Poslovni broj: Usž-3164/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HGŠ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1079/2023-8 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1079/2023-8 od 14. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/21-26/191, URBROJ: 531- 07-1-3-2/1-22-6 od 21. prosinca 2022. i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika, po žalbi tužitelja, poništeno je rješenje Grada Poreča, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UPI-361-05/18-07/250, URBROJ: 2167/01-10/07-21-23 od 1. ožujka 2021. (točka 1. izreke) s obrazloženjem da je nezakonito jer je doneseno od strane neovlaštene osobe i ujedno, kao i prvostupanjskim rješenjem, odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenje o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene jednostavne zgrade stambene namjene, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka 2. izreke).

3. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, osporava, utvrđenja tuženika i prvostupanjskog tijela o postojanju zapreka za ozakonjenje, navodeći da u elaboratu i zakonskim odredbama nije naveden kriterij koji bi bio propisan i odlučan kod određivanja da se određeni objekt smatra privremenog karaktera, odnosno koliko bi dugo objekt trebao trajati. Smatra da se radi o trajnom drvenom objektu izgrađenom na betonskoj plohi koji je dovoljno ukopan u zemlju da podnese prizemnicu adaptiranu iznutra građevnim proizvodima. U današnje vrijeme montažni objekti mogu trajati i preko 50 godina, ako se pravilno održavaju. Osporava utvrđenja vještaka, ali da nije inzistirao na dodatnom vještačenju zbog lošeg imovinskog stanja. Ukazuje da je uz zahtjev dostavio svu propisanu dokumentaciju, objekat je vidljiv na DOF5/2011 i izgrađen u roku propisanom za legalizaciju, a eventualno može biti sporan opseg izgrađenosti objekta. Osporava i odluku o trošku. Slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar, podredno, predmet vrati provstupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Naime, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora, pri čemu je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo te je za svoju odluku naveo jasne, argumentirano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je zakonitost rješenja tuženika, donesenog pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: ZPNIZ), jer je u postupku utvrđeno da za ozakonjenje predmetne zgrade postoji zapreka iz članka 6. stavka 3. podstavka 2. navedenog Zakona, odnosno da se radi o nezakonito izgrađenoj zgradi izgrađenoj na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja.

8. Na okolnost utvrđivanja ove odlučne činjenice za predmetnu upravnu stvar u postupku je proveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo, koji je u svom nalazu od 2. srpnja 2020., kojem prileže fotografije zgrade čije se ozakonjenje traži, dao stručno mišljenje i detaljno obrazložio da se predmetna zgrada ne može legalizirati jer se radi o zgradi lagane drvene konstrukcije, izvedene od građevinskih proizvoda kojima se ne osigurava odgovarajuća termoizolacija, odnosno stabilnost prilikom nepovoljnih meteoroloških utjecaja i koja je izgrađena bez izvedenih instalacija električne struje, vode i kanalizacije, kao i bez minimalne potrebne opreme koja bi zadovoljila osnovne životne i sanitarne uvjete primjerene stambenoj namjeni, slijedom čega se ne može smatrati građevinom trajnog karaktera za boravak ljudi u smislu Zakona o gradnji. Iz mišljenja vještaka također proizlazi da, prema zatečenom stanju ugrađenih materijala i prema općem stanju, predmetna zgrada bez novog zahvata ne osigurava održivi vijek korištenja, kako građevinskih konstrukcija izgrađenih od drvenih elemenata, tako ni uporabni vijek zgrade, koji sukladno tehničkim propisima za drvene tj. građevinske konstrukcije, iznosi najmanje 50 godina.

9. Prvostupanjski sud je osnovano prihvatio nalaz i mišljenje vještaka objektivnim i vjerodostojnim, jer sadrži valjano obrazloženje izrađeno po pravilima građevinske struke. Nalazom i mišljenjem vještaka potvrđeno je utvrđenje tuženika da predmetna zgrada nije podobna za ozakonjenje, sa čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

10. Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, te je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora.

11. Uvažavajući izloženo proizlazi da žalbeni prigovori, koji su u bitnom istovjetni navodima tužbe, ne ukazuju na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović