Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4719/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Mirele Mijoč Kramar, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice SK, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja VK, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1130/22-53 od 15. srpnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2024. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1130/22-53 od 15. srpnja 2024. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I Nalaže se tuženiku da isplati II-tužitelju iznos od 562,91 EIUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:
21,31 EUR 31.07.10.
21,03 EUR 31.08.10.
20,75 EUR 30.09.10.
20,47 EUR 31.10.10.
20,18 EUR 31.10.10.
19,88 EUR 31.12.10.
19,58 EUR 31.01.11.
19,28 EUR 28.02.11.
18,97 EUR 31.03.11.
18,66 EUR 30.04.11.
18,34 EUR 31.05.11.
18,02 EUR 30.06.11.
15,71 EUR 31.07.11.
15,42 EUR 31.08.11.
15,12 EUR 30.09.11.
14,82 EUR 30.10.11.
14,51 EUR 30.11.11.
14,20 EUR 31.12.11.
13,89 EUR 31.01.12.
13,57 EUR 29.02.12.
13,25 EUR 31.03.12.
12,92 EUR 30.04.12.
po stopi od dospijeća svakog iznosa do 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15.) do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka u iznosu od 1.210,95 EUR sa zateznim kamatama od 15.srpnja 2024 do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora, u ovoj fazi postupka je odlučivanje o zahtjevu drugotužitelja VK za isplatu iznosa od 562,91 eura s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su drugotužitelj i tuženik 16. studenog 2007. godine zaključili ugovor o kreditu te je ugovoren iznos kredita – 90.847,98 kn (točka 1. ugovora) s rokom otplate od 84 mjeseca (točka 4. ugovora), ugovorena je kamatna stopa (točka 2. ugovora) – redovna kamata 6,55% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora; da je kredit odobren za kupnju motornog vozila, da se o spornoj ugovornoj odredbi o kamatnim stopama nije pojedinačno pregovaralo.
8. Imajući u vidu predmet spora, valja reći da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 93/03-ZZP/03), koji je u čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenje, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. tog zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl.87. ZZP/03). Ista materija jednako je bila regulirana u čl. 96. i čl. 99. i čl. 102. ZZP/07.
9. Iz dokaznog postupka je razvidno kako je nedvojbeno da se o odredbi čl. 2. Ugovora, prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke, nije pojedinačno pregovaralo, a koja odluka iako jasna i lako uočljiva, nije razumljiva, budući je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, pri čemu se ne navode bilo kakvi kriteriji iz općih uvjeta poslovanja i slično, već se odluka o tome isključivo veže za odluku banke, pri čemu podrazumijevanje i primjena pojedinih kriterija vezanih uz promjenu kamatne stope u ugovoru nisu navedeni.
10. Odredba o promjeni kamatne stope ovisna isključivo u konkretnom slučaju o odluci jednog ugovaratelja-banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa (osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, zbog čega dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu time ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer za to nema nikakvih valjanih i u ugovoru razvidnih kriterija. Time se dakle radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate) što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO), koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
11. Međutim, treba reći da iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu udruge Franak ne odnose na tužitelja, koji je korisnik kredita, u kunama, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu ("Narodne novine" broj: 96/2003., 79/2007. i 125/2007.).
11.1. Tako je u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. navedeno kako je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita koji potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, te cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer je određuje u postotku od tog iznosa, i o visini kamatne stope, banka, koja je vjerovnik. Dodatna okolnost, koja je po ocjeni tog suda, presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, je činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope, ni metodu izračuna tih parametara.
11.2. Nadalje, u istoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske navedeno je kako činjenica da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara, jer u razdoblju od 2004. do 2008. godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu na promjenjivi dio, na koju se tuženik poziva tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojeg u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga kao savjesni gospodarstvenici trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo niti potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga, nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.
12. Iz naprijed navedenog proizlazi da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantne slijedeće okolnosti:
- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo;
- da je odredba i/ili nejasna i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i;
- da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13. Ovdje valja ukazati na odredbu čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, koja propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača.
14. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je u konkretnom slučaju ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da je ista odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (potrošača i banke), a na štetu potrošača.
15. Navedene ugovorne odredbe bile su unaprijed formulirane od strane trgovca i zbog toga tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na sadržaj istih te se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, tj. banke.
16. Prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
16.1. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.
16. 2. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
17. Također treba reći da je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru takva da je tužitelj kao korisnik kredita samo znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao ocijeniti u kojem smjeru će se tijekom budućeg razdoblja kamatna stopa kretati. Takva ugovorna odredba učinila je promjenu kamatne stope ovisnom isključivo o odluci banke kao jedne ugovorne strane, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve to na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj nije mogao utjecati na izmjenu kamatne stope niti je tuženik tražio suglasnost tužitelja u svezi istoga te se time tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik, već je tužitelja doveo u neravnopravan položaj.
18. Valjana je ocjena prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed sastavljen od banke s odredbama o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti je potrošač imao utjecaja na njegov sadržaj, jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, pa je uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama potrošača, tj. tužitelja kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno načelu obveznog prava, pa tako i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu zabrane zlouporabe prava. obveznog prava, pa tako i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu zabrane zlouporabe prava.
19. Na žalbene prigovore koji se odnose na provedeno financijsko vještačenje valja reći da su isti pravne prirode te da tijekom postupka tuženik nije osporavao matematički izračun sudskog vještaka.
20. Također žalitelj neosnovano ponovo ističe prigovor zastare a to stoga jer zastarni rok počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe znači u konkretnom slučaju tek pravomoćnošću prvostupanjske presude u ovom predmetu.
21. Na žalbene prigovore kojima se prigovora dosuđenoj zateznoj kamati valja reći da je ista dosuđena u skladu s čl. 1115. ZOO obzirom se ovdje radi o povratu onoga što je tuženik stekao temeljem ništetne ugovorne odredbe pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je zbog toga tuženik nesavjestan stjecatelj te da je temeljem iste odredbe dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.
22. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku platiti drugotužitelju iznos od 562,91 euro. 23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
24. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 12. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
