REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1337/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Eos matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, koga zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-64/2024-2 od 29. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Povrv-95/2021-15 od 6. prosinca 2023., u sjednici održanoj 12. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-64/2024-2 od 29. siječnja 2024. u točki I. izreke izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za iznos od 74,66 eura s pripadajućom kamatom dok je za iznos od 562,50 eura s pripadajućom kamatom platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-2096/2024-2 od 29. svibnja 2024. dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na pravno pitanje:

„Je li odredba točke 27. Općih uvjeta poslovanja Optima telekoma d.d. nepoštena kada se primjenjuje kod jednostranog raskida ugovornog odnosa od strane pružatelja usluga zbog krivnje potrošača, u slučaju kada je pružatelj usluge prodao potrošaču mobilni uređaj s popustom ili dao popust na uslugu (mjesečnu pretplatu) uz uvjet obveznog trajanja ugovornog odnosa, ako je naknada za prijevremeni raskid naplaćena kroz mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili u vidu naknade odmjerene u visini popusta koji je potrošač ostvario (ovisno što je za njega povoljnije)?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, a iz svih revizijskih razloga. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li ništetna odredba članka 27. st. 4. Općih uvjeta poslovanja Optima telekoma kojom je propisano da u slučaju da tužitelj raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora krajnji korisnik je obvezan platiti naknadu za prijevremeni prestanak ugovornog odnosa koja će se obračunati tako da je pretplatnik dužan podmiriti ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ovisno što je povoljnije za pretplatnika.

7. Povodom revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Nižestupanjski sudovi utvrdili su:

- da su tužitelj i Optima Telekom usluge bili u pretplatničkom ugovornom odnosu od 26. srpnja 2018.,

- da je ugovorni odnos sklopljen pristupanjem tj. telefonom kao sredstvom daljinske komunikacije ( bez potpisa tuženika kao potrošača ) a odnosio se za paket usluga INT TEL Ekstra Bit,

- da su glavna obilježja ugovorene usluge bila: telefonski priključak, širokopojasni pristup internetu odgovarajuće brzine uz Flatrate paket interneta prometa, samoinstalacija opreme od strane pretplatnika te korištenje opreme za funkcionalnost paketa koji je u vlasništvu Optima telekoma ,

- da je maloprodajna cijena usluge iznosila 210,00 kn sa uključenim PDV-om s osnova mjesečne naknade,

- da je tuženik sklapanjem ugovora ostvario pravo na terminalnu opremu nužnu za funkcionalnost ugovorenog paketa usluga po osnovi najma, naplaćenu sukladno cjeniku Optime Telekom,

- da je ugovorni odnos između tuženika i Optima Telekoma raskinut u listopadu 2019. pri čemu tužitelj navodi kako je do raskida došlo zbog neplaćanja računa od strane tuženika, dok tuženik navodi da je tražio raskid ugovora zbog nepružanja usluge u ugovorenom opsegu,

- da je čl. 27. st. 4. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti) određeno da, ako ugovor tijekom obveznog trajanja bude raskinut od strane tužitelja krivnjom krajnjeg korisnika, korisnik je obvezan platiti naknadu za prijevremeni prestanak ugovornog odnosa koja će se obračuntai tako da je pretplatnik dužan podmiriti ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obvzenog trajanja ugovora ili naknadu u visini poputa na proizvode i usluge koje je ostvario, ovisno što je povoljnije za pretplatnika,

- da je tužitelj kao cesionar sklopio 15. rujna 2020. s Optima Telekomom kao cedentom Ugovor o prodaji i ustupu nenaplaćenih potraživanja, koje je obuhvaćalo i potraživanje Optima telekoma prema tuženiku,

- da je tužitelj 1. rujna 2021. pokrenuo ovršni postupak temeljem kojega je javni bilježnik Gordana Briševac Imprić odredila ovrhu rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovrv-176/2021 od 23. srpnja 2021., protiv kojeg je tuženiku uložio prigovor te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. Na temelju iznesenih utvrđenja sud je u pobijanoj presudi zaključio da predmetni ugovor, obzirom da je sklopljen na daljinu, bez pregovaranja i bez mogućnosti utjecaja tuženika na sadržaj odredbe čl. 27. st. 4. Općih uvjeta kojom je tužitelj ugovorio naknadu za prijevremeni raskid ugovora, stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu pretplatnika, ovdje tuženika te je istog doveo u položaj da i nakon što mu je tužitelj prestao pružati uslugu mora u cijelosti isplatiti mjesečnu naknadu za preostalo vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario. Drugostupanjski je sud zaključio da pogodnost da pretplatnik plaća ono što je za njega povoljnije ne mijenja ocjenu suda da se, ugovaranjem odredbe čl. 27. st. 4. Općih uvjeta, radi o postupanju tužitelja koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer se uvijek radi o naknadi koja se plaća samo ukoliko dođe do prijevremnog raskida ugovora krivnjom pretplatnika. Stoga je sud u pobijanoj presudi zaključio, pozivajući se na odredbe čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15, 14/19 - dalje: ZZP) da se radi o postupanju tužitelja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da je odreba čl. 27. Općih uvjeta prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i da je stoga nepoštena, nastavno ništetna.

10. Nesporno je da se o ugovornoj odredbi čl. 27. Općih uvjeta nije pojedinačno pregovaralo, a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenje, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Revident osporava da je odredba čl. 27. Općih uvjeta, u okolnostima ovog spora, suprotna načelu savjesnosti i poštenja, i da je istom prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to zato jer je pretplatnik ostvario određene pogodnosti s naslova obveznog trajanja ugovornog odnosa.

12. Međutim sud u pobijanoj preusudi nije ocijenio je li pretplatnik, ovdje tuženik ostvario određene pogodnosti upravo zato jer je prihvatio uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa.

13. Prema shvaćanju ovog suda, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga, što drugostupanjski sud nije smatrao odlučnim. Međutim treba uzeti u obzir i pogodnosti koje je pretplatnik, ovdje tuženik imao tijekom razdoblja u kojem je koristio uslugu, a koje pogodnosti eventualno ne bi imao da nije sklopio ugovor uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa.

14. Uzrokuje li se spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, isti bio ograničen u ostvarivanju prava, samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade (tako i u odluci broj Rev-765/2024-2 od 2. srpnja 2024.).

15. Stoga odgovor na naznačeno pitanje ovisi o tome je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je potrošač ostvario uzimajući u obzir prava i pogodnosti koje je potrošač ostvario uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa, a koje je koristio u razdoblju do prijevremenog raskida ugovora.

16. Stoga se, zbog pogrešnog pravnog pristupa zaključak suda nižeg stupnja za sada ne može prihvatiti pa će sud u nastavku postupka postupiti sukladno naprijed iznijetim shvaćanjima, i potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

17. Slijedom iznesenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti nižestupanjsku odluku u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. i 3. ZPP.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 12. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić