Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4696/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik DT, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik MM, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-350/2021-38 od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-350/2021-38 od 17. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja protiv odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn- 350/2021-38 od 17. listopada 2023. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 760,99 eura do iznosa od 1.874,82 (za iznos od 1.113,83 eura), kao djelomično neosnovana.

II Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačuje odluka o troškovima postupka pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-350/2021-38 od 17. listopada 2023. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 421,49 eura do iznosa od 760,99 eura (za iznos od 339,50 eura), i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 339,50 eura, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 44,70 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja KĆ u dijelu koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi štetu u iznosu od 409,29 EUR/ 3.083,80 kn1 sa zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se obračunava u visini sukladno čl.29.st 2 ZOO-a računajući od dana 7 . svibnja 2021. do isplate u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku OĆ, iz [adresa], da naknadi parnični trošak u iznosu od 421,49 Eur/ 3.175,72 kn1 tužitelju KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa zateznom kamatom po godišnjoj stopi u visini koja se obračunava sukladno čl.29 st.2 ZOO-a računajući od dana presuđenja tj. 17. listopada 2023. do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

U točki II. izreke presude je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja KĆ u preostalom dijelu do ukupnog iznosa od 1.699,65 EUR/ 12.806,03 kn, kao i preostali dio zatraženog parničnog troška do ukupnog iznosa od 1.874,82 EUR/14.125,83 kn. 2. Protiv navedene presude pod točkom II. izreke u dijelu koji se odnosi na parnični trošak, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti odluku u pobijanom dijelu i dosuditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka kao i trošak žalbe te sudske pristojbe na žalbu.

3. Kako tužitelj u žalbi napada samo odluku o trošku, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra da je podnio žalbu na rješenje

4. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke (u dijelu u kojem nije uspio u sporu) žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a pa predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te dosuditi tuženiku naknadu parničnog troška u cijelosti, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete nastale dana 7. svibnja 2021. na vozilu tužitelja marke ... uslijed tuženikovog stajanja na krovu automobila.

U odnosu na žalbu tuženika

9. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su razlozi o određenim odlučnim činjenicama proturječni ispravama u spisu.

10. No, tu je povredu primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP- ovaj drugostupanjski sud odlučio otkloniti te donijeti presudu kao u izreci.

11. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud utvrdio sljedeće:

- da se na fotografijama predmetnog događaja vidi muška osoba koja stoji na rubu krova osobnog automobila marka Renault Twingo i radi na konstrukciji skele koja je postojeća u visini automobila te da se vide i još dva djelatnika u blizini tuženika,

- da je iz Izvješća o postupanju sastavljenom od Policijske postaje Opatija utvrđeno da je istu pozvao tužitelj koji je naveo da mu je nepoznati radnik stajao na krovu njegovog osobnog vozila, a to da mu je javila susjeda HĆ; da je OĆ izjavio da je prilikom izvođenja građevinskih radova, postavljanjem skele prislonio desnu nogu na rub krova automobila, a to je potvrdio i EĆ te je izvršenim pregledom osobnog vozila marke "Renault" bez registracijskih oznaka, srebrne boje, utvrđeno udubljenje na krovu dimenzija 20x10 cm,

- da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme između tvrtke SM [adresa] i OĆ, iz [adresa], sklopljen 11. ožujka 2019., dakle dvije godine prije štetnog događaja,

- da je tužitelj KĆ iskazao da je na njegovom automobilu, na krovu jedna rupa upravo na mjestu gdje je stajao tuženik, a sada je već i otpala boja; da to udubljenje nije popravljao; da tapecirung sa unutarnje strane krova nije oštećen, ali mu je lakirer rekao da se ne može popraviti oštećenje bez skidanja tog tapecirunga te mu je dao ponudu za popravak; da je toga dana, 7. svibnja, njemu susjeda HĆ rekla da mu netko stoji na automobilu te mu je trebalo neke dvije do tri minute da se spusti do njega i da slika, pa pretpostavlja da je duže vrijeme tuženik stajao na krovu; da je pitao tuženika što radi, a on nije ništa odgovorio već je nastavio raditi i stajati na krovu automobila, a nakon toga je pozvao policiju i policija je ustanovila to što je ustanovljeno; da je vozilo tada bilo u voznom stanju, ali nije bilo registrirano; da na gradilištu nije bila tabla o izvođaču radova, već je bilo započeto sa postavljanjem skele, a tek kasnije je doznao tko su izvođači; da tužitelj živi u kući za koju se postavljala ova skela; da je dvije godine vozilo stajalo na istom mjestu prije ovog događaja; da je on vlasnik fotografiranog vozila, a vozilo je od 2001.; da u trenutku kad je fotografirao vozilo na njemu nisu bili kotači, vozilo možda nekih godinu dana nije bilo registrirano te je imalo od ranije oštećenja sa bočne strane,

- da je tuženik OĆ iskazao da je on na fotografiji koju je dostavio tužitelj; da su oni postavljali skelu te je upravo na mjestu gdje je bilo ovo vozilo trebala doći jedna vertikala, a kako je smetalo vozilo, morao je napraviti jedan most i da nije mogao na drugačiji način postaviti skelu osim da stane na vozilo, no da prije nego što je stao na vozilo se nije se raspitao čije je vozilo i nije tražio da se makne te tvrdi da su već bila udubljenja upravo u ovom dijelu tj. tu negdje gdje je stajao; da je stajao možda minutu i preuzimao je šinu da može ići dalje; da kada je već bio pri kraju došao je tužitelj i govorio mu da siđe dolje, a tuženik mu nije ništa odgovorio te je odmah sišao kad mu je rekao; da je radove na licu mjesta obavljao kao zaposlenik tvrtke SM; da u tom trenutku nije bio njegov nadređeni na licu mjesta, dok su bile prisutne njegove kolege, a inače vozilo je bilo sa popucalom bojom od ranije i u lošem stanju;

- da je HĆ iskazala da je toga dana kad se dogodio ovaj štetni događaj, skela za fasadu na kući u kojoj živi već bila postavljena; da je bila na prozoru, koji je odmah iznad mjesta gdje je bilo vozilo tužitelja, vidjela jednog radnika tj. ovdje tuženika, da stoji na krovu vozila ovdje tužitelja; da je pozvala telefonom tužitelja koji je došao nakon kraćeg vremena i zatekao i dalje tuženika da stoji na krovu pa ga je fotografirao; da misli kako je tužitelju trebalo nekih 5 – 6 minuta dok je došao do vozila; da je tuženik stajao na krovu automobila s dvije noge,

- da su svjedoci VĆ, JĆ, EĆ i UĆ iskazali kako nisu baš vidjeli kada je tuženik stao na krov predmetnog automobila, da je vozilo bio staro, oštećeno, nije imalo tablice, te svjedoci JĆ i EĆ navode da je vozilo bilo zelenkaste boje, a svjedoci EĆ i UĆ su iskazali da su svi radili kao zaposlenici tvrtke SM,

- da je u nalazu i mišljenju vještaka SH, dipl. ing. prometa, navedeno kako se na lijevoj strani karoserije u području iznad srednjeg dovratnog stupa vidi odozgo potisna deformacija utiskivanjem spoja bočnog okvira i krova, koju djelomično prekriva krovna letvica, na kojoj se vidi deformacija; da se na krovnome dijelu, za razliku od preostale površine karoserije, na lijevoj strani oko utisnuća vidi uzdužno nepravilno oljušten gornji sloj prozirnog laka, oštećenje temeljnog sloja laka i punila, s debljim nanosom slojeva, tako da se dogodilo i pucanje istog u stražnjem dijelu gledano smjerom orijentacije osi vozila, pri čemu je mjesto gdje nalič dopire do lima karoserije nevješto polakirano kistom, dok je visinu štete procijenio na iznos od 409,29 eura te je vještak je detaljno prikazao troškovnik sanacije štete u kojem je nabrojio sve radove, materijal, količine i cijene.

12. Sud prvog stupnja je iskaze svjedoka VĆ, ĆĆ, ĐĆ i UĆ ocijenio kao neuvjerljive, proturječne i iskazu samog tuženika, očito prilagođene potrebama postupka sa ciljem uspjeha u sporu tuženika, kao i protivne dokumentaciji i fotografijama. Prvostupanjski sud također navodi kako su ovi svjedoci predloženi po tuženiku upravo zbog toga što je izjavio da su bili prisutni kad se dogodio štetni događaj, bili očevici, a svi iskazuju da nisu vidjeli kad je tuženi stajao na automobilu, dok su djelatnici PP Opatija su 7. svibnja 2021. utvrdili da je boja automobila srebrna, a ne zelena kako iskazuju svjedoci.

13. Pored toga, sud i iskaz tuženika ocjenjuje neuvjerljivim u dijelu u kojem iskazuje da je bio možda samo minutu na krovu automobila jer je sigurno prošlo više od minute od kada je svjedokinja HĆ pozvala tužitelja, a čiji iskaz sud cijeni kao životan i uvjerljiv, pa dok je on došao i slikao tuženika na automobilu; da iz fotografija ne proizlazi da tuženik nije mogao nigdje drugdje stati nego na krov automobila jer se vidi da je skela već postavljena upravo iznad krova automobila, pa sud zaključuje da je tuženik očito s namjerom stao na krov, a ne slučajno ili zato jer nije imao drugog izbora, a također ocjenjuje neuvjerljivim dio iskaza da je baš na tom mjestu gdje je stao tuženik vozilo imalo udubljenje od ranije.

14. Prvostupanjski sud također navodi da je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pozivom na odredbu čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), smatrajući da dostavljenom dokumentacijom tuženik nije dokazao da je bio u radnom odnosu kod poslodavca SM u vrijeme štetnog događaja jer Ugovor o radu iz 2019. ne potvrđuje da je tuženik u radnom odnosu i 7. svibnja 2021. kod istog poslodavca, kao ni druga dostavljena dokumentacija. No, pored toga sud prvog stupnja smatra kako sve da je i bio tuženik u radnom odnosu kod poslodavca SM [adresa], a obzirom da ne postoji ni jedno logično i opravdano obrazloženja zbog čega je stao na krov automobila, to je sud ocijenio da je tuženik štetu učinio namjerno, time što je stao na krov nastala je šteta na istome. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj u ovom postupku dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 1045,1046, 1049, 1061 st. 2, 1085 ZOO-a, dokazao je tko je štetnik, protupravnost štetne radnje, štetu i uzročno posljedičnu vezu.

15. Osnovano tuženik ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je bio u radnom odnosu kod poslodavca ... [adresa] u vrijeme navodnog štetnog događaja jer je to vidljivo iz dostavljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za tuženika te iz Izvješća MUP PP Opatija od 28. srpnja 2021. u kojem je policija utvrdila da je obavljen obavijesni razgovor s tuženikom kao zaposlenikom [trgovačko društvo] kao i s drugim zaposlenikom [trgovačko društvo] MĆ. Pored toga, žalitelj navodi kako su svjedoci VĆ, JĆ, EĆ i UĆ tijekom postupka izjavili da su zaposlenici [trgovačko društvo] monteže j.d.o.o. toga dana postavljali montažnu skelu i da je tuženik bio prisutan toga dana. No, nije u pravu žalitelj kada smatra da na njegovoj strani ne postoji odgovornost prema odredbi čl. 1061. ZOO-a.

16. Naime, iz Ugovora o radu, iz Izvješća MUP PP Opatija od 28. srpnja 2021. (list 5 spisa) u kojem je navedeno da je „izlaskom na mjesto događaja zatečen djelatnik tvrtke „[trgovačko društvo]“ iz [adresa], OĆ, r. **.**.1966.g. s prijavljenim prebivalištem u [adresa]“, kao i iz iskaza svjedoka VĆ, ĆĆ, ĐĆ i UĆ, koji su svi u vrijeme štetnog događaja bili zaposlenici istog trgovačkog društva i radili zajedno s tuženikom, jasno i nedvojbeno proizlazi da je tuženik bio zaposlenik trg. društva [trgovačko društvo] prilikom nastanka utužene štete. Stoga u odnosu na tu odlučnu činjenicu postoji proturječnost između utvrđenja suda prvog stupnja te isprava i zapisnika o iskazima svjedoka u spisu, što predstavlja bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a

17. Odredbom čl. 1061. st. 1. i 2. ZOO-a je propisano:

(1) Za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. (2) Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.

18. U skladu s citiranom zakonskom odredbom zaposlenik odgovara za oba stupnja namjere – kad hoće i želi nastanak štete (dolus directus) i kad postoji svijest o mogućnosti nastanka štetnih posljedica pa pristaje na njih (dolus eventualis). U konkretnom slučaju je tuženik nedvojbeno mogao i morao biti svjestan da stajanjem na krovu automobila tužitelju kao vlasniku automobila može nastati šteta te je na tu posljedicu očito pristao.

19. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da tuženik nije odgovoran za nastalu štetu, visinu koje je sud prvog stupnja pravilno utvrdio u iznosu od 409,29 eura na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

20. Žalbenim navodima tuženika u kojima ističe kako su svjedoci VĆ, JĆ, EĆ i UĆ iskazali da su na parkiranom vozilu postojala već od ranije oštećenja na krovu (iz čijih iskaza bi proizlazilo da je na krovu bilo više oštećenja) nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio vjerodostojnost iskaza svjedoka kao neuvjerljivih i namijenjenih pogodovanju tuženika, a s obzirom da je na zapisniku MUP PP Opatija od 27. srpnja 2021. utvrđeno jedno oštećenje na krovu dimenzija 20 x10 centimetara, dok je u nalazu vještaka utvrđeno postojanje deformacija utiskivanjem spoja bočnog okvira i krova, koju djelomično prekriva krovna letvica, na lijevoj strani, to jest upravo na mjestu na kojem je stajao tuženik prema fotografijama na listu 4 spisa.

21. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj bio vlasnik vozila. To iz razloga što iz iskaza svjedoka HĆ i Izvješća MUP PU [adresa] od 28. srpnja 2021. jasno proizlazi da je vlasnik predmetnog vozila u vrijeme štetnog događaja bio tužitelj, slijedom čega pravilnost utvrđenja te činjenica prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 22. Iz svih naprijed navedenih razloga je valjalo odbiti žalbu tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari.

23. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

24. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1 i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

25. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke presude).

U odnosu na žalbu tužitelja

26. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao omjer uspjeha stranaka u sporu te da je tužiteljev omjer uspjeha 100% jer se taj uspjeh računa prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

27. Naime, tužitelj zanemaruje činjenicu da se na ročištu održanom dana 14. rujna 2023. tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe od strane tužitelja pa je prvostupanjski sud morao odlučivati o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu (imajući u vidu odredbu čl. 193. st. 2. ZPP-a), tako da taj dio odbijenog tužbenog zahtjeva u izreci prvostupanjske presude (koji je veći od prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva) ulazi u izračun omjera uspjeha stranaka u sporu, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj uspio u sporu s 24,08%.

28. Netočni su žalbeni navodi tužitelja da mu sud prvog stupnja nije priznao troškove vještačenja i očevida jer mu je taj trošak priznat, ali u omjeru uspjeha u sporu, dok mu trošak vještačenja, koji je odmjeren u iznosu od 447,18 eura (list 93 spisa) trebao biti priznat u cijelosti, jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka bez obzira na omjeru uspjeha u sporu, a tužitelju je priznat trošak vještačenja u visini od 107,68 eura. Trošak očevida, kao i svakog drugog ročišta, stranci se priznaje u skladu s omjerom uspjeha u sporu pa je u tom dijelu odluka o troškovima postupka pravilna.

29. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo priznati daljnji trošak u iznosu od 339,50 eura.

30. Nadalje, tužitelj u žalbi ističe da nije bilo razloga da mu sud ne prizna parnični trošak za sastav podneska od 20. travnja 2023. s obrazloženjem da se isti ne nalazi u spisu, tvrdeći da to nije točno.

31. Iz sadržaja spisa i uvidom u eSpis je utvrđeno da tijekom cijelog mjeseca travnja 2023. tužitelj u spis nije predao niti jedan podnesak, već je elektronskim putem dana 13. rujna 2023. u 11:52:24 dostavio u spis podnesak na kraju kojeg je naznačen datum „20.04.2023.“ (i koji dostavlja uz žalbu), dok trošak podneska zaprimljenog u spis 13. rujna 2023. tužitelj nije tražio u svom troškovniku predanom na ročištu dana 14. rujna 2023. (list 105 spisa).

32. Odredbom čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a je propisano da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja, te da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

33. Dakle, prvostupanjski sud može donijeti odluku samo o troškovima koje je stranka određeno navela, a u konkretnom slučaju podnesak koji bi bio predan u spis 20. travnja 2023. i za koji je tužitelj tražio trošak - u spisu zaista ne postoji, a tužitelj trošak za sastav podneska kojeg je predao u spis 13. rujna 2023. nije potraživao pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

34. Kako je tužitelj potraživao naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.874,82 eura, a dosuđen mu je trošak da 421,49 eura, to je za iznos od 339,50 eura trebalo pobijanu odluku preinačiti i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju taj iznos (čl. 380. t. 3. ZPP-a), a za preostali odbijajući iznos od 1.113,83 eura je odluku o trošku trebalo potvrditi (1.874,82 eura – (421,49 eura + 339,50 eura)), na temelju odredbe čl. 380. t.

2. ZPP-a te je odlučeno kao u točkama I i II izreke rješenja.

35. Budući da tužitelj prilikom postavljanja zahtjeva za naknadu troška (list 103-105 spisa) nije postavio zahtjev za isplatu zatezne kamate na trošak, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud o plaćanju zatezne kamate nije odlučivao.

36. S obzirom da je tužitelj osporavao odluku o troškovima postupka u iznosu od 1.453,33 eura, u skladu o odredbom Tbr. 10. t. 4. u svezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023) trošak sastava žalbe u punom iznosu je 100,00 eura (50 bodova x 2,00 eura), uvećano za PDV u iznosu od 25,00 eura, dok je trošak sudske pristojbe žalbu plaćen u iznosu od 66,36 eura. Uzimajući u obzir da je tužitelj u žalbenom postupku uspio u omjeru od 23,36% (priznato 339,50 eura/ ožalbljeno 1.453,33 eura), to je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 44,70 eura (ukupan trošak žalbe 191,36.eura x 23,36%) pa je odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac