REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4135/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473 iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 10, koju zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-640/2024-2 od 30. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 399/2019-60 od 27. studenoga 2023., na sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-640/2024-2 od 30. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 399/2019-60 od 27. studenog 2023.
1.1. U prijedlogu postavljaju pitanja koja glase:
1. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 1. ZPP u vezi sa člankom 375. stavkom 1. ZPP, ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?
2. Čini li sud prvog stupnja bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako nije postupio u skladu s uputom i pravnim shvaćanjem višeg suda iz ukidnog rješenja te čini li i sud drugog stupnja bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada pobijanom presudom nije otklonio navedenu bitnu povredu prvostupanjskog suda?
3. Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada odredbu ugovora, u kojoj je sadržana jasna i nedvosmislena volja ugovornih strana, nije primijenio onako kako ona glasi?
4. Je li, u smislu članka 1022. u vezi sa člankom 1022. stavkom 2. ZOO, ugovor o kreditu konzumiran tako da banka stavi na raspolaganje iznos kredita dužniku, onako kako je to definirano samim ugovorom o kreditu ili je potrebno da banka evidentira u svojim poslovnim knjigama da je isplatom kredita podmireno potraživanje radi kojeg je kredit bio i odobren?
Kao razloge važnosti tuženica navodi odluke ovoga suda broj Rev-779/2021 od 21. rujna 2021., Rev 741/2023 od 22. studenoga 2023., Rev-889/2022 od 30. kolovoza 2022., Rev-822/2023 od 28. studeni 2023. te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3226/2022 od 11.srpnja 2023.
Tuženica se kao razlog za dopuštenje revizije poziva i na odredbu čl. 385. a st. 2. ZPP-a navodeći da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to pravo na pravično/pošteno suđenje, a radi se o povredi prava na pravično suđenje koje je prvenstveno počinjeno od strane drugostupanjskog suda.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 389.a i 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu tuženice ocijenio slijedeće. Postavljenim pitanjima tuženica problematizira, kroz povrede parničnog odredaba postupka i kroz primjenu materijalnog prava, doseg i pravni učinak ugovora o namjenskom kreditu. Međutim, takvo subjektivno viđenje tužiteljice ne odgovara pravnom shvaćanju suda iz pobijane odluke koji je sasvim jasno odredio doseg ugovora o kreditu i izostanak njegova utjecaja na obvezu tuženice na povrat dugovanja po ranijim potrošačkim kreditima. Naime, predmet ovoga spora su dugovanja koja tuženica ima spram tužiteljice po ranije sklopljenim potrošačkim kreditima koji su otkazani. U takvoj pravnoj i činjeničnoj situaciji pitanja koja tuženica postavlja, a koja se zapravo odnose na ugovor o namjenskom kreditu koji nije realiziran nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se ne odnose na suštinu ovoga spora. Stoga niti priložena praksa nije od utjecaja te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
4. U odnosu pak na povredu prava na pravično i pošten suđenje tuženici valja ukazati da je pobijana odluka sasvim jasna i precizna pri čemu je odgovoreno na sve žalbene navode tuženice (točka 10., 11. i 12. obrazloženja), pa svojim navodima u prijedlogu nije učinila vjerojatnim postojanje razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
