REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-91/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M-P BETON d.o.o. Solin, OIB 59003338799, kojeg zastupaju punomoćnici Ljubomir Gladović i Marko Gladović, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika GRAD KAŠTELA, Kaštela, OIB 08727843572, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6842/2019-3 od 1. listopada 2021., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-187/2014 od 4. listopada 2019., na sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6842/2019-3 od 1. listopada 2021. i rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-187/2014 od 4. listopada 2019. pod točkom 2. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6842/2019-3 od 1. listopada 2021., potvrđeno je rješenje o troškovima postupka Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-187/2014 od 4. listopada 2019., kojim je određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka 2. izreke).
2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 253/2022-2 od 10. siječnja 2023. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja: "Je li sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva?".
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena, predlažući ukidanje rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova postupka, uključujući i troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije, sastava revizije te sudske pristojbe.
4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbaciti odnosno odbiti reviziju, smatrajući da je odluka o troškovima nezakonita ali ne na teret tužitelja, već na teret tuženika. Potražuje i naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Tužitelj u navodima revizije ističe da u konkretnom slučaju sudovi nisu pravilno cijenili uspjeh tužitelja u pogledu pravne osnove zahtjeva kad su zaključili da su, s obzirom na konačno postavljeni zahtjev, stranke uspjele u sporu s približno jednakim dijelovima, a koji se u prihvaćenom i odbijajućem dijelu razlikuju za oko 5%. Iz navedenog zaključka suda proizlazi da nije cijenjen uspjeh tužitelja u pogledu osnove jer iz sadržaja obrazloženja presude kojom je odlučeno o glavnim zahtjevima proizlazi da je sud utvrdio postojanje pravne osnove za 11 stavki zahtjeva, a nepostojanje pravne osnove za samo jednu utuženu stavku koja se odnosi na porez na dodanu vrijednost, a o kojoj stavci se nije posebno raspravljalo pa nisu nastali bilo kakvi posebni troškovi, jer se radilo o pravnom pitanju.
8. Iz sadržaja donesene pravomoćne presude i stanje spisa predmeta proizlazi da je tuženik osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok sud nakon provedenog postupka nalazi da su tužbene stavke označene 1. – 10. (na kojima je utemeljen tužbeni zahtjev) u cijelosti osnovane, za stavku 11. je tužba povučena, dok je za utvrđenje osnovanosti zahtjeva iz stavke 12. (izgubljena dobit) provedeno vještačenje, te je taj zahtjev, nakon djelomičnog povlačenja, prihvaćen u visini od 4%, a za preostalih 6% taj je zahtjev odbijen, kao što je odbijen i zahtjev za plaćanje poreza na dodanu vrijednost na sve stavke, a na okolnosti za ocjenu osnovanosti tog dijela zahtjeva nisu se izvodili posebni dokazi.
9.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (primjerice Rev-1083/09- 2 od 15. listopada 2009., Rev-1093/09-2 od 15. listopada 2009., Rev-1181/09-2 od 32. listopada 2009. Rev-341/09-2 od 7. travnja 2010. i dr.) izrazio pravno shvaćanje pa tako i u odluci koju apostrofira tužitelj u reviziji – Rev-129/21-2 od 16. veljače 2021., a prema kojem prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomičan uspjeh“ i „srazmjerni dio troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, a to znači da u slučaju kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti, zbog čega su nastali troškovi parničnog postupka, tužitelju će se priznati troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Nadalje, sudovi u primjeni čl. 154. ZPP nisu ovlašteni utvrditi troškove postupka samo kvantitativno u odnosu na konačan uspjeh u postupku, već iste treba utvrđivati i kvalitativno, u odnosu na njihovu opravdanost (čl. 155. st. 1. ZPP), odnosno dužni su cijeniti jesu li i koliko su isti bili potrebni za okončanje postupka. To znači da su sudovi prilikom svakog odlučivanja o troškovima postupka dužni uzeti u obzir sve elemente koji su utjecali na okončanje ili odugovlačenje s postupkom i odluku o troškovima donijeti tek na temelju njihove brižljive ocjene, imajući na umu cilj odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.
9.2. I u recentnoj presudi u povodu podudarnog pravnog pitanja poslovni broj Rev- 1008/2022 od 24. kolovoza 2023. revizijski je sud istakao:
"Pri parcijalnom uspjehu stranaka u postupku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako s obzirom i na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva." (U tom smislu ovaj sud i u odluci Rev-953/2021 od 13. veljače 2024. i dr.).
9.3. Nadalje, u odluci ovog suda poslovni broj Rev-246/22 od 3. svibnja 2023. izraženo je pravno shvaćanje:
"Prema dijelu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a koja odredba se s obzirom na vrijeme donošenja prvostupanjske presude, na temelju prijelazne odredbe čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnog postupku („Narodne novine“, broj 70/19) primjenjuje u konkretnoj situaciji, omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. …
…U situaciji kad je vještačenje provedeno radi utvrđenja činjenica po više pravnih osnova, a tužitelj u parnici uspije sa zahtjevom na temelju neke od osnova, tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja razmjerno uspjehu u parnici prema pojedinoj osnovi. Međutim, ako se zahtjev tužitelja temelji samo na jednoj osnovi, ali u visini tužbeni zahtjev nije prihvaćen u cijelosti, tada prema ustaljenoj praksi ovog suda, tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja u cijelosti, kao troškova potrebnih za vođenje parnice."
10. Prihvaćajući i reafirmirajući iznesena pravna shvaćanja, odgovor ovog suda na postavljeno revizijsko pitanje glasi:
Sud nije pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove samo na osnovi konačnog uspjeha stranaka s visinom zahtjeva, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
11. Imajući na umu ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda i odgovor na postavljeno revizijsko pitanje, a kraj nespornih utvrđenja u ovom sporu (toč. 9.), ovaj je sud zaključio da u konkretnom slučaju nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP kada je konačni uspjeh stranaka u sporu ocijenjen samo na temelju uspjeha u pogledu visine zahtjeva.
12. Zbog sveg navedenog, valjalo je prihvatiti tužiteljevu reviziju podnesenu protiv drugostupanjskog rješenja i na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.
13. U ponovljenom postupku sud će o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnih troškova ponovno odlučiti, imajući na umu pravno shvaćanje na koje mu je ukazano ovim rješenjem.
14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
