REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1185/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnica Zdravka Periša, odvjetnica iz Splita, Hrvatske mornarice 1E, protiv tuženika DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dušan Kuman, odvjetnik iz Zadra, Hrvoja V. Hrvatinića 8, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1205/2016-2 od 28. studenoga 2017., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-892/2015 od 30. lipnja 2016., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda i rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1205/2016-2 od 28. studenoga 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-892/2015 od 30. lipnja 2016. kao i rješenje istog prvostupanjskog suda i broj u toč. II. izreke i sudi:
Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-892/2015 od 30. lipnja 2016. kao i rješenje istog prvostupanjskog suda i broj u toč. II. izreke, tako da glase:
"1. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita, poslovni broj: Ovrv-21/10 od 19. siječnja 2010., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 3.242,68 eura/24.432,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja:
- na iznos 1.023,56 eura/7.712,00 kn teče od 1. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u skladu s čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023.
za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos 2.219,12 eura/16.720,00 teče od 14. travnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u skladu s čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023.
za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu na trošak ovršnog postupka za iznos 220,11 eura/1.658,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. siječnja 2010. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. U preostalom dijelu ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita, poslovni broj: Ovrv-21/10 od 19. siječnja 2010., kojim se nalaže tuženiku da tužitelju plati:
- iznos od 3.242,68 eura/24.432,00 kn do 4.053,35 eura/30.540,00 kn, (koji se odnosi na iznos od 1.023,56 eura/7.712,00 kn do 1.279,45 eura/9.640,00 kn i na iznos od 2.219,12 eura/16.720,00 do 2.773,91 eura/20.900,00 kn);
- iznos troška ovršnog postupka od 220,11 eura/1.658,43 kn do 275,14 eura/2.073,04 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.102,32 eura/15.839,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2016. pa do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te troškove žalbe i revizije u ukupnom iznosu od 543,13 eura/4.092,21 kuna, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita, poslovni broj: Ovrv-21/10 od 19. siječnja 2010. godine, a kojim je naloženo tuženiku DF iz [adresa], isplatiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, u roku od 8 dana, iznos od sveukupno 30.540,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 9.640,00 kn teče od 1. studenog 2006. godine, a na iznos od 20.900,00 kn od 14. travnja 2006. godine i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.073,04 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. siječnja 2010. godine do 30. lipnja 201. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, a od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I Smatra se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 36,90 kuna ovršnog troška i pripadajuću zateznu kamatu na navedeni iznos, te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita, poslovni broj: Ovrv-21/10 od 19. siječnja 2010. godine.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.060,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 30. lipnja 2016. godine pa do namirenja, po stopi od 8,05 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelj za nadoknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 18.060,00 kn uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu pa do ukupno zatraženog iznosa od 23.685,00 kn uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu, i to za iznos od 6.625,00 kn uvećan za pripadajuću zateznu kamatu."
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje u stavku II. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu uz naknadu parničnog troška, a podredno da istu ukine i vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika je osnovana.
6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2. Tuženik u reviziji postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje:
Može li se unatoč utvrđenju suda da su se oba sudionika prometne nezgode ponašali protivno odredbama koje uređuju pitanje sigurnosti u prometu i to tako da se vozilo oštećenika kretalo znatno većom brzinom od dozvoljene, a vozilo štetnika da je nepropisnim skretanjem ulijevo oduzelo prednost prolaza ovom vozilu, ustvrditi da je za prometnu nezgodu po pitanju nastanka i visine štete kriv isključivo vozač vozila koje je poduzelo nepropisno skretanje, iako se nezgoda moga izbjeći da se vozilo oštećenika kretalo dozvoljenom brzinom?
6.3. U odnosu na postavljena pitanja revident kao razloge važnosti navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tim pitanjima različito od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev-543/05 od 26. siječnja 2006., Rev-992/05 od 7. prosinca 2005. te Revx- 307/2014-2 od 16. rujna 2015. sa zauzetim shvaćanjem da vožnja brzinom većom od dozvoljene predstavlja protupravno ponašanje sudionika u prometu i njegov doprinos nastanku štete, bez obzira što mu je drugi sudionik nezgode protupravno oduzeo prednost prolaza.
7. Odlučujući o dopuštenosti revizije, ovaj sud je cijenio da je revizija dopuštena u odnosu na postavljeno pitanje, jer je postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja koji je na ime naknadne štete isplatio oštećeniku JF temeljem čl. 91. st. 2. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97, 116/99 i 11/02, dalje: ZO) na teret Generacijskog fonda. Oštećenik je pretrpio štetu u štetnom događaju kojeg je prouzročio tuženik upravljajući neregistriranim vozilom, u ukupnom iznosu od 4.053,35 eura/30.540,00 kn koji iznos tuženik nije dobrovoljno podmirio pa je tužitelju nastao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,14 eura/2.073,04 kn, a koji iznos ovom tužbom također potražuje.
9.1. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tuženik 28. rujna 2005. upravljajući neosiguranim traktorom za koji je bila priključena neosigurana prikolica, prouzrokovao prometnu nezgodu na način da je ispred nailazećeg vozila kojim je upravljao JF, poduzeo radnju skretanja u lijevo, na koji je način tom vozilu oduzeo prednost prolaska i postupio suprotno odredbama čl. 43. st. 1 i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 105/04, dalje: ZOSPC), te odredbi čl. 57. st. 1. i 2. ZOSPC koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja,
- da se osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao JF kretao cestom DC 56 u mjestu Kožlovac iz smjera istoka prema zapadu, svojom desnom stranom kolnika brzinom od oko 73,8 km/h,
- da se u isto vrijeme istom prometnicom i svojom desnom stranom kolnika iz suprotnog smjera (od zapada prema istoku, kretao traktor s prikolicom kojim je upravljao tuženik, te da je dolaskom do raskrižja DC 56 sa ŽC 6056 tuženik započeo sa skretanjem traktora u lijevo s namjerom uključenja na ŽC 6052, pri brzini od oko 7 km/h,
- da je ograničenje brzine iznosilo 50 km/h,
- da se oštećeni JF prije poduzetog kočenja kretao brzinom od oko 73,8 km/h iznad zakonskog ograničenja brzine iz čl. 53. st. 1. ZOSPC (50 km/h na cesti u naselju),
- da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Daniela Sikirića, dipl. ing. od 18. studenoga 2015. proizlazi da je tuženik kao vozač traktora poduzetom radnjom skretanja u lijevo, a ispred nailazećeg osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] stvorio opasnu situaciju na putanji kretanja osobnog automobila, a što da je propust tuženika uzročno vezan za stvaranje opasne situacije i nastanaka prometne nezgode, pa da bi vožnja vozača osobnog automobila reg oznake [registarska oznaka] brzinom od oko 73,8 km/h umjesto dozvoljenom brzinom od 50 km/h predstavljala propust vozača osobnog automobila koji ne bi bio vezan za stvaranje opasne situacije, ali bi bio vezan za mogućnost izbjegavanja prometne nezgode, jer bi vozač osobnog automobila imao mogućnost da poduzimanjem radnje kočenja zaustavi svoje vozilo do linije kretanja traktora, na koji način bi prometna nezgoda bila izbjegnuta,
- da je oštećenom JF isplaćeno na ime naknade štete (materijalne i nematerijalne) iznos od 4.053,35 eura/30.540,00 kn, a koji iznos je u evidenciji tužitelja zavedeno kao nepodmireno dugovanje, jer tuženik nije potraživanje tužitelja dobrovoljno podmirio, pa je tužitelj bio primoran pokrenuti ovršni postupak radi naplate duga u kojem je rješenjem o ovrsi određen i trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,14 eura/2.073,04 kn.
9.2. Na takvo utvrđenje nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik odgovoran za nastanak prometne nezgode, jer je tuženik postupio protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC i odredbi čl. 57. st. 2. ZOSPC i da je ta protupravna radnja tuženika upravo onaj čimbenik koji je generirao predmetnu prometnu nezgodu odnosno da je izravni uzrok nastanka prometne nezgode. Pri tome zaključuju da činjenica što je oštećenik JF vozio brzinom od oko 73,8 km/h, dakle iznad zakonskog ograničenja brzine od 50 km/h na cesti u naselju, nije u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode odnosno nije od utjecaja na nastanak štetnog događaja, jer je do istog došlo isključivo zato što je tuženik započeo radnju skretanja u lijevo bez da prethodno nije provjerio može li tu radnju izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i imovinu. S obzirom da ne postoji suodgovornost vozača osobnog automobila, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.
10. Tuženik u reviziji ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na utvrđenu isključivu odgovornost tuženika s obzirom da je nesporno utvrđeno da je do prometne nezgode došlo nepropisnom vožnjom obojice sudionika u prometu i to tuženika zbog nepropisnog skretanja u lijevu stranu i presijecanje putanje vozilu kojim je upravljao oštećenik JF, te oštećenika JF zbog brzine vožnje koja je znatno veća od dozvoljene u naselju.
