situaciji smatra da je troškove trebalo odmjeriti prema označenog vrijednosti predmeta spora, a kako je to učinio prvostupanjski sud.
9. Obrazlažući preinačenje odluke prvostupanjskog suda drugostupanjski sud ističe da osnovano tuženik pobija odluku o troškovima iz razloga što nije pravilno prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka, jer u ovom slučaju tužiteljici zastupanoj po punomoćniku, odvjetniku pripada na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa), jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira koliko je radnji poduzela u visini od 200 bodova iz razloga što u ovom slučaju prvenstveno radi o postupku iz radnog odnosa radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu, a ne o procjenjivom predmetu iz Tbr. 7. točke 1. Tarife, bez obzira što je zatražena i naknada štete. Smatra da visina zatražene štete ne može biti osnova obračuna troškova kao da bi se radilo o procjenjivom predmetu, jer se u ovom slučaju radi o zahtjevima radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, što se ponovno ističe, i u odnosu na te zahtjeve su se prvenstveno izvodili dokazi u postupku, zbog čega je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 2.000,00 kuna, što uvećano za pripadajući PDV, daje iznos od 2.500,00 kuna, a koji joj je iznos tuženik dužan naknaditi. Stoga za navedeni iznos drugostupanjski sud prihvaća tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova, dok za preostali zatraženi iznos troškova u iznosu od 6.250,00 kuna, zahtjev tužiteljice drugostupanjski sud odbija.
10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (primjerice, Revr- 1028/2013-2 od 9. rujna 2014., Rev-143/2020-4 od 2. rujna 2020., Rev-1030/2022 od 11. listopada 2022. i Rev-706/2023-2 od 15. studenoga 2023.) zauzeo pravno shvaćanje da u slučaju kad se tužbenim zahtjevom, uz utvrđenje nedopuštenosti otkaza zahtijeva i vraćanje na rad ili sudski raskid ugovora o radu traži i isplata određenog novčanog iznosa, radi o procjenjivom predmetu.
11. U skladu s navedenim pravnim shvaćanjem ovog suda, budući je tužiteljica u konkretnom slučaju uz zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i sudskim raskidom ugovora o radu, zahtijevala i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 84.859,76 kn, radi se o procjenjivom predmetu i tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka primjenom Tbr. 7./1. Tarife, a ne, kao što to smatra drugostupanjski sud, jednokratna naknada prema Tbr. 7./2. Tarife, a što je ujedno i odgovor na pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije.
12. Imajući na umu izneseno ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda, koje ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno revizijsko pitanje, ovaj je sud zaključio da u konkretnom slučaju nije pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 6.250,00 kn/828,75 €.
13. Zbog sveg navedenog, valjalo je prihvatiti tužiteljičinu reviziju podnesenu protiv drugostupanjskog rješenja i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.
14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Troškovi postupka dosuđeni su u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, prema vrijednosti predmeta spora u revizijskoj fazi postupka (828,75 €), a odnose se na troškove zastupanja tužiteljice po punomoćniku – odvjetniku koji su odmjereni prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, - dalje: Tarifa/23). Tužiteljici pripada naknada troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije (za svaki po 112,5 b prema Tbr. 10/5 Tarife/23), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife/23), što prema vrijednosti boda (Tbr. 54. Tarife/23) ukupno iznosi 559,70 € pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
