Poslovni broj: Usž-3220/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FĆ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave Pazin, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1244/2023-9 od 1. srpnja 2024., na sjednici održanoj 12. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1244/2023-9 od 1. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/20-02/267, URBROJ: 443-02-02-17-23-28 od 4. svibnja 2023. (točka I. izreke) i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora (točka II. izreke). Ujedno je rješenjem istog poslovnog broja i datuma odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/267, URBROJ: 443-02-02-19/7-20-3 od 22. travnja 2020., kojim je tužiteljici kao vlasniku i investitoru naređeno da ukloni građevine, detaljno opisane u tom rješenju, izgrađene bez građevinske dozvole na kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], lokacija Kremik, Biškupije naselje Medulin, Općina Medulin, postalo izvršno 25. svibnja 2020., te je utvrđeno da tužiteljica u ostavljenom roku nije postupila po rješenju o uklanjanju pa se tužiteljica prisiljava na izvršenje tog rješenja novčanom kaznom u iznosu od 5.308,91 EUR (40.000,00 kn), što je druga novčana kazna izrečena tužiteljici zbog neizvršenja rješenja o uklanjanju.
3. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je izostalo dvostupanjsko upravno postupanje jer nije predviđeno podnošenje žalbi na rješenje upravnih tijela prvog stupnja, čime je onemogućena u podnošenju žalbi u upravnom postupku, kao redovnim pravnim lijekom, a sud preuzima ulogu tuženika, dokaze provodi i utvrđuje po službenoj dužnosti, bez ikakvog prijedloga tuženika i bez da je tužiteljici dana mogućnost da se očituje na, u postupku, utvrđene činjenice. Tuženik je paušalno u odgovoru na tužbu osporio navode tužiteljice, nije se pojavio na raspravi pred sudom te, za razliku od tužiteljice, nije aktivno sudjelovao u dokaznom postupku. Drži da je povrijeđeno načelo zabrane dvostrukog kažnjavanja, a što je protivno praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) niti je prvostupanjskom presudom obrazloženo zašto je dvostruko kažnjavanje (u upravnom i prekršajnom postupku) nužno, odnosno srazmjerno cilju koji se takvim kažnjavanjem želi postići tj. radi li se o prekomjernom miješanju države u osnovna prava tužiteljice. Ustraje kod iznesenog prigovora prava na dom i, s tim u vezi, također se poziva na praksu ESLJP-a. Smatra da je obrazloženje prvostupanjske presude suviše formalističko, i istim se pošto poto nastoji osnažiti nezakonito rješenje tuženika. Radi se o postupku koji predstavlja jednu cjelinu, a zadaća je suda da tu cjelinu utvrdi sukladno činjeničnom stanju i strankama pruži adekvatnu pravnu zaštitu. Ostaje kod tvrdnje da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja i predlaganja dokaza te smatra da je povrijeđena čitava serija pravnih načela koja su sadržana u općem načelu prava na pravično suđenje i pravo na pristup sudu, što opširno obrazlaže. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud uvaži žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i osporeno rješenje tuženika, uz naknadu troška sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti koji bi ukazivali na njenu nezakonitost.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako tužiteljica u ostavljenom roku nije postupila po izvršnom rješenju o uklanjanju, niti je to učinila nakon prve novčane kazne, pa joj je osporenim rješenjem tuženika izrečena druga novčana kazna, a kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevina izgrađenih bez valjanog akta za gradnju.
8. Međutim, ovdje valja ukazati da se, prilikom obrazlaganja novčane kazne, tuženik pogrešno pozvao na Naputak o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj: 23/18), koji je propisivao način rada građevinskih inspektora u izricanju novčanih kazni na temelju Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13), a kojim se izvršenik prisiljava na izvršenje inspekcijskih rješenja o uklanjanju izricanjem do šest novčanih kazni.
9. Ovo stoga jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da je inspekcijsko rješenje od 22. travnja 2020. doneseno primjenom odredbe članka 113. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.), pri čemu je točkom 4. izreke tog rješenja tužiteljica upozorena da će se na izvršenje tog rješenja prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi o uklanjanju. Taj maksimalni broj novčanih kazni propisan je odredbom članka 14.c (tablica 1.) Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 80/20.), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja tuženika. Međutim, taj propust tuženika nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari jer je osporenim rješenjem tužiteljici izrečena novčana kazna u iznosu od 5.308,91 EUR (40.000,00 kn), a što odgovara visini druge novčane kazne za fizičke osobe propisane navedenim Naputkom iz 2020. godine.
10. Prvostupanjski sud je valjano obrazloženim razlozima, s kojima je suglasan i ovaj Sud, otklonio tužbene navode u vezi povrede načela zabrane dvostrukog kažnjavanja. Ostali žalbeni prigovori istovjetni su žalbenim prigovorima koje je tužiteljica iznosila u sporu radi ocjene zakonitosti rješenja kojom se prisiljava na uklanjanje izricanjem prve novčane kazne, a koji spor je pravomoćno okončan pred ovim Sudom presudom pod poslovnim brojem: Usž-2554/2023-2 od 18. siječnja 2024. pa se tužiteljica upućuje na sadržaj navedene presude.
11. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS- a, odbijena sa zahtjevom za naknadu troška njezina sastava.
13. Stoga je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS- a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24.), odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
