REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-637/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 32, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-77/2023-2 od 24. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4737/2021-16 od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2024.
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, treće i peto pravno pitanje se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na četvrto postavljeno pravno pitanje i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-77/2023- 2 od 24. kolovoza 2023. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4737/2021-16 od 30. rujna 2022. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Je li protivno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) odnosno čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07) odluka suda kojom se odredba o naknadi za obradu kredita (tzv. „ulazna naknada“) ugovora o kreditu sklopljenog između potrošača i trgovca utvrđuje nepoštenom, odnosno ništetnom samo na temelju utvrđenja da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
2. Je li dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe o naknadi za obradu kredita u ugovoru o kreditu, sukladno čl 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), ako je takva utvrđena jasnom, lako razumljivom i uočljivom te predstavlja li odredba o naknadi za obradu kredita odredbu o cijeni ugovora?
3. Je li u potrošačkom ugovoru o kreditu, u vezi odredbe o naknadi za obradu kredita, potrebno detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade?
4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
5. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?“.
3. Tuženik je prijedlog podnio i zbog povrede temeljnih ljudskih prava i to prava na pošteno suđenje tvrdeći da je pobijana odluka arbitrarna te zbog povrede prava jednakosti oružja.
4. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Predmet spora u ovoj revizijskoj fazi postupka je utvrđenje ništetnosti tzv. ulazne naknade za obradu kredita i isplata plaćenog na temelju te ništetne ugovorne odredbe.
6. Na temelju odredbe čl. 385. a st. 1. i odredbe čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je utvrdio da postavljeno prvo, drugo, treće i peto pravno pitanje nisu važni za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje već je od strane revizijskog suda zauzeto pravno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita (tako npr. Rev-673/2023 i Rev-715/2024), a pobijana odluka utemeljena je na istovjetnom pravnom shvaćanju.
8. Treće postavljeno pravno pitanje nije važno iz razloga što je utvrđeno da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita ništetna na temelju odredbi Zakona o zaštiti potrošača jer se o istoj nije pregovaralo.
9. U odnosu na peto postavljeno pravno pitanje koje problematizira početak zastarnog roka u odnosu na restitucijske zahtjeve kada sud utvrdi ništetnost pojedine ugovorne odredbe, valja odgovoriti da je na to pitanje odgovoreno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (sjednica broj 1/2020), a pobijana odluka utemeljena je na istovjetnom pravnom shvaćanju.
10. Zbog navedenog valjalo je u odnosu na ova pravna pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
11. Tuženik u odnosu na četvrto postavljeno pravno pitanje nije jasno naznačio razloge važnosti tog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP tuženikov prijedlog u odnosu na ovo pravno pitanje valjalo odbaciti.
12. Tuženik u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava radi povrede prava na jednakost oružja nije učinio vjerojatnim da mu je to temeljno ljudsko pravo povrijeđeno u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer uopće nije naveo na koji način mu je došlo do povrede tog temeljnog ljudskog prava.
13. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zbog povrede prava na pravično suđenje radi arbitrarnosti tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je to temeljno ljudsko pravo povrijeđeno u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. To stoga što su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tzv. ulazna naknada bila jedan od uvjeta za odobrenje kredita, propisana Općim uvjetima u postotku od iznosa glavnice, a o čemu stranke nisu mogle pregovarati, a niti se naknada mogla smanjiti, a zbog čega su sudovi ugovornu odredbu o tzv. ulaznoj naknadi ocijenili nepoštenom na štetu potrošača sukladno odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003 – dalje: ZZP) a potom i ništetnom sukladno odredbi čl. 87.st. 1 ZZP.
14. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je njegov prijedlog i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbaciti.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
