REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-138/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MILES d.o.o., Vukovar, Stjepana Supanca 14, OIB:70865745403, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Tušek i Stela Tursan u Varaždinu, protiv I-tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu Mačešić i partneri d.o.o. u Rijeci i II-tuženika DOMUS JADRAN d.o.o. u stečaju, Poreč, Mate Vlašića 47/a, OIB:28591266562, kojeg zastupa stečajna upraviteljica ABC, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-412/2021-2 od 15. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pu P-1755/2019-17 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I i II- tuženika kojim se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju poslovni broj Ovr 816/2010 od 16. studenog 2010. (a koja ovrha se vodi pred Općinskom sudom u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju pod poslovnim brojem Ovr-2713/18, raniji broj Ovr-3138/15) na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 3018 m2, upisanoj u zemljišnoj knjizi uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na suvlasničke udjele kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Naloženo je tužitelju isplatiti I- tuženiku na ime parničnog troška iznos od 311.250,00 kuna (toč. II.), odbijen je tužitelj sa zahtjevom prema I i II-tuženima za solidarnom naknadom parničnog troška u iznosu od 529.375,00 kuna, te I-tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda prvog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I., II. i dijelu toč. III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja prema I i II-tuženicima za naknadom troška postupka u iznosu od 519.375,00 kuna (toč. I.), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4262/2022-2 od 21. prosinca 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Je li moguće/dopušteno provesti ovrhu protiv treće osobe (koja je u ovrsi podnijela prigovor nedopuštenosti ovrhe) koja je u trenutku pokretanja ovrhe bila predmnijevani vlasnik Nekretnine i koja je tijekom ovršnog postupka u zasebnoj parnici ishodila pravomoćnu sudsku presudu temeljem koje je upisala svoje vlasništvo u zemljišnim knjigama te je javnom ispravom (pravomoćnom sudskom odlukom) dokazala da ovršenik-društvo u stečaju nije posjednik niti vlasnik predmeta ovrhe – Nekretnine, odnosno dokazala svoje pravo koje sprečava daljnje provođenje ovrhe u smislu čl. 52. st.4. Ovršnog zakona?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud ukine pobijanu nižestupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju I-tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da se kod Općinskog suda u Puli, Stalna službe u Rovinju vodi ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-2173/18 između ovrhovoditelja „Raiffeisenbank Austria“ d.d. protiv ovršenika „DOMUS JADRAN „ d.o.o., koji postupak se vodi na temelju rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-816/10 od 16. studenoga 2010.,

- da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju, poslovni broj Ovr-2713/18 od 3. rujna 2019. upućen da u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, koja je određena rješenjem o ovrsi istog prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-816/2010 od 16. studenoga 2010., a koju ovrhu je pokrenuo I-tuženik kao ovrhovoditelj protiv II-tuženika kao ovršenika, na nekretninama tužitelja na kojima postoji takvo pravo koje sprečava ovrhu,

- da je tužitelj, sukladno naprijed navedenom zaključku, dana 30. rujna 2019. podnio tužbu prvostupanjskom sudu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom,

- da se predmetna ovrha vodi na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] u naravi kući i dvorište upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da iz sadržaja vlasničkog lista slijedi da je u C listu, teretovnica, prvi upis izvršen 12. travnja 2006. pod poslovnim brojem Z-1372/06 na način da je na temelju Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretnini od 5. travnja 2006. uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 2.832.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju „Raiffeisenbank Austria“ d.d. sa zakonskom zateznom kamatom kako se opisuje, a sve u korist ovdje I-tuženika,

- da je predmetna nekretnina prvotno bila upisana kao vlasništvo II-tuženika, a da je kao vlasnik iste upisan tužitelj rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju pod brojem Z-10438/20 od 28. srpnja 2020.,

- da je pod brojem Z-2967/10 istog prvostupanjskog suda upisana zabilježba ovrhe poslovni broj Ovr-816/10, koja je zaprimljena kod istog suda 17. studenoga 2010. na navedenom suvlasničkom djelu predmetne nekretnine, na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rovinju od 16. studenoga 2010. u korist „Raiffeisenbank Austria“ d.d., kao ovrhovoditelja, da je pod brojem Z-2970/10 od 17. studenoga 2010., rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-817/10 od 16. studenoga 2010., zabilježena ovrha u korist istog ovrhovoditelja na navedenom suvlasničkom djelu, te da je pod poslovnim brojem Z-3217/10, zaprimljeno rješenje o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr- 879/10 od 17. prosinca 2010. na navedenom suvlasničkom djelu predmetne nekretnine u korist „Raiffeisenbank Austria“ d.d. kao ovrhovoditelja, a sve radi provođenja ovrhe na predmetnoj nekretnini utvrđivanjem vrijednosti, njezinom prodajom i namirenjem tog ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom,

- da je tužitelj tek nakon zabilježbe te ovrhe, 17. studenoga 2010. ishodovao pravomoćnu presudu pod poslovnim brojem P-449/2016 od 17. ožujka 2017., koji parnični postupak je ovdje tužitelj vodio protiv tuženika tvrtke „DOMUS JADRAN“ d.o.o. u stečaju, a iz koje presude se u njezinoj izreci nalaže tvrtki „DOMUS JADRAN“ d.o.o. u stečaju da tužitelju MILES d.o.o. izda tabularnu ispravu podobnu da se tužitelj u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/Z u naravi kuća i dvorište ukupne površine 3018 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u odnosu na predmetne suvlasničke dijelove, a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6252/2017 od 19. prosinca 2019.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Rovinju, Zemljišno knjižnog odjela poslovni broj Z- 10438/20 od 28. srpnja 2020. izvršena uknjižba prava vlasništva na navedenim suvlasničkim dijelovima na nekretnini, do tada u vlasništvu tvrtke „DOMUS JADRAN“ d.o.o. u stečaju, na tužitelja tvrtku MILES d.o.o. i to na temelju tabularne izjave ovjerene u uredu javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke broj ovjere Ov- 2144/2020 od 22. srpnja 2020., izvatka iz sudskog registra, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6252/2017-2 od 17. ožujka 2017. i presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-499/2016-10 od 17. ožujka 2017.,

- da je presudom pod poslovnim brojem P-55/20 od 25. rujna 2020. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja tvrtke „DOMUS JADRAN“ d.o.o. u stečaju protiv tuženika u tom predmetu tvrtke MILES d.o.o., a vezano za posjed k. č. [katastarska čestica]/Z zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], protiv koje presude je tužitelj tvrtka „DOMUS JADRAN“ podnio žalbu od 3. listopada 2020. u odnosu na odluku o troškovima postupka, koja je odbijena te je u odnosu na toč. I. izreke ta presuda postala pravomoćna,

- da je na ročištu od 26. studenoga 2020. punomoćnik tužitelja potvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju Ugovora o utvrđenju i diobi zajedničke imovine od 3. srpnja 2010.,

- da se tužitelj podneskom od 20. svibnja 2016. obratio Trgovačkom sudu u Rijeci vezano za svoje izlučno pravo, koji podnesak je zaprimljen kod tog suda 23. svibnja 2016., a da je tužitelj svoje pravo na predmetnoj nekretnini obznanio u ovršnom postupku koji se vodi pod poslovnom brojem Ovr-3138/15 kroz prigovor treće osobe, koji je u tom predmetu zaprimljen 22. travnja 2015.

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je I-tuženik bio u dobroj vjeri u trenutku kada je zatražio upis zabilježbe ovrhe Ovr-816/10 na temelju rješenja o ovrsi od 16. studenoga 2010., te da nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je I-tuženik, u predmetu čije proglašenje ovrhe nedopuštenom tužitelj traži u ovoj parnici, postupao s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga kada je predložio ovrhu u ovršnom predmetu Ovr-816/10 (sada Ovr-2713/18) na predmetnoj nekretnini sukladno podacima u zemljišnoj knjizi, zbog čega sukladno čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) uživa zaštitu povjerenja u zemljišne knjige.

10. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. veljače 2018. br. Su-IV-4/18-4 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"Predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo."

11. Glede pitanja nedostatka dobre vjere taj se prigovor ne može nekome predbacivati samo iz razloga što isti nije istraživao izvanknjižno stanje, pa stoga ni ovrhovoditelj u ovome slučaju nije bio dužan to činiti (čl. 122. st. 3. ZVDSP).

12. Prema tome, da bi pravo predmnijevanog vlasnika spriječilo provedbu ovrhe potrebno je dokazati da ovrhovoditelj nije postupao u dobroj vjeri, zbog čega mu se ne može pružiti zaštita sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige.

13. U provedenom postupku tužitelj, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, nije dokazao da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, odnosno nepošten u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, niti da je zloupotrijebili svoje pravo, pa su neosnovane tvrdnje tužitelja u tom pravcu s obzirom da I-tuženiku nije bilo poznato postojanje Ugovora o utvrđivanju i diobi zajedničke imovine od 3. srpnja 2010., na koje se poziva tužitelj, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, a niti u vrijeme upisa zabilježbe predmetne ovrhe.

14. Pri tome nije odlučno što je tužitelj nakon sklapanja navedenog Ugovora bio u posjedu nekretnine, kada su nižestupanjski sudovi utvrdili odlučne činjenice, prema kojima ovrhovoditelj (I-tuženik) u vrijeme pokretanja ovrhe i u vrijeme zabilježbe ovrhe nije znao za promjenu vlasništva, odnosno za postojanje ugovora na koji ukazuje tužitelj, s obzirom da u zemljišnim knjigama taj podatak nije postojao.

15. U situaciji da je tužitelj dokazao da je I-tuženik u vrijeme pokretanja ovrhe znao za njegovo izvanknjižno vlasništvo, neovisno o tada upisanom pravu vlasništva II- tuženika, kao prodavatelja, ta činjenica bi bila odlučna.

16. Stoga u odnosu na postavljeno pitanje valja odgovoriti da je moguće/dopušteno provesti ovrhu protiv treće osobe (koja je u ovrsi podnijela prigovor nedopuštenosti ovrhe) koja je u trenutku pokretanja ovrhe bila predmnijevani vlasnik Nekretnine i koja je tijekom ovršnog postupka u zasebnoj parnici ishodila pravomoćnu sudsku presudu temeljem koje je upisala svoje vlasništvo u zemljišnim knjigama te je javnom ispravom (pravomoćnom sudskom odlukom) dokazala da ovršenik-društvo u stečaju nije posjednik niti vlasnik predmeta ovrhe, ako je ovrhovoditelj bio savjestan, pošten, odnosno nije zloupotrijebio svoje pravo.

17. Obzirom tužitelj nije dokazao da je ovrhovoditelj nesavjestan, nepošten ili da je zlouporabio svoja prava u odnosu na treću osobu koja je kupila nekretninu pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Kako je ovaj revizijski sud utvrdio da razlog zbog kojeg je revizija podnesena, i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječe na donošenje drukčije odluke, to je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

19. Odluka o zahtjevu I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug