Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3355/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Upto Benšak d.o.o. Đurđic, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupano po članu uprave IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnom slijedniku VT vl. uslužnoprijevozničko-trgovačkog obrta, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., odvjetnicima iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-134/2020-71 od 04. travnja 2024., u sjednici vijeća dana 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-134/2020-71 od 04. travnja 2024..

II Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Upto Benšak d.o.o. Đurđic, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao pravnom slijedniku DT, vl. Uslužno, prijevozničko trgovačkog obrta, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupni iznos od 17.022,59 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2020. a pod toč. II izreke i nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 6.000,72 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2024. do isplate. Rješenjem od istog dana utvrđuje se kako je tužba povučena za iznos od 9.163,47 eura.

2. Protiv navedene presude podnio je žalbu tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na činjenici da se dana 10. listopada 2019. u 09,48 sati u [adresa], u smjeru [adresa] dogodila prometna nesreća za koju je odgovoran vozač osobnog automobila marke „Škoda”, reg. oznake i broja:

[registarska oznaka], ĆT iz [adresa], koji je izlaskom iz zavoja udesno, uslijed neprilagođene brzine izgubio nadzor nad vozilom zbog čega je došlo do zanošenja istog i slijetanja u lijevi putni jarak, a potom vraćanja vozila na suprotni prometni trak i udara u teretno motorno vozilo marke "Volvo", reg. oznake i broja: [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja, a u kojem štetnom događaju je smrtno stradao štetnik ĆT. Uslijed navedenog štetnog događaja na teretnom vozilu u vlasništvu tužitelja nastupila je imovinska šteta te osiguravatelj - tuženik nije isplatio tužitelju cjelokupnu naknadu štete zbog izgubljene zarade a radi nemogućnosti korištenja teretnog vozila u razdoblju od 11. listopada 2019. do 21. veljače 2020. kao dana popravka predmetnog vozila te tužitelj ovom tužbom potražuje razliku iste.

6. U svojoj žalbi tuženik ističe kako činjenica da je vozilo dugo čekalo na red za popravak ne može ići na teret tuženiku jer i sam tužitelj u svome dopisu od 12. rujna 2022. navodi kako se radi o servisu čiji mehaničari po potrebi rade čitav dan, a iz čega očito proizlazi da se radi o ozbiljnom servisu čiji su djelatnici ažurni pa kao takav zasigurno ne drži vozila na popravku i po nekoliko mjeseci dok i svjedok LT, koji je voditelj transporta u obrtu tužitelja, iskazuje kako za vrijeme popravka spornog vozila nisu odbijali poslove te se neki poslovi nisu mogli izvršiti u rokovima, a neki su odgođeni za kasnije. Stoga tuženik tvrdi kako nije jasno u čemu se sastoji šteta tužitelja koji nije dostavio niti dokaze na okolnost ugovorenih poslova za oštećeno vozilo. Konačno, u pogledu troškova postupka tuženik ustraje kod tvrdnje da je sud za radnje koje su poduzete prije donošenja nove odvjetničke tarife imao obračunati trošak po tarifi koja je vrijedila u trenutku poduzimanja iste.

7. Sud u pobijanoj odluci utvrđuje kako temeljem provedenih dokaza kako tužitelj nije mogao koristiti zamjensko vozilo, umjesto oštećenog, jer takovog zamjenskog vozila nema na tržištu, a nije mogao preraspodjelom radnih zadataka nadomjestiti nedostatak oštećenog vozila, jer je u navedenom razdoblju imao više specijaliziranih vozila za koja je već imao ugovorene poslove temeljem ugovora na duže vremensko razdoblje ili su se poslovi za prijevoz drvnih sortimenata dogovarali na dnevnoj bazi a tužitelj vrši prijevoz drvnih sortimenata od Hrvatskih šuma radi prijevoza trupaca za koje poslove sklapa ugovore ili vrši prijevoz na temelju dnevnih ugovora budući da posluje sa više kupaca. Stoga sud primjenjuje čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZOOa) prema kojemu je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) pa tužitelj u razdoblju od 11. listopada 2019. (prometna nesreća je bila dana 10. listopada 2019.) do 21. veljače 2020. nije koristio oštećeno vozilo jer je vozilo bilo na popravku, a zbog toga nije izvršio sve ugovorene poslove.

8. Pri tome temeljem nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka PT, dipl. ing. strojarstva trošak popravka vozila bez PDV-a iznosi 22.971,96 eura, a s PDV-om iznos od 28.714,95 eura dok prije popravka vozilo nije pregledano pa se moguće očitovati u smislu koje je radove trebalo obaviti i koje dijelove zamijeniti, odnosno popraviti dok uz dostupnost materijala i dijelova, popravak vozila se može obaviti za 86,2 radnih sati, odnosno 12 radnih dana pri čemu ne postoji mogućnost klasičnog najma takovog vozila.

9. U odnosu na otvoreni radni nalog (dan prijema vozila u servis) vještak je naveo da ne može znati kada je servis započeo s popravkom, da to ovisi o zauzetosti servisa, raspoloživoj radnoj snazi i drugim mogućim utjecajnim faktorima pa se ne može isključiti mogućnost da je vozilo tužitelja izvjesno vrijeme čekalo na red. Kada je započeo s popravkom, po mišljenju vještaka servis je popravak mogao izvršiti u slijedećih 12 radnih dana, jer se radi o efektivnom vremenu popravka. Tehnički je moguće da je u odnosu na dan preuzimanja vozila pa do završetka popravka, proteklo neko izvjesno vrijeme u kojem se nije radilo na vozilu. Dapače, sam tuženik u odnosu na pisani nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka nije imao primjedbi u dijelu procjene trajanja popravka vozila na što vještak odgovara kako je konzultirao VG, SV, te također i M Centar za vozila koji su mu dali informaciju da oni ne raspolažu vozilima kakvo je vozilo tužitelja u smislu da ga daju u najam niti znaju na području Republike Hrvatske da tko bi takvo vozilo davao u najam. Dakle u vrijeme kada je vozilo tužitelja bilo na popravku, ovih vozila kao ponuda na tržištu nije bilo. Time je u cijelosti otklonjen žalbeni prigovor koji se tiče duljine popravka i tvrdnje da duljina popravka ne može ići na teret tuženika, jer tuženikova odgovornost obuhvaća redovno stanje stvari koje postoji na tržištu i okolnosti u kojima se popravak vrši, odnosno okolnosti pod kojima se našao tužitelj uslijed činjenice nemogućnosti korištenja predmetnim vozilom u trenutnom stanju na tržištu koju obuhvaća ne samo potrebu za njegovim angažmanom, nego i sve okolnosti koje su nastupile u vezi načina, trajanja i odvijanja istog popravka.

10. Dalje, po provedenom financijskom vještačenju sud prvog stupnja pravilno utvrđuje kako osnovanost tvrdnji da je tužitelj nedostatak oštećenog vozila mogao nadomjestiti preraspodjelom poslova na vozila koje također ima i s kojima obavlja svoju djelatnost, ovaj nije ničim dokazao, dok je prometno-tehnički vještak očitujući se na prigovore u pisanom očitovanju od 26. listopada 2022. naveo da se radi o efektivnom radnom vremenu i to od trenutka nabavke pa do trenutka isporuke dijelova, odnosno od započetih pa do završenih radova popravka te da broj efektivnih dana popravaka proizlazi iz broja radnih sati navedenih u Izvidima štete. Međutim, vještak je također naveo da u odnosu na otvoreni radni nalog, tj. dan prijema vozila u servis, ne može znati kada je servis započeo sa popravkom i da to ovisi o zauzetosti servisa, raspoloživoj radnoj snazi i drugim mogućim utjecajima faktora te da se time ne može isključiti mogućnost da je vozilo tužitelja izvjesno vrijeme "čekalo na red za popravak". Stoga je za dovođenje predmetnog vozila tužitelja u funkciju nakon štetnog događaja bio potreban određeni broj dana za nabavku dijelova i repromaterijala kojeg nema u skladištu i određeni broj radnih dana za popravak (kako je to navedeno u pisanom nalazu i očitovanju te iskazu prometno- tehničkog vještaka), a što predstavlja efektivno vrijeme, a isto tako proizlazi da je potrebno i izvjesno vrijeme tijekom kojeg je vozilo čekalo na red za nabavku potrebnih dijelova i repromaterijala, kao i popravak. Sve to ukazuje na zaključak, da tužitelj tijekom čitavog vremenskog perioda od 91 radnog dana trpio štetu zbog izgubljene zarade, jer nije bio u mogućnosti koristiti predmetno vozilo i sa istim ostvarivati prihod, a nije postojala mogućnost najma zamjenskog vozila obzirom na tehničke karakteristike i namjenu predmetnog vozila, a isto tako nije mogao uzeti drugo vozilo u najam i na taj način, kako to osnovano tvrdi tužitelj, smanjiti štetu, pa i ovaj sud u svemu prihvaća razloge koje je u tom pravcu iznio sud prvog stupnja a koje navodima žalbe tuženik ničime nije uspio dovesti u pitanje.

11. Stoga se odluka suda prvog stupnja u svemu ukazuje pravilna i zakonita, pa je budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. st. 4. i 155. ZPP (jer sud temeljem Tbr. 52. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" br. 138/23. kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 12. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat