REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4708/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sanitat Dubrovnik d.o.o. Dubrovnik, OIB 99080716453, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB 21712494719, protiv tuženika Gulliver Travel putnička agencija d.o.o., Dubrovnik, Obala Stjepana Radića 32, OIB 25636115130, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1920/2024-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-89/2022 od 22. ožujka 2024., na sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi tužitelja i umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanje se odbijaju.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1920/2024-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-89/2022 od 22. ožujka 2024., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li prvostupanjski sud u obrazloženju presude obvezan navesti – popisati isprave u koje je napravio uvid i koje je koristio za donošenje presude, a kako bi se u slučaju prijedloga za ponavljanje postupka moglo ocijeniti je li riječ o novoj činjenici i/ili dokazu koji nije bio iznesen tijekom pravomoćno okončanog postupka.
2. U slučaju pogrešne pravne ocjene postupka od strane prvostupanjskog suda – ako drugostupanjski sud ocjeni da je predmet postupka utvrđenje je li postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. Zagreb, OIB: 05937759187 i njegovim ovisnim i povezanim društvima, a ne zahtjev radi isplate kako je to utvrdio prvostupanjski sud – je li drugostupanjski sud mora utvrditi je li prvostupanjski sud proveo dokaze vezano uz utvrđenje tražbine te je li valjano, postupovno i materijalno obrazložio prvostupanjsku odluku ili mora provesti raspravu na drugostupanjskom sudu,
3. Ako se odlukom jedinice lokalne samouprave rješava o pitanju prava na naknadu za javnu površinu, a nije riječ o uređenju prometa – smije li Sud suglasnost MUP-a.
4. Jesu li parnični sudovi dužni postupiti po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda najviše instance iznesenom u obrazloženju ukidne odluke povodom podnesene revizije, odnosno jesu li se dužni držati pravnih shvaćanja zauzetih od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi iste pravne osnove čija se zakonitost osporava?
5. Je li parnični sud ovlašten ocjenjivati zakonitost akta jedinice lokalne samouprave i pri tom odlučiti da se radi o nezakonitom aktu bez da postupi na način kako bi Visoki upravni sud Republike Hrvatske postupio u takvom slučaju – sukladno člancima 83.- 88. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21)?
6. Koja postupovna pravila primjenjuje Trgovački sud kad ocjenjuje zakonitost upravnog akta – pravila parničnog postupka ili pravila Zakona o općem upravnim sporovima – je li primjerice može održati savjetodavnu raspravu ako ocijeni da je prije odlučivanja o biti stvari potrebna rasprava sa sudionicima – sukladno članku 86. Zakona o upravnim sporovima.
7. Je li parnični sud u slučaju isticanja prigovora o nesuglasnosti s Ustavom RH ili zakonom akta koji je pravna osnova obveze dužan ispitati radi li se u pojedinom slučaju o općem aktu u smislu odredbi ZUS ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineja 2. Ustava RH te u slučaju kada utvrdi da se radi o općem aktu je li dužan podnijeti zahtjev isključivo nadležnom Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi pokretanja postupka po službenoj dužnosti ocjene zakonitosti tog akta, odnosno ako se radi o drugom propisu je li dužan podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa?
8. Je li prilikom ocjene o tome – je li riječ o općem ili o pojedinačnom aktu – sud ocjenjuje akt prema nazivu ili prema sadržaju akta kojeg ocjenjuje?
9. Je li parnični sud postupio protivno čl. 37. stavak 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu ukoliko je na konkretan slučaj neposredno primijenio zakon, a pri tom nije Ustavnom sudu niti Visokom upravnom sudu podnio zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom? Odnosno je li parnični sud izišao izvan ovlaštenja kada se upuštao u ocjenu zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave, a da pri tom nije obavijestio isključivo nadležni Visoki upravni sud o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti spornog akta?
10. Ako ocijeni nezakonitim opći upravni akt, je li parnični sud dužan utvrditi postoji li druga pravna osnova temeljem koje pripada pravo na naknadu tužitelju. Odnosno jesu li jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u slučaju isticanja prigovora zakonitosti općeg akta, izjednačene s fizičkim i pravnim osobama u pogledu isticanja zahtjeva za ostvarivanje prava na naknadu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist prema trećim osobama, u slučajevima kad treća osoba koristi javnu površinu za obavljanje svoje registrirane djelatnosti?“
pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda i višeg suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP poziva se na povredu temeljnog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i umješač na strani tužitelja pozivom na razloge iz čl. 385.a st. 1. ZPP postavljajući slijedeća pravna pitanja:
1. Je li parnični sud u slučaju osporavanja zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave dužan obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti?
2. Je li parnični sud u slučaju isticanja prigovora o nesuglasnosti s Ustavom ili zakonom akta koji je pravna osnova obveze dužan ispitati radi li se u pojedinom slučaju o općem aktu u smislu odredbi ZUS ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineja 2. Ustava te u slučaju da utvrdi da se radi o općem aktu je li dužan podnijeti zahtjev isključivo nadležnom Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi pokretanja postupka po službenoj dužnosti ocjene zakonitosti tog akta, odnosno ako se radi o drugom propisu je li dužan podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa?
3. Je li parnični sud postupio protivno čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu ukoliko je na konkretan slučaj neposredno primijenio zakon, a pri tom nije Ustavnom sudu Republike Hrvatske niti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom?
4. Je li parnični sud izišao izvan ovlaštenja kada se upuštao u ocjenu zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave, a da pri tom nije obavijestio isključivo nadležni Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti spornog akta?
5. Je li parnični sud ovlašten ocjenivati zakonitost akta jedinice lokalne samouprave i pri tom odlučiti da se radi o nezakonitom aktu bez da postupi na način kako bi Visoki upravni sud Republike Hrvatske postupio u takvom slučaju, a radi se o aktu čiju zakonitost osporava tuženik u više istovjetnih postupaka, koji su se također vodili pred drugostupanjskim i revizijskim sudom te u kojem su donesene različite odluke od odluke u konkretnom predmetu?
pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravih shvaćanja revizijskog suda.
3. Odgovorom na prijedlog tuženik se protivi prijedlogu i predlaže ga odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
4. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja tužitelja i umješača na strani tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.1. Postavljena pravna pitanja odnose se na specifične okolnosti vezane za odluke jedinica lokalne samouprave u Gradu Dubrovniku u pogledu organizacije posebnog režima prometovanja i Naputka o plaćanju naknade turističkih autobusa koju je donio Gradonačelnik Dubrovnika u pogledu kojih je sud drugog stupnja utvrđujući zakonitost akata tijela lokalne samouprave na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev postupio u skladu sa pravnim shvaćanjima revizijskog suda iznijetim u odlukama Rev 901/2022 od 19. listopada 2022., Rev 545/2020 od 5. prosinca 2023., Rev 2192/2019-5 od 17. svibnja 2022.
5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.
6. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH te čl. 6. Konvencije sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.1. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP odbačen te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod II. izreke.
8. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu takvog troška (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
