Poslovni broj: Usž-1144/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TRAG PLUS dom za starije i nemoćne, Zagreb, Osekovska ulica 18, OIB: 26170398463, kojeg zastupa opunomoćenik Filip Gereci, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Frana Folnegovića 6/b, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 33 UsI-4731/2023-9 od 16. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 33 UsI-4731/2023-9 od 16. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/21-24/301, URBROJ: 513-03-4-23-3 od 29. kolovoza 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/18-008/6761, URBROJ: 251-13-32-1/002-21-4-JM od 14. srpnja 2021., kojim se tužitelj utvrđuje obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonitu izgrađenu uličnu zgradu javne namjene (dom za starije i nemoćne osobe) u Zagrebu, Osekovska 18, razlike obujma 11,63 m[3] i za ozakonjenu nezakonito izgrađenu dvorišnu zgradu javne namjene u Zagrebu, Osekovska (jugozapadno od ulične zgrade na broju 18), obujma 112,03 m[3] , obje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 10.016,46 kn, sve na način i po uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu po uvodno označenom opunomoćeniku, koji je tijekom žalbenog postupka, podneskom od 30. travnja 2024. , obavijestio ovaj Sud da je otkazao punomoć tužitelju. Osporenu presudu pobija u cijelosti zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbenim razlozima, ističe da je već u upravnom sporu iznosio svoje mišljenje da ozakonjena dvorišna zgrada ne može predstavljati zgradu javne namjene, već da ista predstavlja pomoćnu zgradu u odnosu na uličnu zgradu, slijedom čega za takvu pomoćnu zgradu ne postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – dalje u tekstu: ZPNIZ). Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio uz obrazloženje da se ne može u upravnom sporu utvrđivati je li dvorišna zgrada pomoćna zgrada u odnosu na uličnu zgradu, a s obzirom da je pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju ta zgrada ozakonjena kao zgrada javne namjene. Pritom je sud naveo da je tužitelj mogao osporavati utvrđenja iz rješenja o izvedenom stanju u tom postupku, ako je smatrao da su ista nepravilna. Takvo obrazloženje tužitelj ne može prihvatiti jer je osnovna svrha postupka ozakonjenja dvorišne zgrade upravo ozakonjenje, a tužitelj je u tome i uspio jer je doneseno predmetno rješenje o izvedenom stanju. Stoga, nije imao pravnog interesa osporavati takvo rješenje, kojim je u stvari uspio sa svojim zahtjevom. S tim u vezi smatra da navedeno nikako ne utječe na pitanje je li dvorišna zgrada pomoćna u odnosu na uličnu zgradu, jer je pitanje da li se nešto ima smatrati pomoćnom zgradom propisano ZPNIZ-om, a tužitelj je u upravnom postupku i upravnoj tužbi obrazložio zašto smatra da dvorišna zgrada predstavlja pomoćnu zgradu u smislu odredba toga Zakona. Radi navedenog, predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu, uz dosudu troškova upravnog postupka, upravnog spora i žalbenog postupka u iskazanom iznosu.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj ishodio pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/2013- 007/689 od 10. lipnja 2016., za nezakonito izgrađene dvije zgrade, i to ulične i dvorišne, obje javne namjene. U odnosu na ovdje spornu dvorišnu zgradu, u rješenju o izvedenom stanju jasno je navedeno da se radi o ugrađenoj, jednostavnoj zgradi (obzirom da veličina zgrade nije veća od 100 m[2] ), javne namjene, prema geodetskom snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, oznake: 245/12 od 12. prosinca 2012., koji čini sastavni dio tog rješenja, a što, i po ocjeni ovoga Suda nesporno ukazuje da se ovdje radi o ozakonjenju jednostavne zgrade. Za takvu zgradu je, naime, uz zahtjev priložena dokumentacija propisana odredbom članka 13. ZPNIZ- a, koja regulira što je potrebno priložiti zahtjevu za ozakonjenje jednostavnih zgrada, pod kojim zgradama se, pored ostalog, smatra i zgrada čija građevinska (bruto) površina nije veća od 100 m[2] , a kakva zgrada je predmet ovog postupka.
7. S obzirom da je u postupku nesporno utvrđeno da je za predmetnu jednostavnu zgradu, javne namjene, izdano rješenje o izvedenom stanju kojim je ista u cijelosti ozakonjena, to ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovore kojima tužitelj i u žalbi inzistira na ozakonjenju pomoćne zgrade, jer za takve tvrdnje nema podloge ni u dokazima koji prileže spisu ni u odredbama ZPNIZ-a koje se odnose na pomoćne zgrade. Naime, u konkretnom slučaju komunalni doprinos je određen prema namjeni, iskazu površina i obračunskih veličina zgrade koji su sastavni dio pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, dakle, prema dokumentaciji koju je upravo tužitelj dostavio uz svoj zahtjev za ozakonjenje predmetne zgrade sukladno članku 13. ZPNIZ-a, a ne i članku 14. citiranog Zakona koji se odnosi na pomoćne zgrade.
8. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj je o utvrđenjima vezanim za predmetnu zgradu trebao voditi računa u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, a ne u ovom postupku u kojem se komunalni doprinos obračunava isključivo temeljem podataka o zgradi koji su sadržani u rješenju o izvedenom stanju, osobito u odnosu na namjenu i veličinu iste.
9. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 12. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
