REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-829/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Croatia banka d.d., OIB 32247795989, iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, koju zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika RA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Medak, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2217/2019-2 od 16. siječnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4658/2018 od 28. lipnja 2019., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-15452/04 od 13. rujna 2005.g., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku namiriti tužitelju kao ovrhovoditelju potraživanje u iznosu od 446.248,22 € (3.362.257,28 kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. listopada 2004. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.434,40 € (48.480,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. rujna 2005. do isplate. U točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-15452/04 od 13. rujna 2005., u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 130.888,64 € (986.180,46 kuna) od 4. listopada 2004. do 23. studenoga 2004. po stopi od 15% godišnje određenoj člankom 1. stavkom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 72/02 i 153/04), te je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Odlukom je o parničnom trošku obvezan tužitelj naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 88.617,36 € (667.687,50 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 28. lipnja 2019. do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom, uvažavanjem žalbe tužitelja, prvostupanjska presuda preinačena te je pod A. djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-15452/04 od 13. rujna 2005., u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku namiriti tužitelju kao ovrhovoditelju potraživanje u iznosu od 370.531,21 € (2.791.767,44 kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. listopada 2004. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.434,40 € (48.480,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. rujna 2005. do isplate, dok je za iznos od 75.716,88 € / 570.488,84 kuna (koji čini razliku između iznosa od 3.362.257,28 kuna i iznosa od 2.791.767,44 kuna) citirano rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage te je u tom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki B. drugostupanjske presude odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2310/2020-2 od 17. studenoga 2020. dopustio tuženici reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda zbog pravnih pitanja:

"1. Mora li imatelj mjenice koji je koristio obrazac za trasiranu mjenicu - da bi proizveo učinak vlastite mjenice – u njoj izvršiti preinaku uputnog tekst „platite“ u bezuvjetno obećanje plaćanja „platit ću“ ili je dovoljno da samo potpiše obrazac trasirane mjenice, a da istovremeno nije učinio preinake koje bi upućivale da je riječ o vlastitoj ili vlastitoj trasiranoj mjenici;

2. Ima li imatelj mjenice u slučaju kada je ugovoreno da će dužnik platiti kunsku protuvrijednost novčanog iznosa izraženog u DEM po srednjem tečaju na dan plaćanja imao pravo popuniti mjenicu na iznos u kunama na dan popunjavanja mjenice ili je morao mjenični iznos popuniti na način kako je to ugovoreno u stranoj valuti s obvezom plaćanja u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju na dan plaćanja?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena i u dijelu u odnosu na koji je dopuštena, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

5. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

6. Revizija nije osnovana.

7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet je postupka potraživanje tužitelja po osnovi ispunjenja mjeničnih obveza nastalih u svrhu osiguranja Ugovora o kratkoročnom zajmu broj 415/97 od 11. rujna 1997. zaključenog između tužiteljice kao kreditora i korisnika zajma „Galac“ d.o.o. te Ugovora o kreditu za osnovna sredstava broj 21/96 od 21. ožujka 1998. zaključenog također između tužiteljice kao kreditora i korisnika kredita „Galac“ d.o.o., u odnosu na koje je isplata mjenica dodatno osigurana mjeničnim jamstvom (avalom) kojeg je dao tuženik.

9. U postupku je provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da društvo "Galac" d.o.o. u stečaju (dužnik) nije u cijelosti platio svoje obveze iz naprijed navedenih ugovora zbog čega tužitelj na ime izdanih mjenica mjeničnu svotu potražuje od tuženika kao jamca. Nadalje je utvrđeno da je kao izdavatelj (trasant) predmetnih mjenica označeno društvo „Galac“ d.o.o., dok je kao remitent tj. onaj kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti označena tužiteljica, time da se na mjenicama između navoda "bez protesta" i trasanta nalazi napis "per aval" i ispod potpis tuženika koji je inače bio vlasnik društva "Galac" d.o.o., pa je mjenicu potpisivao kao zakonski zastupnik "Galac" d.o.o., zatim kao založni dužnik i kao avalist. Na mjenici nije označen trasat (platac). Ujedno je utvrđeno da je tuženik mjeničnim očitovanjem kao mjenični dužnik -sudužnik - jamac ovlastio tužiteljicu da može uručene mjenice popuniti i izvršiti naplatu istih te da su obje mjenice popunjene 4. listopada 2004. Prema daljnjim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, društvo "Galac" d.o.o. je 9. listopada 2002. uputio tužiteljici Prijedlog rješenja obveza društva "Galac" d.o.o. prema Croatia banci, koji je prijedlog, kao i svu kasniju pisanu korespondenciju između kreditora i korisnika zajma/kredita potpisao tuženik RA, a kojim korisnik kredita "Galac" d.o.o. predlaže na koji način riješiti sva kreditna potraživanja Croatia banke u odnosu na društvo "Galac" d.o.o. Vještačenjem po vještakinji financijsko - knjigovodstvene struke utvrđeno je da dugovanje tuženika prema tužitelju po mjenici od 11. rujna 1997. iznosi od 1.660.054,14 kuna (220.327,04 €), a po mjenici od 21. ožujka 1998. iznos od 1.131.713,30 kuna (150.204,16 €), odnosno ukupno 2.791.767,44 kuna (370.531,21 €).

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su zaključili da izdane mjenice sadrže sve sastoje vlastite mjenice i da su slijedom toga mogle biti sredstvo plaćanja. Naime, sporne su mjenice sastavljen na obrascu koji se koristi za trasiranu mjenicu, ali je ocijenjeno da su mjenice izdane kao vlastite neovisno o tome što u njima nije posebno naznačeno da je izdavatelj mjenice ujedno i trasat. To stoga što je vlastitoj mjenici svojstveno da ne sadrži oznaku trasata, jer je trasant ujedno trasat i akceptant koji prihvaća mjeničnu obvezu i isti je glavni dužnik - za razliku od trasirane mjenice, pa okolnost da na mjenici nije označen trasat i što nije navedeno bezuvjetno obećanje da će izdavatelj izvršiti plaćanje po mjenicama, ne oduzima predmetnoj mjenici svojstvo vlastite mjenice. Osim toga, ocijenjeno je da okolnost što je u tekstu mjenice navedeno „platite za ovu mjenicu po naredbi Croatia banke d.d. Zagreb, Kvaternikov trg 9 svotu od …“ upućuje na nedvojben zaključak da navedena mjenična svota nije opterećena uvjetom zbog kojega bi postojala ništavost mjenice.

11. Sud je prvog stupnja ocjenjujući osnovanim tuženikov prigovor zastare, ukinuo platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 446.248,22 € (3.362.257,28 kuna) s pripadajućom kamatom čime je odbio tužbeni zahtjev. Pritom je ovaj sud cijenio da, time što se tužitelj nije obraćao tuženiku kao založnom dužniku, radi naplate duga u razdoblju od izdavanja mjenica (1997. i 1998.) do podnošenja prijedloga za ovrhu (2004.), da je u odnosu na tuženika nastupila zastara potraživanja, jer da je pošlo i više od pet godina.

12. Sud je drugog stupnja, međutim, ocijenio da je podnošenjem Prijedloga od 9. listopada 2002. društvo "Galac" d.o.o., kao dužnik, priznao dug prema tužitelju koje se priznanje dužnika reflektira i na založnog dužnika, pa je ocijenio da je i u odnosu na založnog dužnika (tuženika) prekinuta zastara te dao detaljne razloge za to. No na te se razloge revizijski sud neće posebno osvrtati zbog ograničenja iz članka 391. stavak 1. ZPP budući da se pravna pitanja zbog kojih je revizija dopuštena ne odnose na zastaru.

13. Žalbeni je sud nadalje, koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a stavka 1. ZPP (na ovo se ovlaštenje pozvao opisano, ne izrijekom), na temelju nalaza i mišljenja vještakinje financijsko - računovodstvene struke utvrdio da dug po mjenici od 11. rujna 1997. iznosi 1.660.054,14 kuna (220.312,42 €), a po mjenici izdanoj 21. ožujka 1998. iznosi 1.131.713,30 kuna (150.204,16 €) ili ukupno 2.791.767,44 kuna (370.531,21 €), te da su mjenice u pogledu visine popunjene u skladu s osnovnim pravnim poslovima. Budući da tužitelj kao vjerovnik od korisnika kredita "Galac" d.o.o. nije naplatio sva svoja potraživanja u stečajnom postupku koji se vodio nad korisnikom kredita, to je 4. listopada 2004. podnio mjenice na naplatu od tuženika, a kako mjenice nije mogao naplatiti, to je 4. studenoga 2004. podnio prijedlog za ovrhu protiv založnog dužnika - tuženika temeljem izdanih mjenica (unutar godine dana od pokretanja stečajnog postupka).

14. Raspravljajući prigovor da su osnovni pravni poslovi zaključeni u stranoj valuti s obvezom plaćanja u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja, sud je drugog stupnja ocijenio da su predmetni ugovori ugovoreni u kunama, kako su mjenice i ispunjene, a okolnost "da iznos u kunama odgovara tog dana određenom iznosu u DEM, ne znači da je kreditna obveza izražena u devizama, već kao znak vrijednosti u odnosu na DEM tog dana".

15. Održavajući na snazi platni nalog u pobijanom dijelu, sud je drugog stupnja posebno cijenio da u ugovornim odnosima, uključujući mjenične, vrijedi načelo savjesnosti i poštenja u ostvarivanju mjeničnih potraživanja, slijedom kojeg su ugovorne strane dužne ponašati se u skladu s obvezama koje čine bitne elemente ugovora, a zbog ostvarenja potraživanja iz kojeg ugovora je tuženik izdao mjenice i dao ih tužitelju za slučaj da "Galac" d.o.o. ne postupi po kreditima, a sve kako bi se uspostavilo ono stanje koje su stranke željele prilikom sastavljanja ugovora o kreditima.

16. Revident prvim naznačenim pitanjem osporava zaključak nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju radi o vlastitim mjenicama jer je imatelj mjenica koristio obrazac za trasiranu mjenicu u kojima je u uputnom tekstu u pogledu plaćanja naznačeno „platite“, a nije naznačeno bezuvjetno obećanje riječima „platit ću“.

17. Odredbom je članka 109. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94 i 92/19 - dalje: ZM) propisano da vlastita mjenica sadrži: 1) oznaku da je mjenica, unesena u sam slog isprave na jeziku na kome je ona sastavljena, 2) bezuvjetno obećanje da će se određena svota novca platiti, 3) oznaku dospjelosti, 4) mjesto gdje se plaćanje treba obaviti, 5) ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti, 6) oznaku dana i mjesta gdje je vlastita mjenica izdana, 7) potpis onoga koji mjenicu izdaje (izdavatelj).

18. Međutim, i uporabom tiskanice trasirane mjenice izdavatelj mjenice može sadržajno ostvariti učinak vlastite mjenice. U tom slučaju mora sebe naznačiti u dvostrukoj ulozi: kao izdavatelja i kao trasata u skladu s odredbom članka 3. stavka 2. ZM prema kojoj se trasirana mjenica može vući (trasirati) i na trasanta. To znači da mjenicu mora potpisati kao njezin izdatnik, a nakon toga je akceptirati prije nego što je stavi u opticaj. Predmetne su mjenice u ime korisnika zajma/kredita društva „Galac“ d.o.o. potpisane na dva mjesta (tuženik ih je potpisao kao zakonski zastupnik društva „Galac“ d.o.o., zatim kao založni dužnik) odnosno kao izdatnik i kao trasat (te k tome i kao avalist). Time je na licu mjenice stavljen potpis trasata što, u skladu s presumpcijom iz članka 24. stavka 1. ZM, vrijedi kao akcept. U tom je smislu predmetnim mjenicama postignut učinak vlastite mjenice iako su one izdane uporabom tiskanice trasirane mjenice. Odgovarajući na prvo naznačeno pitanje, valja navesti kada su ispunjene gornje pretpostavke, kao što jesu u ovom slučaju, tada nije nužno na obrascu trasirane mjenice napraviti preinake uputnog teksta te umjesto tekst "platite“ upisivati tekst „platit ću“.

19. Ovakvim tumačenjem revizijski sud ustraje u pravnoj praksi izraženoj o prvom naznačenom pitanju u odlukama broj Rev-62/2011-2 od 10. rujna 2013. i Revx- 633/2018-2 od 16. siječnja 2019.

20. Što se, pak, tiče drugog naznačenog pitanja, sudovi su utvrdili da su stranke zaključile Ugovor o kratkoročnom zajmu na kunski iznos (669.610,95 kuna), odnosno ugovor o kreditu za osnovna sredstava također u kunskom iznosu (1.246.234,00 kuna koji predstavlja protuvrijednost iznosa od 335.000,00 DEM). To znači da je kredit, odnosno zajam odobren kao kunski između domaćih pravnih osoba. Okolnost da su ih stranke u pogledu otplate vezale uz stranu valutu na dan odobravanja samo predstavlja zaštitni mehanizam prilikom ugovaranja, ali ne i stvarno plaćanje u stranoj valuti. Valuta obveze je, dakle, domaća, a ne strana valuta.

21. Stoga drugim naznačenim pitanjem nije dovedena u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava kod utvrđivanja visine obveze niti je doveden u sumnju zaključak prema kojem su predmetne mjenice popunjene u skladu s osnovnim pravnim poslovima. U tom smislu ova revizijska odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena presuda broj Revt-113/2012-3 od 19. studenoga 2013.

22. Iz naprijed navedenog proizlazi da revizija tuženika nije osnovana te ju je, na temelju odredbe članka 393. stavka 6. ZPP, valjalo odbiti i presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil