Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-714/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik BŠ, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika GHA d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz ZOU NK, VK i mr.sc. AK u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr-80/2015 od 4. studenoga 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr-80/2015 od 4. studenoga 2016.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu i dogovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme za razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014., radi obavljanja poslova Voditelj casina; odbijen je zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao istekom tog Ugovora na određeno vrijeme kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

U točki II. izreke je odlučeno da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmetni postupak je tužitelj pokrenuo nakon primitka e-maila tuženika od 9. travnja 2014. kojim ga obavještava da mu je s danom 31. ožujka 2014. istekao ugovor o radu na određeno vrijeme (sklopljen 18. veljače 2013. na razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014.), kao i dozvola za boravak i rad stranaca, pa da mu je uslijed toga prestao radni odnos kod tuženika kao poslodavca.

6. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-302/17-2 od 18. veljače 2020. odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr/2015 od 4. studenoga 2016., dok je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-744/2020-2 od 18. lipnja 2024. pod točkom I. izreke ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-302/17-2 od 18. veljače 2020. u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr-80/2015 od 4. studenoga 2016. te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u točki II. izreke je riješeno da se odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja za konačnu odluku.

Iz podataka u spisu je također vidljivo da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troška sastava revizije, dok je tuženik zatražio naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni.

8. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti te donijeti presudu kao u izreci.

9. Tako je sud prvog stupnja u obrazloženju presude (str. 11, 4. odlomak) naveo da tužba i tužbeni zahtjev nisu osnovani, a isto tako da je sud utvrdio i da tužitelj ni nema pravni interes za podnošenje tužbe.

10. U situaciji kada nadležni sud utvrdi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, tada u skladu s odredbom čl. 288. st. 2. ZPP-a treba odbaciti tužbu, bez upuštanja u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Također je prvostupanjski sud naveo kako je „traženje sudske zaštite u ovoj parnici Pr-80/2015 i zakašnjelo, a i u jednoj i u drugoj parnici tužitelj zahtijeva da se utvrdi da mu radni odnos nije prestao, s time što se napominje da je parnica Pr- 76/2015 počela ranije teći te se u toj parnici raspravlja i o odluci o otkazu koja je predmet parnice Pr-80/2015, pa o tome onda ovdje ni nije dopušteno raspravljati“. Ako je sud prvog stupnja smatrao da je traženje sudske zaštite u ovoj parnici „zakašnjelo“, i u tom slučaju je trebao odbaciti tužbu u skladu s odredbom čl. 282. st. 1. ZPP-a, što nije učinio niti je iznio razloge zbog kojih nije donio takvo rješenje.

12. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu na određeno vrijeme, što predstavlja pravnu zaštitu u skladu s odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), za podnošenje koje tužbe ne postoji rok jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a), pa ne postoje pretpostavke za odbacivanje tužbe jer tužba u ovoj pravnoj stvari ne može biti nepravovremena.

13. Nadalje, sud prvog stupnja navodi kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u smislu odredbe članka 187. ZPP-a, no da nisu za to ispunjeni zakonski uvjeti, što obrazlaže time da u skladu s odredbom čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno ne postojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, dok tužitelj pak navodi da njegov pravni interes postoji u tome da se tužbenim zahtjevom traži deklariranje činjenice, odnosno navodi da se povreda prava iz radnog odnosa u konkretnom slučaju nalazi u netočnom interpretiranju načina prestanka radnog odnosa pa da je upravo tu činjenicu potrebno izrijekom deklarirati, no da takav tužbeni zahtjev na utvrđenje činjenica nije dopušten u smislu citirane odredbe čl. 187. st. 1. ZPP-a.

14. Međutim, sud prvog stupnja je očito izgubio iz vida da pod točkom I.1. tužbenog zahtjeva tužitelj traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu na određeno vrijeme od 18. veljače 2013., što nedvojbeno ne predstavlja utvrđenje činjenica pa nema mjesta pozivanju na odredbu čl. 187. st. 1. ZPP-a.

15. Polazeći od utvrđenja:

- da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.ožujka 2011. sklopljen između ovdje parničnih stranaka i to na neodređeno vrijeme, u svrhu realizacije poslovnog pothvata – strateškog razvoja djelatnosti priređivanja igara na sreću i repozicioniranje produkta igračnice; da je iz čl. 2. tog Ugovora razvidno da je tužitelj zaposlen na poslovima Direktora razvoja casina pa se navodi opis njegovih poslova i obveza; da je u čl. 5. ugovoreno da radnik može obavljati ugovorene poslove samo pod uvjetom da ima urednu radnu dozvolu te se poslodavac GHA d.d. obvezao da će pred nadležnim organima pokrenuti postupak i poduzeti sve propisane radnje u svrhu ishođenja uredne radne dozvole za obavljanje navedenih poslova od strane radnika; da je ugovorena plaća, rad u punom radnom vremenu, pravo na godišnji odmor, plaćeni dopust te da otkazni rok iznosi 2 mjeseca (čl. 9),

- da je u predmetu Pr-76/2015 (raniji posl.br. P-70/14), koji se vodi kod istog prvostupanjskog suda i u koji je izvršen uvid, tužitelj SH ustao tužbom od 7. veljače 2014. protiv tuženika GHA d.d. [adresa], te u stavku 1. tužbenog zahtjeva traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu temeljem odluke tuženika broj S-145/13 od 27. prosinca 2013.g. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 21. ožujka 2011. za obavljanje poslova Direktora razvoja casina, s ugovorom o radu sklopljenim na određeno vrijeme za razdoblje 1.4.2013. -31.3.2014. radi obavljanja poslova Voditelj casina, kao i utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao te da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na rad i rasporedi na radno mjesto Voditelja casina, odnosno drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu,

- da je tužitelj državljanin RS (strani državljanin),

- da je tužitelju od strane PP Opatija izdana dozvola za rad upravo za period važenja ovog Ugovora o radu na određeno vrijeme (1. travnja 2013.- 31. ožujka 2014.) i da mu naknadno više nije produžena,

- da e-mail poruka od 9. travnja 2014. ne predstavlja odluku o otkazu već se radi o poruci deklaratorne prirode u kojoj se tužitelju navodi da mu je, zbog isteka Ugovora o radu na određeno vrijeme te dozvole za boravak i rad, prestao radni odnos kod tuženika s danom 31. ožujka 2014.g. pa ga pozivaju da preuzme dokumentaciju i isprazni smještajnu jedinicu od svojih stvari,

prvostupanjski sud zaključuje da nije tužitelj osnovano niti mogao zahtijevati zaštitu prava, a niti nastavno osnovano podnijeti ovu tužbu.

16. Opisani zaključak nije pravilan jer tužitelj ima pravo tužbom tražiti utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog za razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014., ali i pravilna primjena materijalnog prava te ispravno zaključivanje dovodi do jednakog ishoda ovog postupka.

17. Odredbom članka 322. ZOO-a je propisano da je ništetan ugovor ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", br. 79/07, 36/09 i 130/11) je propisano da stranac može raditi u Republici Hrvatskoj na temelju radne ili poslovne dozvole, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, dok je u stavku 2. istoga članka propisano da stranac iz stavka 1. ovoga članka ne može započeti s radom prije nego što mu je odobren privremeni boravak, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

19. U skladu s odredbom čl. 125. st. 1. Zakona o strancima se radna dozvola izdaje se na određeno vrijeme koje je jednako vremenu na koje se zasniva radni odnos, a najduže do godine dana.

20. Iz naprijed navedenog valja zaključiti da je ugovor o radu koji je poslodavac sklopio sa strancem na neodređeno vrijeme u suprotnosti s izričitim odredbama Zakona o strancima, pa time ništetan (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev- 75/2022 od 13. veljače 2024. donesenoj u postupku između istih stranaka pod poslovnim brojem Pr-76/15 pred istim prvostupanjskim sudom).

21. Iz činjeničnih tvrdnji u tužbi proizlazi da tužitelj svoj zahtjev utvrđenjem ništetnosti predmetnog Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014. temelji na tvrdnji kako je zakonski nedopustivo istovremeno postojanje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i Ugovora o radu na određeno vrijeme.

22. S obzirom da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji su stranke sklopile 21. ožujka 2011. ništetan, to je u razdoblju od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014. na snazi bio samo Ugovor o radu na određeno vrijeme od 18. veljače 2013. (list 72-75 spisa), a taj Ugovor na određeno vrijeme nije protivan prisilnim propisima (ni Zakonu o radu niti Zakonu o strancima), zbog čega je neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti tog Ugovora.

23. Budući da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 18. veljače 2013. valjan, to je istekom razdoblja na koji je taj Ugovor sklopljen, to jest s danom 31. ožujka 2014, tužitelju prestao radni odnos kod tuženika pa je neosnovan i drugi dio tužbenog zahtjeva (utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao istekom Ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme za razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014., radi obavljanja poslova Voditelj casina).

24. Na kraju, sudu prvog stupnja valja skrenuti pozornost na odredbu čl. 59. st. 1. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", br. ("Narodne novine" br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21 i 145/21 i 23/22 i 12/23) u kojoj je propisano da tekst sudskih odluka i ostalih pismena mora biti jasan i sažet, kao i na odredbu čl. 338. st. 4. ZPP-a kojom je propisano da će u obrazloženju sud sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, a koje odredbe je prvostupanjski sud kod pisanje pobijane presude očito propustio primijeniti jer krajnje detaljno i nepotrebno izložio zahtjeve i stavove stranaka te sadržaje njihovih podnesaka na čak sedam stranica presude (str. 2-8 presude).

25. Slijedom svega navedenoga i temeljem odredbe čl. 373.ast. 1. i 3. ZPP-a je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

26. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu te odgovora na reviziju, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao neosnovan, jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje postupka (točka II izreke).

U Zagrebu 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac