REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1293/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja SD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice ŠD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Šemper, odvjetnik u Sesvetama, i II. tuženika Gothaer Allgemaine Versicherung AG iz Savezne Republike Njemačke, Köln, Gothaer Alle 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1844/2021-2 od 24. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-58/2019-58 od 18. veljače 2021., na sjednici održanoj 12. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija I. do III. tužitelja.

II. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-58/2019-58 od 18. veljače 2021. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženicima ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i Gothaer Allgemaine Versicherung AG iz Savezne Republike Njemačke, Köln, Gothaer Alle 1 da tužiteljici TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplate iznos od 25.920,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice TD u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 220.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 4. studenog 1994. do isplate, isplatu iznosa od 2.880,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 1995. do isplate i u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 25.920,00 kn u razdoblju od 15. svibnja 1995. do 18. veljače 2021. kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SD kojim potražuje isplatu iznosa od 220.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 4. studenog 1994. do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠD kojim potražuje isplatu iznosa od 220.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 4. studenog 1994. do isplate kao neosnovan.

V. Nalaže se tužiteljima TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], SD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknade parnični trošak u iznosu od 90.450,00 kn u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužiteljima TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], SD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Gothaer Allgemaine Versicherung AG iz Savezne Republike Njemačke, Köln, Gothaer Alle nadoknade parnični trošak u iznosu od 149.175,00 kn u roku od 15 dana."

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1844/2021-2 od 24. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanoj točki II., III., IV., V. i VI. izreke.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 890/2022-2 od 26. ožujka 2024. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1844/2021-2 od 24. svibnja 2021. zbog pravnog pitanja:

"Odnose li se iznimke od primjene općeg pravila iz čl. 3. HK, prema kojem je mjerodavno pravo unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda (lex loci delicti comisi), koje su iznimke propisane i navedene u čl. 4. HK, samo na one osobe koje su izričito navedene u čl. 4. HK odnosno da li se mjerodavno pravo za one osobe, kao u konkretnom slučaju, koje nisu izričito navedene u čl. 4. HK određuje primjenom čl. 3. HK kao općim pravilom ili primjenom čl. 4. HK kao iznimkom od primjene općeg pravila iz čl. 3. HK?"

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužitelji su u zakonskom roku podnijeli reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te su predložili usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i odluči o troškovima postupka, podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. I. tuženik nije podnio odgovor na reviziju, a II. tuženik je u odgovoru predložio odbiti reviziju, te mu dosuditi naknadu troškova revizijskog postupka.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale uslijed štetnog događaja od **.**.1994. u kojem je KD, prednik tužitelja, zadobio ozljede kao putnik u vozilu, registriranom u [adresa], kojim je upravljao I. tuženik, osiguran kod II. tuženika, na autocesti kod [adresa] na području [adresa] i uslijed kojih ozljeda je KD preminuo **.**.1994.

9. U ovoj fazi postupka sporno je određivanje mjerodavnog prava na temelju kojeg treba ocijeniti imaju li tužitelji, odnosno supruga i djeca KD, pravo na naknadu štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika.

10.1. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je u konkretnom slučaju mjerodavno unutarnje pravo SR Njemačke, a čiju su mjerodavnost utvrdili primjenom čl. 4. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 4. svibnja 1971. ("Službeni list SFRJ" broj 27/76, "Narodne novine - međunarodni ugovori" broj 4/94 - dalje: Haška konvencija).

10.2. Načelno, prema čl. 3. Haške konvencije mjerodavno je unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila nesreća. Međutim, stav je nižestupanjskih sudova da valja primijeniti iznimku iz čl. 4. toč. a) Haške konvencije jer je u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovalo samo jedno vozilo, registrirano u [adresa] kao državi različitoj od one na čijem se teritoriju dogodila prometna nezgoda, a stradali prednik tužitelja ima redovno boravište izvan države u kojoj se dogodila prometna nezgoda. U takvom slučaju primjenjuje se unutarnje pravo države registracije na odgovornost prema oštećenom koji je bio putnik. Kako tužitelji, kao bliski srodnici svoje pravo ostvaruju iz istog prava kao i njihov prednik KD kao neposredna žrtva, to se njihov zahtjev za naknadu štete ima prosuđivati po pravu koje je mjerodavno za izravno oštećenu osobu koja je bila putnik u vozilu i ulazi u krug osoba iz čl. 4. toč. a) Haške konvencije.

10.3. Primjenjujući unutrašnje pravo SR Njemačke (paragraf 253. st. 2. Građanskog zakonika) kao mjerodavno u konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelji ne ispunjavaju pretpostavke za dosudu naknade štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika.

11. Tužitelji smatraju da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu iznimke iz čl. 4. toč. a) Haške konvencije, jer se oni ne mogu podvesti pod izričito navedene kategorije osoba koje se navode u toj konvencijskoj odredbi. Ističu da ih treba smatrati trećim osobama i u odnosu na njih treba primijeniti opće pravilo iz čl. 3. Haške konvencije, prema kojem je mjerodavno unutrašnje pravo države na području koje se dogodila prometna nezgoda, odnosno unutrašnje pravo Republike Austrije. U prilog tome pozivaju se i na praksu revizijskog suda, primjerice odluke u predmetima Rev 432/2015 i Rev 2430/2012, od koje odstupaju stajališta izražena u pobijanim presudama.

12. Radi davanja odgovora na postavljeno pitanje u reviziji potrebno je uzeti u obzir odredbe čl. 3., čl. 4. i čl. 8. Haške konvencije koje glase:

"Članak 3.

Mjerodavno pravo je unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda.

Članak 4.

Uz iznimke iz članka 5, odstupa se od članka 3, u slijedećim slučajevima: a) Ako je samo jedno vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi i ako je registrirano u nekoj drugoj državi osim one na teritoriju koje se dogodila prometna nezgoda, unutrašnje pravo države registracije primjenjuje se na odgovornost:

- prema vozaču, posjedniku, vlasniku ili svakoj drugoj osobi koja polaže neko pravo na vozilo, bez obzira na njihovo redovno boravište,

- prema oštećenome koji je bio putnik, ako se njegovo redovno boravište nalazi u nekoj drugoj državi osim one na teritoriju koje se dogodila prometna nezgoda,

- prema oštećenome koji se nalazio na mjestu prometne nezgode izvan vozila, ako je imao svoje redovno boravište u državi registracije vozila.

Ako je bilo više oštećenih, mjerodavno pravo određuje se posebno za svakog od njih.

b) Kad je više vozila uključeno u prometnu nezgodu, odredbe koje su navedene pod a) primjenjuju se samo ako su sva vozila registrirana u istoj državi. c) Ako su osobe koje su se nalazile izvan jednoga ili više vozila na mjestu prometne nezgode, učestvovale u prometnoj nezgodi, odredbe pod a) i b) primjenjuju se samo ako su te osobe imale redovno boravište u državi registracije. To vrijedi i u slučaju kad su te osobe oštećene prometnom nezgodom.

Članak 8.

Mjerodavno pravo određuje osobito:

(1) pretpostavke i opseg odgovornosti,

(2) razloge za oslobođenje od odgovornosti kao i svako ograničenje i podjelu odgovornosti,

(3) postojanje i narav štete koja se može naknaditi,

(4) vrstu i opseg naknade,

(5) pitanja ustupa ili nasljeđivanja prava na naknadu,

(6) osobe koje imaju pravo na naknadu štete koju su osobno pretrpjele, (7) odgovornost nalogodavca za postupke njegova agenta ili poslodavca za njegova posloprimca,

(8) zastaru i gubitak prava protekom vremena, uključujući početak, prekid i zastoj rokova."

13. Uz navedeno, cijeneći odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (predmet U-III- 5424/2016), valja uzeti u obzir i Eksplanatorno izvješće suca Erica W. Essena, švedskog suca kojeg su Stalni ured i članice Haške konferencije odredile kao izvjestitelja i povjerile mu izradu izvješća. Naime, predmetna Haška konvencija je raspravljena i usvojena na 11. sjednici Haške konferencije zajedno s navedenim izvješćem, koje je prema stajalištu Stalnog ureda Haške konferencije autoritativni izvor za tumačenje Haške konvencije. Polazeći od ovog konteksta, ovaj sud smatra da Eksplanatorno izvješće u smislu čl. 32. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora ("Narodne novine - međunarodni ugovori", broj 12/93 - dalje: Bečka konvencija) treba smatrati dopunskim sredstvom tumačenja Haške konvencije (tako i u odluci ovog suda broj Rev 3160/2019 od 22. listopada 2024.).

14. Suprotno navodima revizije, ovaj sud ocjenjuje ispravnim tumačenje nižestupanjskih sudova čl. 4. Haške konvencije i primjenu unutarnjeg prava SR Njemačke kao mjerodavnog prava za naknadu štete tužiteljima za duševne boli zbog smrti njihovog prednika.

15. Nedvojbeno je da čl. 4. toč. a) Konvencije, odstupajući od općeg pravila iz čl. 3. Haške konvencije, predviđa primjenu unutrašnjeg prava države registracije u odnosu na odgovornost prema putniku kao izravno oštećenoj osobi u situaciji kada je samo jedno vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi, a oštećeni putnik ima redovno boravište u drugoj državi osim one na čijem teritoriju se dogodila prometna nezgoda. Svrsi te odredbe odgovara i tumačenje, izneseno od strane nižestupanjskih sudova, prema kojem je unutarnje pravo države registracije mjerodavno i za odgovornost prema tužiteljima kao neizravno oštećenim osobama, odnosno bliskim srodnicima putnika koji je izravna žrtva prometne nezgode. Naime, pretpostavke koje dopuštaju primjenu iznimke (prava države registracije kao bližeg prava) u odnosu na izravno oštećenu osobu jednako su primjenjive i u odnosu na bliske srodnike, budući da je njihovo pravo na naknadu štete direktna posljedica stradanja putnika kao izravno oštećene osobe. U tom pravcu i čl. 8. toč. 6. Haške konvencije određuje da se na temelju mjerodavnog prava, tj. prava koje je mjerodavno za odgovornost prema izravnoj žrtvi, određuju, između ostalog, osobe koje ima pravo na naknadu štete koju su osobno pretrpjele. Na taj način ostvaruje se ujednačen pristup, jer se omogućuje primjena istog unutrašnjeg prava u odnosu na zahtjeve za naknadu štete, postavljene od strane izravnog oštećenika i njegovih bliskih srodnika kao neizravnih oštećenika, koji su vezani uz isti štetni događaja i istog (izravno oštećenog) putnika.

16. U prilog naprijed navedenog, treba ukazati i na pojašnjenja Eksplanatornog izvješća uz čl. 4. Haške konvencije iz kojih proizlazi da se ovo pravilo odnosi na žrtve koje se nalaze na mjestu nezgode u vrijeme kada se nezgoda dogodila ("neposredne žrtve"), da se sve ostale osobe koje su štetu pretrpjele kao posljedicu ozljede nanesene neposrednoj žrtvi u potpunosti izjednačuju s neposrednom žrtvom u svrhu utvrđivanja mjerodavnog prava i da su njihove tužbe regulirane pravom koje utvrđuje ili bi utvrđivalo pitanja odgovornosti prema neposrednoj žrtvi. Uvažavajući ova pojašnjenja, proizlazi da je za zahtjeve za naknadu štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika mjerodavno unutarnje pravo one države koje bi bilo mjerodavno za odgovornost prema stradalom srodniku kao neposrednoj žrtvi, a što je u konkretnom slučaju unutrašnje pravo SR Njemačke koje je nedvojbeno mjerodavno pravo za odgovornost prema predniku tužitelja. S tim u vezi, i pojašnjenja Eksplanatornog izvješća uz čl. 8. Haške konvencije ukazuju da se podstavak 6. tog članka bavi problemom utvrđivanja može li osoba koja nije „neposredna žrtva“ dobiti naknadu za štetu koju je posredno pretrpjela kao posljedicu štete nanesene žrtvi, a problem utvrđivanja hoće li takva tužba biti prihvaćena ovisi upravo o pravu koje je mjerodavno za pitanje odgovornosti. Iz navedenog proizlazi da se dopuštenost tužbe neizravno oštećene osobe vezuje uz pravo koje je mjerodavno za odgovornost prema izravno oštećenoj osobi.

17. Zbog sveg iznesenog, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

U slučaju prometne nezgode s međunarodnim elementom u kojoj je sudjelovalo samo jedno vozilo, registrirano u državi različitoj od države u kojoj se dogodila nezgoda, i u kojoj je izravno oštećena osoba putnik čije je redovno boravište izvan države u kojoj se dogodila nezgoda, zahtjev neizravno oštećene osobe za naknadu štete za duševne boli zbog smrti putnika kao bliskog srodnika ocjenjuje se prema unutrašnjem pravu koje bi prema čl. 4. toč. a) alineji 2. Haške konvencije bilo mjerodavno za stradalog putnika kao izravno oštećene osobe.

18. Polazeći od navedenog odgovora, pravilno je primjenom unutarnjeg prava SR Njemačke kao prava države registracije u smislu čl. 4. toč. a) Haške konvencije odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika uslijed neispunjenja pretpostavki iz paragrafa 253. st. 2. Građanskog zakonika, što je detaljno i argumentirano obrazloženo u presudama nižestupanjskih sudova.

19. U odnosu na pozivanje tužitelja na raniju revizijsku praksu (npr. Rev-432/2015 i Rev-2430/2012), napominje se da je ovaj sud već odstupio od tih stajališta (npr. Rev 1194/2014), uključujući i u recentnoj odluci u predmetu Rev-3160/2019 te je praksa ovog suda po tom pitanju ujednačena. Uvažavajući činjenicu da razvoj sudske prakse podrazumijeva i mogućnost promjene ranije izraženih stajališta, kao i shvaćanja iznesena u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (predmet U-III- 5424/2016) u svezi tumačenja Haške konvencije, ovaj sud je iznio razloge zbog kojih smatra ispravnim ustrajati na tumačenju kojim se odstupa od ranije revizijske prakse na koju se poziva tužitelj.

20. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

21. Sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju nije bio potreban za donošenje odluke, zbog čega je valjalo odbiti zahtjev II. tuženika (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u točki III. izreke.

Zagreb, 12. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa