REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4533/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OR rođ. O iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Ujeviću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika ŠR., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Lončar, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1079/2022-2 od 16. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pr-9/2019 od 10. prosinca 2021., na sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1079/2022-2 od 16. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pr-9/2019 od 10. prosinca 2021. postavljajući sljedeća pitanja:
„a) Može li se početak tijeka prekluzivnog roka iz odredbe čl. 116. st. 2. Zakona o radu u parničnom postupku utvrđivati u mjesecima ili je potrebno nedvojbeno utvrditi točan dan početka tijeka roka? Nastavno, može li se isti utvrđivati samo na temelju iskaza svjedoka zaposlenika poslodavca, u situacijama kada raspoložive isprave ukazuju suprotno?
b) Može li se prije utvrđenja zakonitosti odluke o Izvanrednom otkazu Ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 116. st. 2. Zakona o radu, raspravljati o osnovanosti same odluke o otkazu?
c) Može li se na teret Voditelja poslovnice kao odgovorne osobe staviti protupravno postupanje ostalih djelatnika poslovnice koji su protupravnim postupanjem ostvarivali osobnu korist, a ne korist za odgovornu osobu? Može li navedena okolnost predstavljati razlog za izvanredni otkaz odgovornoj osobi?
d) Može li se pod tešku povredu radnog odnosa koja opravdava donošenje Odluke o izvanrednom otkazu i gubitak povjerenja poslodavca samo jednom radniku podvesti postupanje tog radnika koje je identično postupanju ostalih djelatnika u poslovnici koji su ostali u radnom odnosu kod poslodavca? U tom kontekstu, predstavlja li prebacivanje krivnje za protupravno postupanje djelatnika poslovnice na odgovornu osobu, koja jedina za istovjetno ponašanje dobiva izvanredni otkaz u situaciji kada je ostalim djelatnicima opozvan izvanredni otkaz, zloporabu prava od strane poslodavca?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima je u odlukama ovoga revizijskog suda poslovni broj Rev-925/2001-2 od 11. srpnja 2001., Rev-1892/2001-2 od 27. studenog 2001. i Rev-312/2012-2 od 23. veljače 2016. te u odlukama Ustavnog sud Republike Hrvatske u broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023., U-III/3657/2004 od 18. svibnja 2006. i U-III-6791/2014 od 30. svibnja 2018. zauzeto shvaćanje koje odudara od shvaćanja iz pobijane presude.
3. Pored postavljenih pitanja, tužiteljica smatra da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što je drugostupanjski sud odstupio od već zauzetih stajališta u sudskoj praksi, kao i da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na rad i slobodu rada kao i na zabranu diskriminacije.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženik isti predlaže odbaciti, podredno odbiti ga. Traži troškove za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7.1. Naime, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da je nepravilnost oko korištenja bodova na karticama vjernosti uočena mjesec dana prije otkazivanja tužiteljičinog ugovora o radu, pri čemu je bilo potrebno izvršiti obimnu provjeru 230 djelatnika u maloprodaji da bi se provjerila pravilnost radnji tužiteljice, od odgovora na prvo i drugo postavljeno pitanje, koja polaze od u postupku neutvrđene činjenice da je uprava tuženika saznala za nepravilnosti s korištenjem kartica od strane tužiteljice mjesec dana ranije od dana otkaza, ne ovisi ishod spora pa ista pitanja nisu bitna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.2. Isto tako, niti treće i četvrto postavljeno pitanje nisu bitna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer su ista pitanja činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja (koje okolnosti predstavljaju razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu odgovornoj osobi), a takva pitanja, koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnog predmeta koje predlagatelj ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku, a niti su tako postavljena važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pritom valja nadodati i to da četvrto pitanje polazi od činjenice koja kao takva nije utvrđena u postupku – da su tužiteljica i ostale radnice obavljale za tuženika kao poslodavca jednake/jednakovrijedne poslove, dok je u postupku utvrđeno da su se poslovi tužiteljice i ostalih radnica razlikovali i u opisu samog radnog mjesta i po odgovornosti, budući da je tužiteljica bila nadređena ostalim radnicama i time imala i veću odgovornost za pravilno obavljanje posla u poslovnici za koju je bila odgovorna.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9.1. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17, dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99
- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Konvencija) na pravično suđenje, predlagateljici valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa iz navoda prijedloga ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
9.2. Također, u vezi navoda predlagateljice da joj je bilo povrijeđeno ustavno pravo na pravo na rad i slobodu rada iz čl. 55. i 56. Ustava, valja reći da, postupku u kojem pojedinac prigovara da je ta zaštita izostala ili da mu je bila uskraćena, uloga suda ograničena je na ocjenu je li ta zaštita bila djelotvorna. Ocjena djelotvorne zaštite prava na rad i slobodu rada podrazumijeva, između ostalog, ispitivanje jesu li u okolnostima konkretnog slučaja odluke sudova bile arbitrarne ili na drugi način očito nerazumne. Odluke sudova neće se smatrati arbitrarnima ako su sudovi u provedenim postupcima uspjeli utvrditi i u odlukama predočiti relevantne, dostatne i uvjerljive razloge za svoju ocjenu o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno zakonitosti ili nezakonitosti otkaza (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4880/2023 od 13. srpnja 2022.). Kao što je već rečeno, niži sudovi su svojim presudama detaljno odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice pa i one koje bi se ticale prava na rad i slobodu rada, a donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
9.3. Vezano na navode tužiteljice da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na zabranu diskriminacije, valja navesti da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava upravo po kojoj točno određenoj zakonom zaštićenoj antidiskriminacijskoj osnovi, povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo.
10. Kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
11. Tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
