REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-755/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja-protutuženika PE pok. PEĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja-protutuženika ĐEĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te trećetužitelja-protutuženika BEĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Predrag Jengić, odvjetnik u Rabu, protiv prvotuženika-protutužitelja ĐE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Eduard Španjol, odvjetnik u Rabu, drugotuženika-protutužitelja Grada Raba, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Veljko Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri u Rijeci te trećetuženika-protutužitelja TEĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Eduard Španjol, odvjetnik u Rabu, radi utvrđenja prava vlasništva odnosno predaje posjeda nekretnine, odlučujući o reviziji drugotuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-367/2020-2 od 16. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu broj P-1409/2019 od 8. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija drugotuženika – protutužitelja Grada Raba i ukida presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-367/2020-2 od 16. prosinca 2021. u dijelovima u kojima je u odnosu na drugotuženika – protutužitelja Grada Raba preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu broj P- 1409/2019 od 8. kolovoza 2019., a predmet se u ukinutim dijelovima vraća sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji-protutuženici vlasnici dijela k. č. [katastarska čestica] oranica sa 3877 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 1396 m2 i to 1. tužitelj-protutuženik novoformirane k. č. [katastarska čestica], maslinik sa 648 m2 k. o. [katastarska općina], označeno rozim slovnim oznakama A-B-C-D, a 2. i 3. tužitelji-protutuženici novoformirane k. č. [katastarska čestica] oranica sa 748 m2 k. o. [katastarska općina], označene rozim slovnim oznakama C-D te svjetloplavim slovnim oznakama E-F-G-H, kako je to prikazano u Nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Nenada Vidmara od 15. rujna 2015. g. na skici iz priloga 2A i 2B, te se ovlašćuju temeljem ove presude, nakon provedbe prijavnog lista, izvršiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, po njenoj pravomoćnosti.

2. Nalaže se tuženima-protutužiteljima trpjeti cijepanje k. č. [katastarska čestica] oranica sa 3877 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sukladno prijavnom listu i prijedlogu parcelacije sačinjenom od strane TEHNO BIRO- RAB d.o.o. [adresa] dana 08.07.2014. godine koji odgovara Nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Nenada Vidmara od 15. rujna 2015. g. i skici iz priloga 2A i 2B, te provedbu tog prijavnog lista, odnosno novoformiranih k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama, jer će u protivnom pristanak na cijepanje parcele i provedbu prijavnog lista zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana po pravomoćnosti."

2. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da tuženicima- protutužiteljima BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TEĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predaju u suposjed, svakom ¼ idealnog suvlasničkog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] sa 3877 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dijelu označenom u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka ABC od 15. rujna 2015. godine prikazano na skici iz Priloga 2A i 2B označeno svijetloplavom ispunom i rozim slovnim oznakama C-D te svijetloplavim slovnim oznakama E-F-G-H u površini od 748 m2 i rozom ispunom i rozim slovnim oznakama A-B-C-D u površini od 648 m2 slobodnu od osoba i stvari .

3. Odbijaju se protutužbeni zahtjevi 1., 2. i 3. tuženika koji glase: "Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da tuženiku TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predaju u suposjed ¼ idealnog suvlasničkog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] sa 3877 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dijelu označenom u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka ABC od 15. rujna 2015. godine prikazano na skici iz Priloga 2A i 2B označeno svijetloplavom ispunom i rozim slovnim oznakama C-D te svijetloplavim slovnim oznakama E-F-G-H u površini od 748 m2 i rozom ispunom i rozim slovnim oznakama A-B-C-D u površini od 648 m2 slobodnu od osoba i stvari, pod prijetnjom ovrhe."

4. Nalaže se tužiteljima – protutuženicima da u roku od 15 dana naknade 1. i 3. tuženicima-protutužiteljima trošak ovog parničnog postupka u iznosu 31.625,00 kn, dok se zahtjev 1. i 3. tuženika- protutužitelja za naknadom troška ovog postupka odbija za iznos od 14.500,00 kn.

5. Nalaže se tužiteljima – protutuženicima da u roku od 15 dana naknade 2. tuženiku-protutužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu 43.885,00 kn, dok se zahtjev 2. tuženika- protutužitelja za naknadom troška ovog postupka odbija za iznos od 25.312,50 kn.".

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Djelomično se odbija kao neosnovana, a dijelom uvažava kao osnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj P-1409/2019 od 08. kolovoza 2019.:

I/ potvrđuje u dijelu pod točkom I. / 2. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže protutužiteljima trpjeti cijepanje k. č. [katastarska čestica] oranica sa 3877 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. sukladno prijavnom listu i prijedlogu parcelacije sačinjenom od strane TEHNO BIRO d.o.o. [adresa] od 08. srpnja 2014. te provedbu tog prijavnog lista odnosno formirani kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

II/ preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I./1. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i pod točkom 2. izreke kojim je usvojen protutužbeni zahtjev, na način da se sudi:

„a/ Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji-protutuženici vlasnici dijela k. č. [katastarska čestica] oranica sa 3877 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 1396 m2 i to 1. tužitelj-protutuženik ovoformirane k. č. [katastarska čestica], maslinik sa 648 m2 k. o. [katastarska općina], označeno rozim slovnim oznakama A-B-C-D, a 2. i 3. tužitelji-protutuženici novoformirane k. č. [katastarska čestica] oranica sa 748 m2 k. o. [katastarska općina], označene rozim slovnim oznakama C-D te svjetloplavim slovnim oznakama E-F-G-H, kako je to prikazano u Nalazu i mišljenju geodetskog vještaka ABC od 15. rujna 2015. g. na skici iz priloga 2A i 2B, te se ovlašćuju temeljem ove presude, nakon provedbe prijavnog lista, izvršiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, po njenoj pravomoćnosti."

b/. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da tuženicima- protutužiteljima BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TEĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predaju u suposjed, svakom ¼ idealnog suvlasničkog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] sa 3877 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dijelu označenom u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka ABC od 15. rujna 2015. godine prikazano na skici iz Priloga 2A i 2B označeno svijetloplavom ispunom i rozim slovnim oznakama C-D te svijetloplavim slovnim oznakama E-F-G-H u površini od 748 m2 i rozom ispunom i rozim slovnim oznakama A-B-C-D u površini od 648 m2 slobodnu od osoba i stvari."

III. Prihvaća se žalba tužitelja – protutuženika i preinačava odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom IV i V izreke Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj P-1409/2019 od 08. kolovoza 2019. i sudi:

„Nalaže se tuženicima – protutužiteljima da u roku od 15 dana naknade tužiteljima – protutuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 52.665,00 kuna“.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1401/2023 od 19. travnja 2023. dopustio izjavljivanje revizije drugotuženiku protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je u odnosu na drugotuženika preinačena prvostupanjska presuda, zbog pravnog pitanja:

"Je li za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu potrebno da se kumulativno ostvare pretpostavke za takvo stjecanje prava vlasništva i to unutar vremenskog razdoblja od 8. listopada 1991. do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. o ukidanju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da istovremeno u odnosu na prijepor ne postoje drugi suprotstavljeni privatni interesi?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, u dopuštenom dijelu, drugotuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19

– dalje: ZPP), koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

5. Svi su tužitelji podnijeli odgovor na reviziju, usprotivili se revizijskim navodima i predložili odbiti reviziju. Zahtijevali su trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je:

– tužbeni zahtjev tužiteljā-protutuženikā (dalje: tužitelji) na utvrđenje da su vlasnici realnih dijelova zemljišnoknjižne čestice (svaki od njih pojedinog realnog dijela);

– tužbeni zahtjev tužiteljā na nalaganje tuženicima-protutužiteljima (dalje: tuženici) trpjeti cijepanje čestice te provedbu tog prijavnog lista u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama; i

– protutužbeni zahtjev tuženikā na predaju im u suposjed, svakom ¼ idealnog suvlasničkog dijela nekretnine (svi zahtjevi kako su izričito citirani u toč. 1. ovoga obrazloženja).

8. Sud je u pobijanoj odluci pošao od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

– da je presudom Općinskog suda u Rabu pod poslovnim brojem P-107/05-24 od 12. ožujka 2010. utvrđeno da je tužitelj CEĐ pok. P iz [adresa] (ovdje trećetuženik) stekao pravo vlasništva1/4 dijela k. č. [katastarska čestica] u naravi oranica sa 3877 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica] u naravi vinograd sa 1624 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je naloženo tamo tuženicima pod 2. OEĐ ud. Đ, MEĐ obojici kao pravnih slijednika ŠEĐ. B i tuženiku pod 4. DEĐ (ovdje tužitelji) kao pravnim slijednicima pok. DEĐ da tužitelju izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama koju će u protivnom zamijeniti ta presuda;

– da su u zemljišnim knjigama suda kao vlasnici predmetne nekretnine uknjiženi tuženici svaki za po 1/4 suvlasnička dijela;

– da kanal-gribljica (fotografija druga- list 170. spisa) koji je vidljiv između posjeda tužitelja i tuženika pod 4. predstavlja među, pa je neosnovan navod prvo i trećetuženika da posjed do danas nije podijeljen;

– da su tužitelji i trećetuženik pravni slijednici pok. REĐ istovjetnog sa u zemljišnim knjigama ranije upisanog PEĐ (list 5. – 28. spisa);

– da je uvidom u povijest promjena DGU, PU za katastar Rijeka, Klasa: 936- 02/14-05/00002 od dana 9. svibnja 2014. utvrđeno kako je predmetna nekretnina bila upisana na posjednika PEĐ pok. Đ u dijelu od 1500 m2, od 1955. godine;

– da je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. CE T. Đ vidljivo da je nekretnina utvrđena njegovom ostavinom te da je temeljem njegove pisane oporuke i sporazumom oporučnih nasljednika nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] raspoređena sinu ČEĐ pok. PEĐ u površini od 800 m2, a sinu CEĐ pok. PEĐ u površini od 700 m2;

– da trećem sinu C, pravnom predniku trećetuženika (i tužitelju u predmetu Pu P-7824/2015), nije nasljeđivanjem pripala predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već čitava preostala nepokretna imovina;

– da je ŠEĐ pok. PEĐ također umro te da je posjed prijepornog dijela naslijedila KEĐ – njegova supruga;

– da je uvidom u povijesni zemljišno-knjižni izvadak l. 5. - 26. i 5. – 28. spisa utvrđeno je da prvi upis vlasništva mlt. O Đ na predmetnoj nekretnini datira iz razdoblja prije 1891., 1898. godine uknjižena je Catterina de Grazio da [adresa], a 1911. godine de OE;

– da je na temelju kupoprodajne pogodbe od 17. siječnja 1924. uknjiženo pravo vlasništva ME u1/2 dijela i ŠE u 1/2 dijela te je 7. svibnja 1941. godine udio BCD uknjižen na DE. M;

– da je 24. rujna 1948. predmetna nekretnina uknjižena kao Općenarodna imovina, a 15. ožujka 1951. Narodni odbor grada Raba, kao organ upravljanja;

– da je 24. prosinca 1967. na temelju pravomoćnog rješenja Općinske komisije za uzurpaciju u Rabu od 5. studenog 1963. i zapisnika Skupštine Općine Rab- Imovinsko pravne službe od 23. studenog 1967. uknjiženo pravo vlasništva na1/4 dijela predmetne nekretnine u korist LEĐ pok. Đ, prednika tužitelja i trećetuženika;

– da je iz rješenja Skupštine Općine Rab, Odsjeka za upravno-pravne poslove od 13.1.1969. vidljivo je da je na temelju članka 15. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini NN br. 31/68. priznato pravo vlasništva na kat. čestici br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: 1. RE ženi S iz [adresa] u 1/4 dijela, 2. HEĐ iz [adresa] u 1/4 dijela i AEĐ iz [adresa] u 1/4 dijela; – da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. CE LEĐ utvrđeno da je realni dio od 800 m2 raspoređen na FEĐ (pravnog prednika JEĐ, a koja je pravna prednica sada drugotužitelja i trećetužitelja), a realni dio od 700 m2 na prvotužitelja;

– da je posjed tužitelja od smrti pok. Š LEĐ bio neometan i da nije postojala ikakva činjenica zbog koje bi mogli posumnjati da nemaju pravo posjedovati predmetne fizičke dijelove nekretnina koje su naslijedili, pa da tuženici nisu oborili presumpciju poštenog posjeda tužitelja;

– da su tužitelji u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina barem od 1955. godine.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je u pobijanoj odluci zaključio da je utvrđeno da su pravni prednici tužitelja bili posjednici (spornih realnih dijelova) predmetne nekretnine koje nitko nije smetao u posjedovanju najkasnije od 1955. pa je utemeljeno zaključiti da je rok dosjelosti od četrdeset godina protekao prije 1995. godine i, pozivajući se na odluku Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) izraženim odlukama Trgo (zahtjev broj 35298/04), Jakelić (zahtjev broj 22768/12) i Radomilja i dr. (zahtjev broj 37685/10) protiv Republike Hrvatske, izrazio pravno shvaćanje da u vrijeme poštenog posjedovanja treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. pa je ocijenio da su tužitelji tako stekli pravo vlasništva dosjelošću prije 1999. godine (dakle, u razdoblju prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV).

9.1. Stoga je (preinačavanjem dijela prvostupanjske presude) drugostupanjski sud pobijanom odlukom prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljā u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva, a odbio protutužbeni zahtjev koji se odnosi na predaju u posjed. Dio odluke u pogledu zahtjeva koji se odnosi na trpljenje cijepanja zemljišnoknjižne čestice ovaj sud smatra nepotrebnim obrazlagati jer nije predmet odlučivanja u ovom postupka po reviziji.

10. Pri davanju odgovora na revizijom postavljeno pravno pitanje ovaj sud prvenstveno naglašava da, temeljem čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu ovopredmetne revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. Dalje ovaj sud naglašava da je u odluci Rev-4243/2019-2 od 3. ožujka 2020. (a u bitnom isto i u odlukama Rev-1480/2016 od 5. studenoga 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/14 od 17. travnja 2018.) izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.".

12. Ovom sudu preostaje reafirmirati prethodno izneseno pravno shvaćanje, pa mu ostaje i dalje za zaključiti, da – ako bi se uzelo da je sud u pobijanoj odluci pošao od utvrđenja da je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva – da je trebalo razmotriti bi li se utvrđenjem prava vlasništva tužiteljā dosjelošću diralo u prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV.

13. Ovaj sud ocjenjuje da je sud u pobijanoj odluci propustio predmet sagledati u svjetlu prethodnog pravnog shvaćanja, a također ocjenjuje da je zbog takvog pravnog pristupa nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

14. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke bi proizlazio da je (cijela) nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1948. godine upisana kao općenarodna imovina, a također bi iz obrazloženja te odluke proizlazilo da je 1967. godine (to bi proizlazilo i iz uvida u izvod iz zemljišnih knjiga – l. 5-27., 5-28.) na toj nekretnini upisano pravo vlasništva LEĐ pok. Đ i to u ¼ dijela (što bi ukazivalo na zemljišnoknjižno po kojem bi postojao upisan svojevrstan dvojni vlasničkopravni režim – društvenog i privatnog vlasništva, u idealnim dijelovima). Drugostupanjski sud, kako bi se samo činilo iz obrazloženja njegove odluke (no izostaje takvo izričito utvrđenje tog suda, pa to ostaje nejasno – v. dalje toč. 15.) polazi od pretpostavke da se radilo o upisanoj općenarodnoj imovini na toj nekretnini u cijelosti, pa u tom smislu izvodi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću primjenom pravnih shvaćanja gore navedenih odluka ESLJP. Tako ostaje nejasan slijed vlasničkopravnog statusa nekretnine po upisu u zemljišne knjige iz 1967. godine.

14.1. Dalje bi iz obrazloženja pobijane odluke proizlazilo da je rješenjem Skupštine Općine Rab od 13. siječnja 1969. priznato pravo vlasništva na toj čestici RE [adresa], AEĐ HEĐ i AEĐ ČE (svakom u po ¼ dijela). Pobijana odluka to ne spominje, no, iz obrazloženja prvostupanjske presude bi proizlazilo da potonje rješenje nije provedeno u zemljišnim knjigama. Izostaje zaključak suda u pobijanoj odluci o utjecaju tog rješenja na slijed vlasničkopravnog statusa predmetne nekretnine.

14.2. Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke bi proizlazilo da je pravo vlasništva trećetuženiku TEĐ pok. P upisano slijedom presude P-105/05 od 12. ožujka 2010. kojom je utvrđeno da je on stekao pravo vlasništva ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica] (…) površine 3877 m2 (…) i ½ dijela kč. [katastarska čestica] (…) površine 1624 m2 (…). Samo je nazrijeti iz obrazloženja prvostupanjske odluke (iz navođenja sadržaja odgovora na tužbu drugotuženika, a o tome se u pobijanoj odluci ne govori) da je trećetuženik (a u toj parnici tužitelj) svoje pravo vlasništva utemeljio na pravu svog prednika IEĐ pok. Đ, no (u neskladu s time) proizlazilo bi iz obrazloženja obaju nižestupanjskih odluka da je UEĐ pok. Đ svome sinu C (ujedno ocu trećetuženika) ostavio pokretnu imovinu, a ne predmetnu nekretninu (nekretninu je u iznosima realnih površina 700 m2 i 800 m2 ostavio ČEĐ pok. LEĐ i CEĐ pok. LEĐ).

14.3. Pobijana odluka to ne utvrđuje, no iz izvoda iz zemljišne knjige (l. 5-28.) bi proizlazilo da je pravo vlasništva prvotuženika ĐE upisano 2003. godine na temelju presude P-50/03 od 26. kolovoza 2003. i to u ¼ dijela nekretnine upisane u A biće 3. No sadržaj izreke te presude se u pobijanoj odluci ne utvrđuje, pa ostaje nejasno koja je pravna osnova na kojoj je tamo tužitelj (ovdje prvotuženik) utemeljio svoj tužbeni zahtjev.

14.4. Također, pobijana odluka to ne utvrđuje, no iz izvoda iz zemljišne knjige (l. 5- 28.) bi proizlazilo da je pravo vlasništva drugotuženika Grada Raba "2/4 dijela nekretnine općenarodne imovine upisane u A biće 3." upisano 2008. godine, temeljem čl. 362. st. 2. ZV.

15. Uzimajući u obzir obrazloženo u toč. 14. do. 14.4., ovome sudu ostaje za zaključiti da iz sadržaja obrazloženja pobijane odluke:

– ostaje nejasno u kojem je to točno vlasničkopravnom režimu bila sporna nekretnina u trenutku kada su tužitelji u odnosu na svakog od tuženikā ponaosob kumulativno stekli sve uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kakvo je točno bilo zemljišnoknjižno, ali i izvanknjižno stanje);

– izostaje ocjena suda u pobijanoj odluci o utjecaju rješenja Skupštine Općine Rab od 13. siječnja 1969., kao i o upisu prava vlasništva LEĐ. Đ iz 1967. (v. toč. 14. i 14.1.) na vlasničkopravni status (podruštvovljene) nekretnine;

– ostaje nejasno koji je pravni temelj prvotuženika ĐE (v. toč. 14.3.) i trećetuženika TEĐ (v. toč. 14.2.) za stjecanje prava vlasništva (svaki) u ¼ dijela, pri čemu se skreće pažnju sudu da je presuda P-105/05 od 12. ožujka 2010. deklaratornog karaktera, a ostaje neutvrđen sadržaj (kako izreke, tako i obrazloženja, pa da bi se učinio razvidnim pravni temelj toga zahtjeva) presude P- 50/03 od 26. kolovoza 2003.

16. Slijedom toga, ostaje neutvrđeno i ono odlučujuće – jesu li ti tuženici – u trenutku kada (sud u pobijanoj odluci smatra da) su tužitelji u odnosu na svakog od tuženika ponaosob kumulativno stekli sve uvjete za stjecanje prava vlasništava dosjelošću – možda već i stekli pravo vlasništva koje im je kasnije deklarirano presudama (P- 105/05 i P-50/03) i već postali izvanknjižni (ili možda i knjižni) vlasnici predmetne nekretnine, čije bi (eventualno) već stečeno vlasničko pravo (tuženikā), a koje nije stečeno na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, bilo (eventualno) povrijeđeno utvrđenjem naknadno stečenog prava vlasništva tužiteljā.

17. Ako bi tuženici (u pobijanoj odluci, dakle, neutvrđeni) valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva stekli prije nego bi se tužiteljima (u odnosu na tuženike) kumulativno ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću – tada bi izostalo ovdje sporno pravo tužiteljā.

18. Odluka u pogledu gore navedenog potencijalno bi mogla imati utjecaja i na dio protutužbenog zahtjeva drugotuženika (protutužitelja) koji se odnosi na predaju u posjed dijela nekretnine.

19. Slijedom svega obrazloženog je valjalo, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

20. Pri tome, ovaj sud naglašava da ovom odlukom ne implicira kakvo bi trebalo biti utvrđenje činjeničnog stanja niti implicira ikakav zaključak u pogledu osnovanosti tužbenih zahtjeva, nego svoju odluku (uz gore izraženo pravno shvaćanje) ograničava na utvrđenu nepotpunost utvrđenja činjeničnog stanja.

21. Odluka o troškovima povodom revizije donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug