Poslovni broj: Usž-3102/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SĆ iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rude i partneri d.o.o. Šibenik, Stjepana Radića 6/II, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Šibenik, Stjepana Radića 20, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2259/2023- 9 od 24. svibnja 2024., na sjednici održanoj 12. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2259/2023-9 od 24. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/20-02/1131, URBROJ: 443-02-03-21-23-15 od 21. srpnja 2023. (točka I. izreke) i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora (točka II. izreke). Ujedno je rješenjem istog poslovnog broja i datuma odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/1131, URBROJ: 443-02-03-23/22-20-2 od 16. studenog 2020., kojim je tužiteljici kao vlasniku naređeno da u roku od 120 dana ukloni armirano- betonsku ravnu krovnu ploču, tloc.dim. cca 7,20X3,70m, izvedenu iznad lođe u nivou prizemlja te prozora koji su postavljeni na mjestu postojećih otvora na lođi, prema projektu uklanjanja, na k. č. zgr. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], u kulturno-povijesnoj cjelini naselja Betina, upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod oznakom [ostalo], postalo izvršno 14. travnja 2021., te je utvrđeno da tužiteljica u ostavljenom roku nije postupila po rješenju o uklanjanju pa se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju novčanom kaznom u iznosu od 10.617,83 EUR (80.000,00 kn), što je druga novčana kazna izrečena tužiteljici zbog neizvršenja rješenja o uklanjanju.
3. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da su joj neprihvatljivi razlozi prvostupanjskog suda da je za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja jedino mjerodavno je li rješenje o uklanjanju postalo izvršno i je li tužiteljica postupila po istom u ostavljenom roku. Poziva se na točku 10. izreke rješenja o uklanjanju, kojom je određeno da će, ako tijelo nadležno za zaštitu kulturnih dobara odbije ovjeriti pribavljeni projekt uklanjanja, građevinski inspektor obustaviti postupak izvršenja inspekcijskog rješenja, a nadležno tijelo za zaštitu kulturnih dobara postupiti sa spornom građevinom prema posebnom propisu. Dakle, rješenje o uklanjanju sadrži uvjet bez kojeg tužiteljica nije niti mogla postupiti po navedenom rješenju o uklanjanju jer je za rušenje trebala ishoditi odobrenje konzervatorskog odjela, a koje odobrenje nije niti dobila do izricanja novčane kazne. Nakon podnošenja tužbe, nadležni konzervatorski odjel je dana 31. siječnja 2024. donio rješenje kojim se odbija projekt uklanjanja, a koji projekt je izređen nakon donošenja rješenja o uklanjanju. Upravo zbog te novonastale činjenice sud je trebao usvojiti tužbeni zahtjev jer je rješenje o uklanjanju postalo bespredmetno imajući u vidu točku 10. izreke tog rješenja, a kojom je određen uvjet, koji se, u konkretnom slučaju, i ostvario. Dakle, rješenje o uklanjanju i rješenje o novčanoj kazni je trebalo staviti izvan snage, odnosno obustaviti njihova izvršenja, sukladno odredbi članka 117. stavka 7. Zakona o Državnom inspektoratu (“Narodne novine”, broj: 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23., dalje: ZDI). Iz svega navedenog, proizlazi da je otpala osnova za izricanje novčane kazne. Navodi da joj rješenje o prvoj novčanoj kazni od 4. ožujka 2023. nije osobno dostavljeno, odnosno da je ostavljeno u poštanskom sandučiću 22.ožujka 2023., ali da nisu navedeni razlozi zbog kojih nije moguće dostaviti pismeno. Imajući u vidu navedeni datum dostave rješenja o prvoj novčanoj kazni, pogrešno se u točki 2. izreke osporenog rješenja tuženika navodi da je rješenje o prvoj novčanoj kazni postalo izvršno 13. ožujka 2023. godine. Slijedom svega naprijed navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti koji bi ukazivali na njenu nezakonitost.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužiteljica u ostavljenom roku nije postupila po izvršnom rješenju o uklanjanju, niti je to učinila nakon prve novčane kazne izrečene rješenjem od 4. ožujka 2023., a što je utvrđeno kontrolnim pregledom 18. srpnja 2023. godine. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni su uvjeti za donošenje ovdje osporenog rješenja tuženika od 21. srpnja 2023., kojim se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, sukladno odredbi članka 14.c Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 80/20.).
8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne. Stoga u postupku prisilnog izvršenja izvršnog naslova, ovdje rješenja o uklanjanju, nisu odlučni žalbeni prigovori koji se odnose na ocjenu zakonitosti izvršnog naslova, već je odlučno je li tužiteljica postupila po tom izvršnom naslovu, a što ovdje nije slučaj.
9. Naime, tužiteljica ne osporava da nije postupila po rješenju o uklanjanju, već smatra da po tom rješenju nije ni mogla postupiti jer je za rušenje trebala imati odobrenje konzervatorskog odjela, a koje odobrenje nije dobila do donošenja osporenog rješenja tuženika.
10. S tim u vezi, valja ukazati da je, sukladno odredbi članka 117. stavka 2. ZDI-a, za uklanjanje građevina koje su upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, vlasnik građevine dužan pribaviti projekt uklanjanja koji je izradila ovlaštena osoba i uklanjanje izvesti prema projektu uklanjanja koje je ovjerilo tijelo nadležno za zaštitu kulturnih dobara, a koja obveza je tužiteljici utvrđena točkom 2. izreke rješenja o uklanjanju.
11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica tek 16. studenog 2023., dakle nakon isteka roka za dobrovoljno izvršenje, odnosno nakon donošenja osporenog rješenja tuženika, podnijela zahtjev konzervatorskom odjelu kojim traži ovjeru projekta uklanjanja. Rješenjem KLASA: UP/I-612-08/23-01/0261, URBROJ: 532-05-02-14/6-24-02 od 31. siječnja 2024., Konzervatorski odjel u Šibeniku odbio je ovjeriti projekt uklanjanja.
11.1. Međutim, ta činjenica nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, kako je pravilno ukazao i prvostupanjski sud, već može biti od utjecaja na nastavak izvršenja rješenja o uklanjanju. Naime, sukladno odredbi članka 117. stavka 7. ZDI-a, ako tijelo nadležno za zaštitu kulturnih dobara odbije ovjeriti projekt uklanjanja, a što je ovdje slučaj, građevinski inspektor će rješenjem obustaviti izvršenje inspekcijskog rješenja, te to rješenje dostaviti i tijelu nadležnom za zaštitu kulturnih dobara koje s građevinom odnosno njezinim dijelom postupa prema posebnom zakonu kojim se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara. Na takvo postupanje tužiteljica je upozorena u točki 10. izreke rješenja o uklanjanju.
12. Što se tiče žalbenih prigovora o dostavi, odnosno izvršnosti rješenje o prvoj novčanoj kazni od 4. ožujka 2023., čime tužiteljica također dovodi u pitanje zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj Sud nalazi da je, obzirom na podatke spisa predmeta, prvostupanjski sud pravilno zaključio da je rješenje o prvoj novčanoj kazni uredno dostavljeno tužiteljici ostavljanjem pismena u poštanskom sandučiću dana 22. ožujka 2023. godine. Okolnost što je u točki 2. izreke osporenog rješenja tuženika kao pogrešan dan izvršnosti rješenja o prvoj novčanoj kazni naveden 13. ožujka 2023. (8 dana od dana donošenja rješenja), a ne 31. ožujka 2023. (8 dana od dana zaprimanja rješenja) nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, pored nesporne činjenice da je rješenje od 4. ožujka 2023. uredno dostavljeno tužiteljici, sukladno odredbi članka 85. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj: 47/09. i 110/21.) te nije izvršeno, a što je utvrđeno kontrolnim pregledom prije donošenja rješenja o drugoj novčanoj kazni.
13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Stoga je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24.), odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