11. Cijeneći utvrđenja nižestupanjskih sudova, prema shvaćanju ovoga suda u konkretnom slučaju postoji obostrana krivnja sudionika prometne nezgode za štetni događaj i nastalu štetu s obzirom da iz dopunskog nalaza o mišljenja vještaka Daniela Sikirića od 18. studenoga 2015., kako to navodi prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, proizlazi da „...ukoliko je u vrijeme nastanka prometne nezgode ograničenje brzine iznosilo 50 km/h tada bi vožnja vozača osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] brzinom od oko 73,8 km/h umjesto dozvoljenom brzinom od 50 km/h predstavljala propust vozača osobnog automobila koji ne bi bio vezan za stvaranje opasne situacije, ali bi bio vezan za mogućnost izbjegavanja prometne nezgode, jer bi tada vozač osobnog automobila imao mogućnost da poduzimanjem radnje kočenja zaustavi svoje vozilo do linije kretanja traktora, na koji način bi prometna nezgoda bila izbjegnuta.“
12. Stoga je pogrešan stav drugostupanjskog suda kad navodi da činjenica što je oštećenik JF vozio brzinom većom od dozvoljene nije od utjecaja na nastanak štetnog događaja do kojeg je došlo isključivo zato što je tuženik započeo radnju skretanja u lijevo, a da prethodno nije provjerio može li tu radnju izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.
13. U konkretnom slučaju je utvrđeno da su oštećenik JF kao i tuženik postupili protivno odredbama ZSPC, jer se tužitelj kretao brzinom većom od 50 km/h, koliko je bilo dopušteno na cesti u naseljenom mjestu, dok je tuženik ispred nailazećeg vozila kojim je upravljao JF poduzeo radnju skretanja u lijevo.
14. Stoga je osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu omjera podijeljene odgovornosti sudionika za nastali štetni događaj i nastalu štetu.
15.1. Prema odredbi čl. 178. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu, koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuje se pravilo odgovornosti po osnovi krivnje. Ako postoji obostrana krivnja, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje.
15.2. Prema odredbi čl. 192. ZOO-a, koji uređuje podijeljenu odgovornost, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu, a kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.
16.1. S obzirom na izloženo po ocjeni ovoga suda vozač osobnog automobila JF skrivio je nastanak prometne nezgode u omjeru od 20%, a vozač traktora - tuženik u omjeru od 80%, pa je u tom omjeru od 80% od iznosa pune novčane naknade tuženik dužan tužitelju isplatiti regresno potraživanje isplaćene materijalne i nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 3.242,89 eura/24.432,00 kn koji se sastoji od iznosa 818,90 eura/6.169,60 kn i iznosa 2.219,27 eura/16.720,00 s pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka u iznosu 220,12 eura/1658,44 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
16.2. S obzirom da visina tužiteljevog regresnog potraživanja među strankama nije sporna, valjalo je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP djelomično održati na snazi platni nalog za iznos od 3.242,68 eura/24.432,00 kn koji se sastoji od iznosa 1.023,56 eura/7.712,00 kn i iznosa 2.219,12 eura/16.720,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te iznos 220,11 eura/1.658,43 kn na ime trošak ovršnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu platni nalog ukinut te je odlučeno kao u toč. I.1. i 2. izreke ove odluke.
17.1. S obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari tužbenog zahtjeva, valjalo je prema odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka.
17.2. Tuženik žalbom nije osporavao visinu troškova postupka dosuđenih prvostupanjskom presudom tužitelju, a niti je žalbom doveo u pitanje odluku o troškovima postupka ovaj sud nije imao osnove preispitivati pravilnost visine troškova za zastupanje u prvostupanjskom postupku koje je trebalo dosuditi tužitelju.
17.3. Kako je tužitelj uspio u omjeru od 80% u odnosu na tužbeni zahtjev, a tuženik u omjeru od 20%, sve u skladu sa zatraženim iznosima i s vrijednosti predmeta spora svakoga od zahtjeva, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), važećoj u vrijeme poduzimanja svake radnje u zastupanju tijekom prvostupanjskog postupka, tužitelju je valjalo od ukupno utvrđenog iznosa 1.473,22 eura/11.100,00 kn dosuditi iznos od 80% što bi bio iznos od 1.178,57 eura/8.880,00 kn uvećano za 923,75 eura/6.960,00 kn odnosno za u cijelosti priznate troškove vještačenja koje je predujmio tužitelj u cijelosti s obzirom da je bio potreban (troškove prometnog vještačenja u iznosu 398,17 eura/3.000,00 kn, dopunskog nalaza i mišljenja prometnog vještaka u iznosu 127,41 eura/960,00 kn te medicinskog vještačenja u iznosu 398,17 eura/3.000,00 kn). Stoga je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju iznos 2.102,32 eura/15.839,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama sve opisano kao u toč. I.3. izreke.
18. O visini zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), time da je kamata na trošak prvostupanjskog postupka dosuđena do zaključenja glavne rasprave.
19. Slijedom navedenoga valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci ove odluke.
20. Tuženiku je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP priznat zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 207,35 eura/1.562,27 kn prema Tbr. 10. st. 1. Tarife i plaćene pristojbe na žalbu u iznosu 86,93 eura/655,00 kn dakle sveukupno 294,28 eura/2.217,25 kn i sastava revizije u iznosu 248,85 eura/1.875,00 kn prema Tbr. 10. st. 6. Tarife, a s kojima je uspio u cijelosti, pa je odlučeno kao u toč. I.3. izreke.
21. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
