Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3415/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FH, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik ŽV, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj & V iz [adresa], protiv tuženika AB d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik FKŠ, odvjetnik u Odvjetničkom društvu G & P iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-606/2014 od 12. veljače 2024., ispravljene rješenjem istog suda i poslovnog broja od 3. travnja 2024., i o žalbi tuženik protiv rješenja istog suda, poslovni broj Pi-606/2014 od 3. travnja 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-606/2014 od 12. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 3. travnja 2024., u pobijanom dijelu pod toč. I. kojim je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete u iznosu od 19.726,49 EUR/148.629,23 kn[1] , za isplatu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 104,51 EUR/787,04 kn i troškova liječenja u iznosu od 265,44 EUR/2.000,00 kn, te pod toč. II. i dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska ispravljena presuda u pobijanom dijelu toč. I. i dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-606/2014 od 12. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 3. travnja 2024., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev za daljnji iznos neimovinske štete u iznosu od 3.500,00 EUR/26.370,75 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2014. do isplate i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos neimovinske štete u iznosu od 3.500,00 EUR/26.370,75 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2014. do isplate, po stopi koja tužiteljici pripada kao sudionici u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11. - dalje: ZOO), u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 100,08 EUR, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-606/2014 od 3. travnja 2014., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 23.226,49 EUR/175.000,00 kn, te da ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 104,51 EUR/787,03 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 11. rujna 2014. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice s osnova neimovinske štete u iznosu od 23.226,49 EUR/175.000,00 kn, te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege preko dosuđenog iznosa i troškova liječenja u iznosu od 265,44 EUR/2.000,00 kn (toč. I. izreke). Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 3.716,24 EUR/28.000,00 kn na ime trajnog invaliditeta sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2013. do isplate (toč. II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. III. izreke):

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 3. travnja 2024. u toč. I. ispravljena je presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-606/2014 od 12. veljače 2024., u uvodu, redak drugi na način da iza OIB-a tužiteljice treba stajati "zastupana po punomoćniku ŽV, odvjetniku u Odvjetničkom društvu d.o.o. LJ & V u [adresa]," i u toč. I. izreke treba stajati: "na ime naknade imovinske štete tuđe njege i pomoći 104/51 EUR/787,03 kn." U toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za donošenje dopunske presude kao neosnovan.

3. Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod toč. I. i toč. II. izreke, te dijela toč. III. izreke kojom nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbe.

4. Tuženik prvostupanjsku presudu žalbom pobija u dosuđujućem dijelu toč. I. izreke, kao i u dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u tom pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe. Nadalje, se tuženik podneskom od 15.4.2024., koji sadržajno predstavlja žalbu, žali i protiv toč. II. izreke rješenja o ispravku presude kojim je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka uslijed djelomičnog povlačenja tužbe, koji je podnio podneskom od 19.5.2023.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika protiv presude neosnovana, a protiv rješenja osnovana.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi 24.7.2013. kao suputnica na motorkotaču kojim je upravljao osiguranik tuženika, te isplatu osigurane svote temeljem police dobrovoljnog osiguranja vozača i putnika za slučaj trajnog invaliditeta.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje o ispravku i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, ne nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, jer je pobijana presuda u cijelosti sastavljena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP.

9. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

10. Između stranka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija niti činjenica da je tužiteljica ozlijeđena kao putnica na motoru reg. oznaka [registarska oznaka], koji je na dan štetnog događaja bilo osiguran policom obveznog osiguranja kod tuženika i kojim je upravljao osiguranik tuženika ĆH. Sporna je suodgovornost tužiteljice štetnom događaju zbog vožnje s vozačem koji je bio pod utjecajem alkohola i opojnih sredstava i zbog nenošenja zaštitne kacige na glavi, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je pravomoćnom presudom poslovni broj K-1061/2014 ĆH oglašen krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti - izazivanjem prometne nezgode u cestovnom prometu iz čl. 228. st. 1. KZ za prometnu nezgodu koja se dogodila na dijelu državne ceste D-8 kada je upravljajući motociklom marke Honda, reg. oznaka [registarska oznaka] južnom prometnom trakom iz smjera zapada prema jugu pod utjecajem alkohola od 2,08 g/kg u krvi i pod utjecajem droge kokain neprilagođenom brzinom u nepreglednom desnom zavoju izgubio nadzor nad motociklom i lijevim bočnim dijelom udario u prednji lijevi dio vozila reg. oznaka [registarska oznaka] marke Škoda, a potom zajedno s putnicom na motoru FH pao na tlo, kojom prilikom je suputnica FH zadobila teške tjelesne ozljede;

- da je provedenim kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem utvrđeno da je osiguranik tuženika ĆH obzirom na svoju alkoholiziranost koja je i trenutku prometne nezgode bila najmanje 2,21 g/kg i pod utjecajem opojnih druga (kokain) bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motociklom;

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila oguljotine kože nosa, lijeve ruke, lijevog kuka, oba koljena i lijeve natkoljenice, te razderno-gnječnu ranu iznad lijeve obrve i krvni podljev kože oko lijevog oka, potres i nagnječenje mozga (difuzna aksionalna ozljeda), prijelom dna i vanjskog zida lijeve očne duplje, prijelom stražnjeg vanjskog zida lijevog gornjo-čeljusnog sinusa uz krvarenje u isti s posljedičnim razvojem lijevostrano optiko neuropatije uz gotovo potpuni gubitak vida na lijevo oko i oštećenje lijevog ispod orbitalnog živca:

- da iz dinamike nastanka prometne nezgode i ozljeda tužiteljice proizlazi da nije nosila zaštitnu kacigu, te da bi u slučaju da je istu koristila ozljede glave bile manje;

- da je provedenim medicinskim vještačenjem po vještacima oftalmologu, neurokirurgu i neuropsihijatru utvrđeno da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove i strah jačine i trajanja navedenog u nalazu ovih vještaka, da je kod nje došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 35% trajno, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega i da je kod nje došlo do naruženja srednjeg intenziteta;

- da tužiteljica potražuje i isplatu osigurane svote po polici osiguranja vozača i putnika, kojom je bio osiguran motocikl za slučaj trajnog invaliditeta od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn;

- da je prema čl. 8. st. 2. Uvjeta zbog osiguranog slučaja isključena odgovornost iz osiguranja ako je kod osiguranika vozača i/ili ostalih osiguranika suputnika analizom krvi i/ili urina ili drugim metodama utvrđivanja alkohola ili droge u organizmu utvrdi da mu je u vrijeme nastanka osiguranog slučaja udio alkohola u krvi iznosio 0,5 g/kg ili više, a ako utvrdi prisutnost droga bez obzira na činjenicu nepostojanja alkoholiziranosti i drogiranosti suputnika.

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da postoji suodgovornost tužiteljice nastanku štete u omjeru od ukupno 50 % od čega se 30% odnosi na nenošenje zaštitne kacige, koju prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10., 74/11., 80/13., 158/13. i 92/14. - dalje: ZSPC) i vozač motocikla ili mopeda i osobe koje se prevoze na tim vozilima moraju imati na glavi uredno pričvršćenu za vrijeme vožnje na cesti, dok se daljnjih 20% suodgovornosti odnosi na pristanak na vožnju s vozačem motocikla koji je bio pod utjecajem alkohola i opojnih droga. Stoga je odlučio da je tuženik odgovoran za štetu tužiteljici u omjeru od 50% temeljem odredbi čl. 1092. i 1106. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11. - dalje: ZOO). Stoga je primjenom odredbi čl. 19. i 1100. ZOO tužiteljici utvrdio osnovanim iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 46.452,98 EUR/350.000,00 kn, te joj po odbitku omjera suodgovornosti od 50% dosudio iznos od 23.226,49 EUR/175.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 11. rujna 2014. do isplate (čl. 1103. ZOO). Na ime pretrpljene imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od ukupno 45 sati, po satnici od 4,65 EUR/35,00 kn, koja se plaća za ovakvu vrstu usluga u na području gdje tužiteljica i živi, sud je utvrdio osnovanim iznos od 209,03 EUR/1.575,00 kn, te joj je po odbitku omjera suodgovornosti od 50% dosudio po ovom osnovu iznos od 104,51 EUR/787,50 kn, sukladno odredbi čl. 1095. ZOO. Ujedno je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete, kao previsoko postavljen, kao i zahtjev za isplatu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 265,44 EUR/2.000,00 kn, jer tužiteljica te troškove u postupku baš ničim nije dokazala. Konačno, odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane svote po polici osiguranja vozača i putnika za slučaj trajnog invaliditeta, jer odredba čl. 8. toč. 1. Uvjeta zbog osiguranja izričito isključuje isplatu osigurane svote za slučaj trajnog invaliditeta u slučaju alkoholiziranosti vozača i upravljanja vozača motociklom pod utjecajem opojnih droga.

13. Suprotno navodima žalbi, suodgovornost tužiteljice štetnom događaju pravilno je utvrđena temeljem odredbe čl. 1092. ZOO u omjeru od 50%. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da nema njezinog doprinosa štetnom događaju, kao i žalbeni navodi tuženika da je odgovornost tužiteljice isključiva.

14. S obzirom da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila teške ozljede glave i da je kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem utvrđeno da bi njezine ozljede glave u slučaju da je imala zaštitu kacigu bile manje, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je ona nenošenjem zaštitne kacige postupila protivno odredbi čl. 114. st. 1. ZSPC, koja propisuje obvezu vozača i suputnika na motoru moraju imati propisanu zaštitnu kacigu na glavi pravilno pričvršćenu, zbog čega je njezin doprinos iz toga razloga pravilno utvrđen u omjeru od 30%. I daljnji doprinos tužiteljice u omjeru od 20% pravilno je utvrđen, jer je ista pristala na vožnju s vozačem motocikla koji je bio u pijanom stanju (najmanje 2,21 g/kg alkohola u trenutku štetnog događaja) i pod utjecajem opojnih droga (kokaina). Stoga je suprotno navodima žalbi doprinos tužiteljice vlastitoj šteti pravilno utvrđen u sveukupnom iznosu od 50%.

15. Imajući u vidu da je kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem utvrđeno da bi tužiteljica zadobila manje ozljede glave da je nosila zaštitu kacigu, neosnovani su njezini žalbeni navodi da bi ozljede glavne zadobila bez obzira na nošenje zaštitne kacige. Jednako tako, ne mogu se prihvatiti njezini navodi da nije znala da je osiguranik tuženika ĆH bio pod utjecajem alkohola i opojnih droga, jer je iz njegova iskaza utvrđeno da su se tužiteljica i njezin suprug nalazili s njim u istom društvu i da su konzumirali alkohol i opojne droge. Stoga je njezin doprinos vlastitoj šteti pravilno utvrđen u jednakom obimu, kao i doprinos osiguranika tuženika, odnosno svakog u omjeru od 50%. Tuženik neutemeljeno otklanja svoju odgovornost pozivom na odredbu čl. 1067. st. 2. ZOO, jer je kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem utvrđeno da je psihofizičko stanje njegova osiguranika uzrokovano upravo konzumacijom alkohola i opijata i da je u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode, jer je zbog njegove alkoholiziranosti (2,27 g/kg) i konzumacije kokaina bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motociklom.

16. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. ZOO kada joj je za pretrpljenu neimovinsku štetu utvrdio osnovanim iznos od 46.452,98 EUR/350.000,00 kn. Naime, imajući u vidu vrlo teške tjelesne ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju (potres i nagnječenje mozga, prijelom dna i vanjskog zida lijeve očne duplje, prijelom stražnjeg vanjskog zida lijevog gornjočeljusnog sinusa uz krvarenje u isti s posljedičnim razvojem lijevostrano optiko neuropatije uz gotovo potpuni gubitak vida na lijevo oko i oštećenje lijevog ispod orbitalnog živca), jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, duševne boli zbog smanjenja žitnoj aktivnosti od 35% i duševnih boli zbog naruženja srednjeg stupnja koje se pored potpunog gubitka vida na lijevo oko (sljepoća) i atrofiju papile lijevo vidnog živca, ogleda u trajno uvučenom položaju lijeve očne jabučice, usmjerenosti lijeve očne jabučice prema van i izraženoj naruženosti zbog "bježanja lijevog oka u lijevo", da joj je oslabljen i desni vidni živac i da je u vrijeme štetnog događaja imala svega 23 godine, a uvažavajući pritom i nove orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, to prema ocjeni ovoga suda pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu predstavlja iznos od 53.452,98 EUR/402.741,47 kn, ali umanjen za omjer suodgovornosti od 50%, zbog čega je tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo dosuditi iznos neimovinske štete od 26.726,49 EUR/201.370,73 kn, a ne iznos od 23.226,49 EUR/175.000,00 kn.

17. Zbog iznijetih razloga prvostupanjska presuda je djelomično preinačena temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP po žalbi tužiteljice u tom pobijanom dijelu, te joj je s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosuđen i daljnji iznos od 3.500,00 EUR/26.370,75 kn, dok je u ostalom dosuđujućem i odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

18. Imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege tužiteljici je utvrđena primjenom odredbe čl. 1095. ZOO, te joj je za 45 sati ove pomoći po satnici od 4,65 EUR/35,00 kn po satu, utvrđen osnovanim iznos od 209,03 EUR/1.575,00 kn, a po odbitku omjera suodgovornosti pravilno joj je dosuđen iznos od 104,51 EUR/787,03 kn. Ujedno je tužiteljica pravilno odbijena s dijelom zahtjeva za isplatu imovinske štete s osnova troškova liječenja, jer tijekom postupka ničim nije dokazala u čemu su se ti troškovi sastojali, niti njihovu visinu. Navodi žaliteljice iznijeti prvi puta u žalbi da su troškovi liječenja bili znatni i da joj je sud prvog stupnja po slobodnoj ocjeni mogao priznati troškove odlaska i povratka s pregleda i terapija, predstavljaju nove činjenice koje kao nedopuštene u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP nisu uzeti u razmatranje.

19. Zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete pravilno je dosuđena od dana podnošenja tužbe 11. rujna 2014. do isplate sukladno odredbi čl. 1103. ZOO. 20. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je liječenje tužiteljice završeno tek 14.11.2022. i da od tada ima pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete. Naime, liječenje tužiteljice završeno je prije podnošenja tužbe, jer sva njezina medicinska dokumentacija datira iz vremena prije podnošenja tužbe (2013. i 2014. godina), a okolnost što je vještak oftalmolog dr. IŽ, koji je vještačio u ovom postupku za potrebe vještačenja izvršio pregled vida tužiteljice 14.11.2014. nikako ne znači da je njezino liječenje do toga dana trajalo, kako to želi prikazati tuženik. Naprotiv, iz sadržaja toga nalaza i mišljenja (list 218-223 spisa) jasno proizlazi da se vještak u cijelosti poziva na medicinsku dokumentaciju tužiteljice iz 2013. godine.

21. Zahtjev za isplatu osigurane svote temeljem police osiguranja vozača i putnika za slučaj trajnog invaliditeta uz valjane je razloge odbijen kao neosnovan, jer su temeljem čl. 8. st. 2. Uvjeta zbog osiguranog slučaja isključena osiguranja nastala kod osiguranika i vozača koji su u vrijeme štetnog događaja bili pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, a što je ovdje bio slučaj.

22. Nakon preinačenja prvostupanjske presude uspjeh stranka u sporu je podjednak, jer je tužiteljica po osnovi uspjela u omjeru od 50%, obzirom da je odbijena s dijelom zahtjeva koji se odnosi na ugovorno osiguranje, dok je po visini uspjela 52%. Iz navedenih razloga, odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke prema kojoj svaka stranka snosi svoje troškove postupka (čl. 154. st. 5. ZPP) nije dirana.

23. Tužiteljici je razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 12,81% priznat zatraženi trošak sastava žalbe po Tbr. 10./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 138/23 - dalje: Tarifa) u iznosu od 100,08 EUR .

24. Žalba tuženika podnesena protiv toč. II. rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva, je osnovana.

25. Prvostupanjski sud je taj prijedlog tuženika odbio kao neosnovan uz obrazloženje da su stranke u jednakim omjerima uspjele u postupku.

26. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan, jer zahtjev za naknadu parničnog troška uslijed smanjenja tužbenog zahtjeva ne ovisi o uspjehu stranka u postupku.

27. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP, te o zahtjevu za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, vodeći pritom računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog tužbenog zahtjeva nastali posebni troškovi zastupanja (u tom smislu i Rev 216/2021-2 od 25. svibnja 2021. i Rev 1249/2021-2 od 1. ožujka 2022.).

28. Kako je pogrešna primjena materijalnog prava utjecala na pravilnog i zakonitost pobijanog dijela rješenja, a nema elemenata za njegovu preinaku, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti toč. II. izreke rješenja i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

29. U ponovljenom postupku prvostupanjski sude će imajući u vidu prednje iznijeto odlučiti o prijedlogu tuženika za naknadu parničnih troškova u odnosu na smanjeni (povučeni) dio tužbenog zahtjeva prema odredbama ZPP o povlačenju tužbe, vodeći pritom računa jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog tužbenog zahtjeva nastali posebni troškovi zastupanja.

30. Slijedom navedenoga valjalo je žalbu tuženika protiv toč II. prvostupanjskog rješenja prihvatiti i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš