Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-734/2023-2

 

             

      Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

 

 

Poslovni broj: Gž-734/2023-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. z. o. R. u. Z., OIB: , Z., kojeg zastupa punomoćnica A. M., protiv tužene S. L., OIB: , iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 49 P-3084/22-3 od 02. siječnja 2023., 15. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tužene se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 49 P-3084/22-3 od 02. siječnja 2023. godine.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Presudom zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 49 P-3084/22-3 od 02. siječnja 2023. godine naloženo je tuženoj S. L. iz Z., da tužitelju H. z. z. z. o. – R. u. Z., isplati iznos od 674,75 EUR / 5.083,93 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a od 01. siječnja 2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta.

 

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tužena bez navođenja zbog kojih razloga ju izjavljuje, a predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži.

 

3.) U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode tužene pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4.) Žalba nije osnovana.

 

5.) Uvodno treba napomenuti da  presudu zbog ogluhe, u skladu sa odredbom čl.353.st.2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), nije dopušteno žalbom pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, navedenu presudu je dopušteno žalbom pobijati samo zbog žalbenog razloga bitne povrede postupka (čl.354. ZPP-a) te pogrešne primjene materijalnog prava (čl.356. ZPP-a).

 

6.) U izjavljenoj žalbi tužena u bitnome ističe – da ne spori da je u spornom razdoblju, na koje se odnosi utužena tražbina, doista koristila zdravstvene usluge za svoje liječenje, ali da nije znala da joj zdravstvena knjižica ne vrijedi sve dok joj to nije rekla liječnica opće prakse kada joj nije mogla napisati uputnice za daljnje liječenje; da se je nakon navedenog saznanja pokušavala zaposliti ali da ni to nije uspjela; da je trenutno nezaposlena te samohrana majka sa djetetom, a ujedno i pod ovrhom, slijedom čega nije u mogućnosti platiti presudom dosuđeni iznos tužitelju.

 

6.1.) Navedenim žalbenim tvrdnjama tužene nije dovedeno u pitanje pravilnosti i zakonitost donesene presude slijedom čega ih nije moguće prihvatiti kao pravno utemeljene, što će biti obrazloženo u nastavku ove odluke.

 

7.) Naime, iz navoda žalbe ne proizlazi da tužena ukazuje niti na neku od bitnih povredu postupka iz odredbe čl.354. ZPP-a, pa je stoga ovaj sud drugog stupnja, vezano za navedeni žalbeni razlog, pobijanu presudu zbog ogluhe ispitao samo u granicama propisanim odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, i na taj je način utvrđeno da sud prvog stupnja nije učinio ni jednu bitnu povredu postupka na koje se, u smislu navedene odredbe, pazi po službenoj dužnosti.

 

8.) Nadalje, niti jednom u žalbi iznesenom tvrdnjom tužena nije dovela u pitanje niti pravilnost primjene materijalnog prava, slijedom čega je pobijana presuda, i glede ovog žalbenog razloga, ispitana po službenoj dužnosti u skladu sa odredbom čl.365.st.2. ZPP-a.

 

9.) Nije sporno u ovom žalbenom postupku, a što konačno proizlazi i iz podnesene tužbe te iz uz nju priložene dokumentacije, da predmetna tražbina predstavlja plaćeni trošak zdravstvenih usluga iz zdravstvenog osiguranja, a koje usluge je tužena koristila u razdoblju od 21. veljače 2015. pa do 21. veljače 2020. godine.

 

9.1.) Zahtjev za isplatu utuženog iznosa  tužitelj je temeljio na odredbi čl.137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj 80/13., 137/13., 98/19. – dalje: ZOZO) te na slijedećim činjeničnim tvrdnjama:

 

-da je tužena imala kod tužitelja status osigurane osobe te korisnik zdravstvene zaštite po osnovi radnog odnosa u pravnoj osobi T. – A. j.d.o.o.,

 

-da je pravomoćnim rješenjem tužitelja klasa: UP/I-503-01/19-01/1325, donesenim dana 27. siječnja 2020. godine, tuženoj ukinut  navedeni status osigurane osobe s osnova radnog odnosa u pravnoj osobi T. – A. j.d.o.o., i to sa danom 31. kolovoza 2013. godine;

 

-da je tuženoj status osigurane osobe ukinut nakon što je utvrđeno da je pravna osoba T. – A. j.d.o.o. brisana iz sudskog registra s danom 31. svibnja 2017. godine, i nakon što je utvrđeno da je tužena bila u radnom odnosu u navedenoj pravnoj osobi od 21. veljače 2013. pa do 31. kolovoza 2013. godine kada joj je radni odnos prestao, nakon čega nije bila u radnom odnosu kod ni jednog drugog poslodavca.

 

10.) Polazeći od naprijed navedenih činjenica iznesenih u tužbi koje tužena nije osporila podnošenjem odgovora na tužbu, slijedom čega se predmnjeva da je iste priznala, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev donošenjem pobijane presude zbog ogluhe.

 

10.1.) To prije svega stoga što je:

 

-odredbom čl.119. st.2. ZOZO propisano da osiguranoj osobi prestaje status osigurane osobe prema pojedinoj osnovi osiguranja danom prestanka okolnosti na temelju kojih je stekla status osigurane osobe prema toj osnovi osiguranja, dakle, i danom prestanka radnog odnosa kada je navedeni status stečen po toj osnovi;

 

-odredbom čl.120.st.2. ZOZO propisano da status osigurane osobe, odnosno prestanak statusa osigurane osobe Zavod utvrđuje u pravilu bez donošenja rješenja, na osnovi prijave iz stavka 4. ovoga članka, odnosno po službenoj dužnosti na osnovi podataka dostavljenih od nadležnih tijela koja imaju ovlasti prikupljanja i dostave podataka radi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, odnosno odjave s obveznoga zdravstvenog osiguranja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno;

-odredbom čl.135.st.1. i st.2.t.1. ZOZO propisano da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu, i da je osigurana osoba obvezna Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu;

-odredbom čl.143. ZOZO propisano da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz članaka 135. ovoga zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod.

11.) Dakle, imajući u vidu činjenice koje je tužitelj iznio u tužbi te čije postojanje u ovom žalbenom postupku nije dopušteno sporiti izjavljivanjem žalbe, i polazeći od naprijed navedenih citiranih zakonskih odredbi, pobijana presuda je pravilna i zakonita pa joj tužena žalbom neutemeljeno prigovara.

11.1.) Tužena žalbom ukazuje i na svoj nepovoljan socijalno materijalni položaj, no to nema nikakvog relevantnog utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava pri odlučivanju o postavljenom tužbenom zahtjevu.

12.) Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a, odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

 

Bjelovar, 15. prosinca 2023.

 

 

Sudac

 

    Antun Dominko v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu