Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-738/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Petri Cateli Huseni, odvjetnici u Puli, protiv tuženika VODOVOD PULA d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marijani Bilić, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-63/2023-28 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-63/2023-28 od 27. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. te pod točkom II. u dijelu kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 €.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu (skrivljenim ponašanjem radnika) tužitelju od dana 03.travnja 2023. nedopuštena i nezakonita, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto čitača vodomjera ili odgovarajuće poslove, te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 03.04.2023. i da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 €, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu od 03. travnja 2023. kojim je tuženik otkazao tužiteljev ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu - "Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZR-a), te vraćanje tužitelja na rad (čl.124. st.1 ZR) i priznavanje svih prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje tužitelj ističe u žalbi. Naime, iz sadržaja žalbe bi proizlazilo da se tužitelj žali zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

7. Isto tako, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njezinog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 5830/14 od dana 15.10.2014. na poslovima čitača vodomjera;

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 15.10.2014. pod br. 5830/14 zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika);

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da se radnik od 13.3.2023. pa sve od 23.3.2024. nije pojavio na poslu, niti je na bilo koji način obavijestio poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad čime je povrijedio svoju obvezu iz čl. 37. ZR-a i počinio povredu iz čl. 66. st. 1. točka 14. Pravilnika o radu (neopravdano izostajanje s posla 3 radna dana). Naime, radnik je u usmenom razgovoru s neposrednim rukovoditeljem NP, **.**.2023. najavio da dolazi na posao u ponedjeljak 13.3.2023. budući da mu je sa danom 10.3.2023. trebalo biti zaključeno bolovanje zbog njege djeteta, međutim, radnik do 17.3.2023. nije došao na posao, niti je na bilo koji način obavijestio poslodavca o razlozima ne dolaska na rad, slijedom čega mu je poslodavac 17.3.2023. uputio poziv za iznošenje pisane ili usmene obrane. Zatim, proizlazi da je radnik u obrani naveo da je došlo do nesporazuma te da nije rekao da će doći na posao 13.3.2023. već samo da će doći razgovarati s neposrednim rukovoditeljem, da je na bolovanju zbog njege djeteta te da je 23.3.2023. dostavio potvrdu o otvorenom bolovanju, a nije ju dostavio ranije jer je 8.3.2023. rekao neposrednom rukovoditelju da ima kontrolu za dijete i da će se javiti poslodavcu te da je za jedno dijete bolovanje zaključeno 10. ožujka 2023., a za drugo otvoreno 13.3.2023., tako da potvrdu dostavlja tek 23.3.2023., a koju potvrdu nije dostavio;

- isto tako, iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu proizlazi da bolovanje do 24.3.2023. nije bilo otvoreno niti vidljivo u e-zdravstvu, a da je radnik 23.3.2023. poslodavcu dostavio samo potvrdu o bolesti djeteta od 14.3.2023. s kojom se tek trebao javiti svojoj liječnici radi bolovanja, dakle, radnik iako je najavio povratak na posao 13. ožujka 2023, nije se pojavio na mjestu rada niti obavijestio poslodavca da neće doći na posao već je tek po pozivu na davanje obrane pristupio u prostorije poslodavca 23.3.2023., slijedom čega je povrijedio obvezu iz čl. 37. ZR prema kojoj je radnik dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dostaviti mu liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju odnosno u slučaju spriječenosti odmah i prestanku razloga spriječenosti obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a radnik ništa od navedenog nije ispunio, iako nije postajo niti jedan opravdani razlog zbog kojega je mogao biti spriječen da poslodavaca obavijesti o nemogućnosti dolaska na posao.

- nadalje, iz odluke o otkazu proizlazi da su tijekom 2020., 2021. i 2022. radniku izdana četiri pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću davanja otkaza u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa, od kojih su dva izdana zbog nedostavljanja izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, a radnik je unatoč izdanim upozorenjima, nastavio s kršenjem radnih obveza, počinivši i petu povredu obveza iz radnog odnosa pa kako je očito da radnik nije postupio niti s najnižim stupnjem odgovornosti prema radu i organizacijskim procesima poslodavca, a već je ranije upozoravan na kršenje obveza iz radnog donosa, poslodavac je zaključio da su ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, a isto tako. poslodavac je tužitelju omogućio iznošenje obrane te je zatražio očitovanje Radničkog vijeća društva koje je tu odluku prihvatilo;

- da iz liječničke potvrde ordinacije opće medicine dr. SP od 14.3.2023. proizlazi da je potrebno otvoriti bolovanje tužitelju za kćer Đ **.**.2023. te da je ista kod tuženika zaprimljena 23.3.2023.;

- da iz podataka iz e-zdravstva- obavijesti o privremenim nesposobnostima/ spriječenostima za rad proizlazi da je tužitelju bolovanje zbog njege kćeri N na kojem je bio od 13.3.2023. do 7.4.2023. u e-zdravstvu evidentirano tek 5.4.2023.;

- da iz iskaza svjedoka HP proizlazi u vezi upozorenja od 5.10.2020. da tužitelj kao i svaki drugi čitač, imao obvezu mjesečno očitati određeni broj vodomjera te tužitelj taj broj vodomjera nije bio očitao, da je došao je kraj mjeseca i nije bilo stanja za te vodomjere, a tužitelj mu je rekao da vodomjere nije očitao jer je bila neka greška s tim ručnim terminalom s kojim se očitavaju vodomjeri nakon čega je taj terminal poslao u firmu P, koja taj terminal održava i bavi se programiranjem, a oni da su utvrdili da su podaci namjerno izbrisani, nakon čega je taj terminal dao na provjeru informatičarima kod tuženika pa su i oni utvrdili da su podaci namjerno izbrisani. Isto tako, iz njegovog iskaza proizlazi da vezano za 1., 14., 15. i 16. rujna 2020. kada je tužitelj izostao s posla, a nije dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, što se također navodi u upozorenju od 5.10.2020., da je tužitelj često izostajao s posla, a svjedok ga je pokrivao s godišnjim odmorom te za nabrojene dane tužitelj je izostao s posla i nije dostavio doznake, a inače je uobičajeno i o tome postoji odluka u firmi, da svaki radnik koji ostane na bolovanju mora u roku od 3 dana dostaviti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i da je on kao rukovoditelj inzistirao na tome da se dostavi ta potvrda kako bi znao koliko će radnik izostati s posla, jer je morao organizirati tko će obavljati njegove radne zadatke dok je radnik na bolovanju;

- da iz iskaza svjedoka MP, koja je referent za kadrovske poslove i obavlja kontrolu evidencije rada proizlazi da kada tužitelj ne bi došao na posao i ne bi dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, za to je zvala njegovog neposrednog rukovoditelja i tužitelj u većini slučajeva kada bi ostao na bolovanju nije u zakonskom roku dostavljao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad te kada bi o tome obavijestila tužiteljevog neposrednog rukovoditelja, on bi nazvao tužitelja i tada je počela priča oko toga zašto je na bolovanju, je li odlazio ili nije kod liječnika, što uopće nije bilo bitno, osim da dostavi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelj bi dostavio uglavnom nakon proteka tih 3 dana;

- da iz iskaza svjedoka NP proizlazi vezano za 4. upozorenje jer je 17.10.2022. za vrijeme dok je koristio godišnji odmor, izvan redovnog radnog vremena uzeo skuter i dobio poziv od kolege koji je zadužen za vozila da se skuter koji koristi jedan od čitača nalazi kod Disco kluba U i da su dobili poziv od policije, na što ga je policajka pitala poznaje li osobu koja je sjedila na trotoaru, za koju je naveo da ju ne poznaje i pitao što se dogodilo, a ta policajka da mu je rekla da su tu osobu ganjali na tom skuteru, jer se vozio u suprotnom smjeru i da su ga ulovili, ali on da je prije toga bacio motor i ključeve u blizini Disco kluba U, da bi tada kada je vidio da je to motor od tužitelja, nazvao ga i pitao gdje je motor, a tužitelj mu je odgovorio da je motor ispred zgrade, pa kada mu rekao da nije tako, onda da mu je tužitelj rekao da mu je motor ukraden. Još proizlazi da mu je tužitelj rekao da je uzeo motor par dana ranije nego je počeo raditi kako bi oprao stvari koje su se nalazile u motoru, ali je na kamerama utvrđeno da je tužitelj uzeo motor puno dana prije tog dana kada je trebao početi raditi.

- isto tako iz iskaza svjedoka NP vezano za razlog otkazivanja proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju od 1.3.2023. te ga je nazvao 10.3.2023. i rekao mu da će doći u ponedjeljak 13.3.2023. na posao, a on mu je rekao da dođe taj dan odmah u 7 ujutro kod njega u ured kako bi se dogovorili o daljnjoj organizaciji posla, jer su u siječnju 2023. promijenili terene, dakle promijenili su organizaciju posla te je tužitelj trebao raditi druge terene u odnosu na one koje je prije radio, no tužitelj se nije pojavio na poslu niti u ponedjeljak, niti u utorak, niti u srijedu, niti ga je tužitelj obavijestio niti nazvao, a niti mu je dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad;

- iz iskaza tužitelja proizlazi da su njegovi šefovi i HP i S rekli da se ili pismeno mora javiti kad ne mogu doći na posao, ili da mora donijeti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a do tog upozorenja nije znao da je zakonom pripisana obveza radnika da u roku od 3 dana mora dostaviti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Isto tako je naveo da nije shvatio da nakon zatvaranja bolovanja za prvo dijete i otvaranja bolovanja za drugo dijete treba dostaviti novu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad jer je NP odmah obavijestio da mu je dvoje djece bolesno i da je zbog oba djeteta na bolovanju s time da je g. NP **.**.2023. obavijestio da mu se pogoršalo stanje drugom djetetu, da ide na kontrolu i da će ga obavijestiti kada će se vratiti na posao, a 13.3.2023. nije došao na razgovor s NP iz razloga jer se pogoršalo zdravstveno stanje drugog djeteta. Također je naveo da od 8.3. do 24.3.2023. se nije javio NP zato što mu je 8.3.2023. rekao da će nastaviti bolovanje za drugo dijete.

9. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio najprije od 1.3.2023. pa do 10.3.2023. na bolovanju zbog njege kćeri H, te da je od 13.3.2023. do 7.4.2023. bio na bolovanju zbog njege kćeri N, ali nakon zatvaranja bolovanja zbog njege kćeri H i otvaranja bolovanja za njegu kćeri N nije poslodavcu dostavio novu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad glede bolovanja koje je otvorio 13.3.2023. Pri tome se tužitelj opravdava navodima da je istovremeno bio na bolovanju za oba djeteta, ali da se formalno bolovanje može otvoriti samo za jedno dijete, kao i da je svom nadređenom NP **.**.2023. javio da ide na kontrolu, i da će mu javiti što će dalje biti, ali da će svakako 13.3.2023. doći na posao da porazgovaraju o nekim situacijama. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj trebao kod svog liječnika otići otvoriti novo bolovanje te mu nije moglo ostati nepoznato da mu liječnik treba izdati "novu" potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, koju i inače liječnik uvijek izdaje kod otvaranja bolovanja, te da tu "novu" potvrdu također treba dostaviti poslodavcu, jer se radi o novom bolovanju. Međutim, tužitelj je tek 23.3.2023., dakle deset dana od izostanka s posla i otvaranja novog bolovanja, dostavio samo potvrdu djetetovog liječnika sa navodima "molim bolovanje ocu za kćer Đ od 13.03.23.", što nije potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad iz čl. 37.st. 1 ZR-a, nego samo potvrda djetetovog liječnika na temelju koje je tužitelj tek trebao ići otvoriti bolovanje i zatražiti od svoj liječnika potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Dakle, to što je tužitelj dostavio poslodavcu 23.3.2023., nije uopće potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad, pa proizlazi da tužitelj poslodavcu nikada niti dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad za bolovanje od 13.3.2023., a isto tako u situaciji kad je tužitelj nadređenom rekao da će 13.3.2023. doći s njim razgovarati, pa kada tog 13.3.2023. nije došao niti na posao niti razgovarati s NP, tužitelj se spram nadređenog trebao odgovorno ponašati i barem mu javiti telefonom da ne može doći zbog bolesti djeteta, u kojem bi slučaju tužitelj vjerojatno izbjegao navodni nesporazum u vezi nedostavljanja nove potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 13.3.2023. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz čl. 37. st.1 ZR-a i dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad za bolovanje započeto 13.3.2023., a niti se javio poslodavcu da neće doći na posao pa je uzimajući u obzir navedeno kao i tužitelju prethodno izdana četiri upozorenja zbog teških povreda odnosa iz radnog odnosa, poslodavac osnovano na temelju odredbe iz čl. 115. st.3. ZR-a tužitelju redovito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja jer iz svega utvrđenog proizlazi da je tužitelj sklon neodgovornom ponašanju prema poslodavcu, da je više puta činio teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega je i odluka poslodavca o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 3.4.2023. pravilna i zakonita, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I. izreke.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3., utvrdivši da Odluka o otkazu Ugovora o radu nije nedopuštena i nezakonita.

12. Tužitelj žalbenim navodima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da iz iskaza MP proizlazi da je poslodavac odnosno rukovoditelj bio upoznat sa time da je tužitelj ostao na bolovanju za drugo dijete.

13. Međutim, takvi navodi su neosnovani. Naime, iz iskaza svjedokinje MP proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju za jedno dijete i kada je to bolovanje zaključeno da se javio ili zvao da će doći na posao u ponedjeljak, ali nije došao, da bi onda zvala rukovoditelja jer nije došao na posao u ponedjeljak, niti u utorak, međutim, iz njenog iskaza ne proizlazi da je rukovoditelj bio upoznat da je zaista tužitelj započeo bolovanje za drugo dijete. Navedeno, potvrđuje i iskaz samog tužitelja koji je naveo da je 8.3.2023. razgovarao s BP i da mu je rekao da ide s djecom na kontrolu kod liječnika i da će mu se javiti nakon toga. Dakle, ponovio je da je g. NP **.**.2023. obavijestio da mu se pogoršalo stanje drugom djetetu, da ide na kontrolu i da će ga obavijestiti kada će se vratiti na posao, a 13.3.2023. da nije došao na razgovor s NP iz razloga jer se pogoršalo zdravstveno stanje drugog djeteta, slijedom čega proizlazi da ni sam tužitelj ne navodi da se javio svom nadređenom nakon 13.3.2023., a niti ga je obavijestio da će doći u ponedjeljak kod poslodavca, a navedeno potvrđuje i svjedok NP koji je posebno naglasio da ga je tužitelj nazvao 10.3.2023. i rekao mu da će doći u ponedjeljak 13.3.2023. na posao, a svjedok da mu je rekao da dođe taj dan odmah u 7 ujutro kod njega u ured kako bi se dogovorili o daljnjoj organizaciji posla jer su u siječnju 2023. promijenili terene, dakle promijenili su organizaciju posla te je tužitelj trebao raditi druge terene u odnosu na one koje je prije radio, no tužitelj se nije pojavio na poslu niti u ponedjeljak, niti u utorak, niti u srijedu, a nije ga ni nazvao, niti mu dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.

14. U odnosu na daljnje žalbene navode da je prilikom donošenja pobijane odluke, sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da bi tužitelj bio neodgovoran zbog preuzetog skutera jer da nije bilo potrebe da tužitelj radi servis te da nije bilo potrebe da on radi servis jer da to radi tehnička služba, a što je u proturječnosti sa ispravama koje je sam tuženik priložio u sudskome spisu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio o neodgovornom ponašanju tužitelja jer je tužitelj 17.10.2022. za vrijeme dok je koristio godišnji odmor, izvan redovnog radnog vremena uzeo skuter bez znanja nadređenog, pri čemu je nadređeni dobio poziv od kolege koji je zadužen za vozila da se skuter koji koristi jedan od čitača nalazi kod Disco kluba U i da su dobili poziv od policije da ga je vozila osoba u suprotnom smjeru, dok je tužitelj odgovorio da je motor ispred zgrade, pa kada mu nadređeni rekao da nije tako, onda da mu je tužitelj rekao da mu je motor ukraden, a tužitelj mu je rekao da je uzeo motor par dana ranije nego je počeo raditi kako bi oprao stvari koje su se nalazile u motoru. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o neodgovornom ponašanju jer je tužitelj bez znanja nadređenog preuzeo skuter uzeo skuter 17. 10.2022., a sam je naveo da je trebao početi raditi 2.11.2022., tako da su neuvjerljivi njegovi navodi da je morao imati skuter kod sebe radi provjere i održavanja kočnica i zamjene svjećica, u razdoblju više od 2 tjedna, a pri tome ne voditi brigu o imovini poslodavca, čak ne znajući da je isti bio ukraden.

15. U odnosu na žalbene navode da tužitelju na njegov e-mail nisu dostavljena upozorenja od 2019. i 2020., valja reći da iako su emailom navedena upozorenja dostavljena nadređenoj osobi, tužitelj je bio upoznat sa navedenim upozorenjima jer je i sam naveo da vezano za drugo upozorenje od 13.9.2021. da nije donio doznake za bolovanje, da je uvijek dostavljao doznake za bolovanje, ponekada i putem e- maila i da sigurno postoji u firmu pisani trag da je dostavio doznake za bolovanje. Navodi da do toga upozorenja nije znao da mora dostavit doznake za bolovanje najkasnije do 2. radnog dana u idućem mjesecu, a njemu su njegovi šefovi i HP i S rekli da se ili pismeno mora javiti kad ne mogu doći na posao, ili da mora donijeti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad te do tog upozorenja nije znao da je zakonom pripisana obveza radnika da u roku od 3 dana mora dostaviti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.

16. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da iz dostavljenih doznaka i ostale dokumentacije proizlazi da je tužitelj uredno ispunjavao svoju obvezu dostave potrebne dokumentacije, valja reći da su neosnovani.

17. Naime, uvidom u Pravilnik o radu tuženika broj 3596/16 od 17.6.2016. utvrđeno je da je čl. 13. alinejom 11 propisano da se sklapanjem ugovora o radu radnik obvezuje u roku od tri dana u slučaju privremene spriječenosti za rad dostaviti kadrovskim poslovima liječničku potvrdu. Nadalje čl. 66., st. 1., toč. 1 do 14, navedenog Pravilnika propisano je što se smatra osobito teškim povredama obvezama iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati Ugovor o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja otkaznog roka iz čl. 70. Pravilnika (izvanredni otkaz), jer nastavak radnog odnosa nije moguć. Osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatraju se primjerice prema točki 2 navedenog članka neizvršavanje, odbijanje izvršavanja, nepravovremeno izvršavanje obveza iz radnog odnosa; prema točki 4 neodgovorno korištenje materijala, sredstava rada čime je poslodavcu nanijeta šteta; prema točki 13, nepoštivanje osobnosti i uputa nadređenih rukovoditelja; prema točki 14, neopravdano izostajanje s posla tri radna dana.

18. Isto tako, iz 2. upozorenja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza u slučaju nastavka kršenja obveza od 13.9.2021. utvrđeno je da je tužitelju, zaposlenom na poslovima čitača vodomjera izrečeno drugo upozorenje na dužnost ispunjavanja obveza iz radnog odnosa zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa utvrđene čl. 66., st. 1., točkama 2. i 13. Pravilnika o radu, kao i da će se u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa donijeti odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivenog ponašanja. Iz obrazloženja navedene odluke navodi se da tužitelj unatoč pisanim upozorenjima od 9.9.2019. i 7.9.2021. kojim se radnici društva upućuju da izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad dostavljaju krajem tekućeg mjeseca, odnosno najkasnije do drugog dana slijedećeg mjeseca referentu kadrovskog poslova, kao i upozorenju na obveze iz radnog odnosna s mogućnosti otkaza u slučaju nastavka kršenja obveza od 5.10.2020. te brojnim usmenim upozorenjima neposredno rukovoditelja HP, tužitelj je izvješće o privremenoj nesposobnosti /spriječenosti za rad (doznaka za bolovanje) za kolovoz 2021. dostavio je tek 7.9.2021., na porti poslije radnog vremena, iz čega proizlazi da tužitelj i nadalje nije postupao u skladu s Pravilnikom o radu tuženika te je nastavio ustrajno postupati protivno uputama poslodavca.

19. Postupanje tužitelja protivno Pravilniku proizlazi i iz iskaza svjedoka HP koji je bio nadređen tužitelju i koji je naveo da vezano za 1., 14., 15. i 16. rujna 2020. kada je tužitelj izostao s posla, a nije dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, što se također navodi u upozorenju od 5.10.2020., da je tužitelj često izostajao s posla, a svjedok ga je pokrivao s godišnjim odmorom te za ove spomenute dane tužitelj je izostao s posla i nije dostavio doznake. Također, vezano za 2. upozorenje od 13.9.2021. i 3. upozorenje od 8.8.2022. da tužitelj nije pravovremeno dostavljao izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (doznake za bolovanje), da zna da je uvijek s tužiteljem bilo "natezanja" oko dostavljanja tih doznaka za bolovanje i da su da zvali iz općeg sektora da radnik mora dostaviti doznake za bolovanje kako bi mu mogli obračunati plaću, a onda bi zvao tužitelja da dostavi doznake za bolovanje. Isto tako, svjedok je posebno naveo da je tužitelj "x" puta bio od njega usmeno obaviješten da mora dostaviti doznake koje su se morale dostaviti do 4. ili 5. u mjesec,u a potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad u roku do par dana od kad je radnik ostao na bolovanju, a tužitelj nije pravovremeno dostavljao niti doznake, niti potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad.

20. Navedeno, potvrđuje i svjedokinja MP koja je navela da tužitelj u većini slučajeva kada bi ostao na bolovanju nije u zakonskom roku dostavljao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad te kada bi o tome obavijestila tužiteljevog neposrednog rukovoditelja, on bi nazvao tužitelja te bi počela priča oko toga zašto je na bolovanju, je li odlazio ili nije kod liječnika, što uopće nije bilo bitno, osim da dostavi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.

21. Tužitelj žalbenim navodima ističe da je tuženik nezakonito donio odluku o otkazu ugovora o radu iz razloga što je radnik neopravdano izostao s posla 3 radna dana, no sukladno odredbi čl.117. ZR-a privremena nenazočnost na radu zbog bolesti nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu jer je izostanak s posla tužitelja bio opravdan sve do 17.04.2023. te je opravdan potvrdom i mišljenjem kontrolora HZZO- a, pa čak iako je ta potvrda dostavljanja naknadno ne predstavlja razlog za otkazivanje.

22. Međutim, takvi žalbeni navodi su neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj nije dostavio potvrdu liječnika u situaciji kada je izostanak bio opravdan, a isto tako nije obavijestio poslodavca o izostanku odnosno da neće pristupiti na posao, koji na taj način nije mogao organizirati posao zbog čega je bilo važno da informira poslodavca o nemogućnosti dolaska na posao i da se posao organizira u njegovoj odsutnosti. Stoga činjenica da tužitelj nije obavijestio poslodavca da ipak 13.3.2023. neće pristupiti na posao odnosno da se nije javio ni na koji način da ga od 13.3. 2023. ponovo nema na poslu, u uvjetima konkretnog slučaja predstavlja tešku povredu radne obveze uz već počinjene povrede, koja opravdava otkazivanje ugovora o radu.

23. Isto tako, iz liječničke potvrde dr. Lidije Žic Blažević od 8.3.2023. proizlazi da je tužitelju bilo potrebno bolovanje od 1.3.2023. do 10.3.2023., iz čega se može zaključiti da je tužitelj na kontroli s kćeri M bio već 8.3.2023. i da je znao da će bolovanje završiti 10.3.2023. nakon čega mora za drugu kćer otvoriti novo bolovanje, za otvaranje kojeg mu je njezina liječnica 14.3.2023. i izdala potvrdu s kojom je trebao otići kod svog liječnika opće prakse otvoriti to novo bolovanje. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj to nije učinio, a poslodavcu nikada nije ostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad za bolovanje od 13.3.2023., već mu je tek 23.3.2023., dakle deset dana od izostanka s posla i otvaranja novog bolovanja, dostavio samo potvrdu djetetovog liječnika sa navodima "molim bolovanje ocu za kćer Đ od 13.03.23.", čime je tek trebao ići zatražiti bolovanje i zatražiti od svoj liječnika potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Osim toga, sam tužitelj je naveo da je rekao nadređenom NP da će 13.3.2023. doći na posao da porazgovaraju o nekim stvarima, pa stoga u situaciji da je tužitelj nadređenom rekao da će 13.3.2023. doći s njim razgovarati te kada nije došao na posao, a niti porazgovarati s poslodavcem ili ga obavijestiti o daljnjem nedolasku na bilo koji način, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelj spram nadređenog trebao odgovorno ponašati i barem mu javiti telefonom da ne može doći zbog bolesti djeteta.

24. Pri tome, za odluku o otkazu i opravdanost te odluke bitno je ocijeniti cjelokupni odnos tužitelja kao radnika prema radu, a pri ocjenjivanju ranijeg ponašanja radnika sagledava se i njegovo cjelokupno ponašanje i odnos prema radu odnosno uredno i savjesno izvršavanje radnih obveza. Naime, kršenje radnih obveza tužitelja trajalo tijekom dužeg vremenskog razdoblja čime je on zapravo pokazivao svoju nevjerojatnu upornost u neprihvatljivom ponašanju i stoga se doista radi o takvoj povredi radne obveze i discipline koja predstavlja skrivljeno ponašanje i opravdava odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu radi otklanjanja štetnih posljedica koje za njega nastaju zbog takvog radnikovog ponašanja kojim se krše obveze iz radnog odnosa.

25. Slijedom toga, predmetni događaji tj. postupci tužitelja, sagledani zajedno s prethodno opisanim povredama za koje tužitelj nije dokazao da su neosnovane, mogu se smatrati dovoljnim tj. opravdanim razlogom za otkazivanje zbog skrivljenog ponašanja budući da se radi o kršenju radne obveze za koju nije bilo opravdanja, jer se radi o neodgovornom i nesavjesnom postupanju tužitelja, kao i kršenju odredaba Pravilnika o radu, kojeg se je tužitelj potpisivanjem Ugovora o radu obvezao poštivati.

26. U odnosu na daljnje žalbene navode, valja reći da se u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje dokaza i iznošenja vlastitih stavova i razmišljanja, na što žaliteljica nije ovlaštena jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

27. Slijedom svega navedenog, opisano postupanje tužitelja odnosno neodgovorno i nesavjesno postupanje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa, te u svojoj ukupnosti predstavlja opravdani razlog za otkaz u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR. Stoga je u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. i čl. 119. ZR, valjalo tužbeni zahtjev odbiti, a posljedično dopuštenosti odluke o otkazu, tužitelj nema pravo niti na vraćanje na rad niti druga prava iz radnog odnosa.

28. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu.

29. Zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pod točkom I. izreke.

30. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 12. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat