Poslovni broj: Usž-3484/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TC iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1703/2023-11 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se žalba.
Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1703/2023-11 od 27. lipnja 2024.
II. Usvaja se tužbeni zahtjev.
1. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, KLASA: UP/II-320-02/21/135, URBROJ: 525-06/195-23-2 od 11. svibnja 2023.
2. Poništava se točka II. izreke rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj u Crikvenici, KLASA: UP/I-320-03/20-01/74, URBROJ: 2170/1-08-02/16-21-9 od 17. studenog 2021.
3. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, KLASA: UP/I-320-03/20-01/74, URBROJ: 2170/1-08-02/16- 20-6 od 15. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-320-02/21/135, URBROJ: 525-06/195-23-2 od 11. svibnja 2023. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj u Crikvenici, KLASA: UP/I-320-03/20-01/74, URBROJ: 2170/1-08-02/16-21-9 od 17. studenog 2021. godine.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 17. studenog 2021., kojim je dopuštena obnova postupka određivanja jednokratne naknade za promjenu namjene zemljišta (točka I. izreke) te je ostavljeno na snazi rješenje, KLASA: UP/I-320-03/20-01/74, URBROJ: 2170/1-08- 02/16-20-6 od 15. prosinca 2020. (točka II. izreke). Navedenim rješenjem od 15. prosinca 2020. tužiteljici je, kao investitorici, određena jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 6.449,32 kuna na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi gradnje višestambene građevine - dvojne, građevinsko bruto površine 426,57 m2.
3. Tužiteljica pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazloženje presude smatra nejasnim i nerazumljivim. Navodi da sud nije utvrdio bitnu činjenicu da rješenje tuženika od 15. prosinca 2020. nije uručeno tužiteljici na propisani način pa tužiteljica zbog proteka roka nije mogla uložiti žalbu te je podnijela prijedlog za obnovu postupka pozivajući se na činjenicu da ona nije investitor, niti je ona tražila prenamjenu zemljišta. Nadalje, navodi da je neuka stranka te je opreza radi podnijela prigovor/dopis tuženiku koji je isti uzeo u razmatranje kao prijedlog za obnovu postupka. Smatra da je javnopravno tijelo trebalo uzeti u obzir rješenje o promjeni investitora kada je odlučivalo o naknadi za prenamjenu zemljišta. Mišljenja je da je površnim postupanjem tuženika došlo do povrede ustavnih prava tužiteljice. Kako zakon u postupku donošenja građevinske dozvole dopušta promjenu investitora koji pravno stupa na mjesto investitora, tada bi sva druga javnopravna tijela mora uvažiti nastalu promjenu. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te riješiti upravnu stvar usvajanjem tužbenog zahtjeva i poništavanjem osporavanih rješenja.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
7. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Crikvenici, KLASA: UP/I-361-03/16-06/53, URBROJ: 2170/1-03-02/3-20- 11 od 4. svibnja 2020., izvršnom 12. lipnja 2020., tužiteljici izdana građevinska dozvola kojom joj je odobrena izgradnja višestambene građevine na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, na zahtjev trgovačkog društva FINEST SEAHOMES d.o.o., rješenjem istog upravnog tijela od 11. svibnja 2020., izmijenjena je građevinska dozvola u pogledu osobe investitora i to na način da je, umjesto tužiteljice, kao investitor određeno navedeno trgovačko društvo. Tužiteljica smatra da je, s obzirom na promjenu investitora, rješenjem od 15. prosinca 2020. tužiteljici nezakonito određena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.
8. Sukladno članku 25. stavku 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 20/18., 115/18. i 98/19. – dalje: Zakon), nadležno tijelo koje je donijelo akt iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona (u konkretnom slučaju taj akt je građevinska dozvola od 4. svibnja 2020. i izmjena građevinske dozvole u pogledu osobe investitora od 11. svibnja 2020.) dužno je najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti tog akta taj akt dostaviti nadležnom tijelu radi donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka. Sukladno odredbama članka 26. istog Zakona, obveznik plaćanja naknade je investitor. S tim u vezi, iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša tek 9. studenog 2020. dostavilo građevinsku dozvolu od 4. svibnja 2020. Upravnom odjelu za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije, kojom prilikom nije dostavilo i rješenje o izmjeni građevinske dozvole od 11. svibnja 2020. u pogledu osobe investitora.
9. Prvostupanjsko tijelo je, točkom I. izreke rješenja od 17. studenog 2021., dopustilo obnovu postupka u kojem je, po službenoj dužnosti, doneseno rješenje od 15. prosinca 2020., a u kojem tužiteljica nije sudjelovala podnošenjem žalbe protiv tog rješenja, za koje navodi da ga nikada nije zaprimila. Imajući u vidu činjenice i okolnosti ovog konkretnog slučaja, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjsko tijelo je u postupku obnove propustilo utvrditi da prilikom donošenja rješenja od 15. prosinca 2020. nije uzelo u obzir činjenice koje su u tom trenutku već postojale, a bilo je razloga i načina da okolnost promjene investitora bude uzeta u obzir, prije svega ispunjavanjem zakonom propisane obveze tijela nadležnog za izdavanje građevinske dozvole da o nastaloj promjeni obavijesti tijelo nadležno za obračun naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, ali i pozivom tužiteljici na sudjelovanje u predmetnom postupku obračuna naknade.
10. Slijedom navedenog, s obzirom da je do promjene investitora došlo prije nego je akt iz članka 23. stavka 1. Zakona dostavljen nadležnom tijelu u smislu odredbe članka 25. stavka 2. Zakona, trebalo je zajedno s građevinskom dozvolom nadležnom prvostupanjskom tijelu dostaviti i rješenje o izmjeni predmetne građevinske dozvole, u kojem slučaju bi ono kao obveznika plaćanja predmetne naknade trebalo utvrditi novog investitora. Tužiteljica ne može imati štetnih posljedica zbog propusta nadležnog tijela da o izmjeni građevinske dozvole u pogledu osobe investitora obavijesti ovdje nadležno prvostupanjsko tijelo, posebice imajući u vidu da je do promjene investitora došlo prije 9. studenog 2020., kad je građevinska dozvola dostavljena prvostupanjskom tijelu, kao i zbog propusta prvostupanjskog tijela da joj pruži mogućnost očitovati se o činjenicama relevantnim za ovaj postupak, osobito jer se ovdje radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.
11. Prema ocjeni ovog Suda, iz navedenog proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 15. prosinca 2020. tužiteljici, kao investitorici, nezakonito, određena jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, budući da u trenutku donošenja tog rješenja tužiteljica više nije bila investitorica, o čemu je nadležno tijelo graditeljstva propustilo obavijestiti ovdje nadležno prvostupanjsko tijelo, a koju činjenicu su propustili utvrditi tuženik i prvostupanjski sud unatoč takvim prigovorima tužiteljice.
12. Slijedom navedenog, valjalo je, točkom I. izreke presude ovog Suda, usvojiti žalbu tužiteljice i poništiti prvostupanjsku presudu, dok je, točkom II. izreke, usvojen tužbeni zahtjev te su poništene osporena odluka tuženika, točka II. izreke prvostupanjskog rješenja od 17. studenog 2021. i prvostupanjsko rješenje od 15. prosinca 2020., sve na temelju odredbe članka 74. stavka 2. i članka 58. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.).
U Zagrebu 12. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić