Poslovni broj: Pn-16/2023-22

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja C.o.d.d. Z., V. J. 33,

OIB ., zastupani po odvjetničkom društvu L. i p. iz Z.,

protiv tuženika J. Đ. iz V., A. B. Š. 9, OIB:.,

zastupane po odvjetničkom uredu M. D. i Ž. D. iz V., radi

ukidanja rente, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnicu H. L. H. i punomoćnika tužene odvjetnika M. D.., 10. listopada 2024. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 12. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je s danom podnošenja ove tužbe odnosno dana 08.06.2022. prestala obveza tužitelja, ., za plaćanje rente s osnova izgubljene zarade tuženici . u iznosu

utvrđenom pravomoćnom i ovršnom presudom O. s. u V.,

S.s. u V. broj Pn-. od 21.4.2015.

II. Nalaže se tužitelju . s osnova izgubljene zarade plaćati mjesečnu rentu tuženici ., od dana

podnošenja ove tužbe, odnosno od dana 08.06.2022. pa ubuduće dok za to postoje zakonski uvjeti, u iznosu od 272,44 EUR sa zateznim kamatama s dospijećem svakog mjesečnog obroka rente najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je dospjele mjesečne obroke rente zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dužan isplatiti odjednom, sve u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi ukidanja rente. U tužbi navodi da je Temeljem pravomoćne presude O. s. u V., S. s. u

V. broj Pn-. od 21.04.2015. godine, obvezan plaćati rentu tuženici s osnova izgubljene zarade u iznosu od 2.346,55 kn mjesečno, sve dok postoje zakonski uvjeti, da je izgubljena zarada tuženice u navedenoj presudi utvrđena j kao razlika između novčanih primanja koja je tužiteljica ostvarivala prije štetnog događaja i primanja koja ostvaruje po osnovu invalidske mirovine. Nadalje navodi da je tuženica je s danom 18.07.2021. navršila 65 godina života i time stekla pravo na ostvarivanje starosne mirovine, a kako su se time stekli zakonski uvjeti za ostvarivanje prava na mirovinu, tužiteljici bi, i da nije bilo prometne nezgode i ozljeda zadobivenih u istoj, prestao radni odnos po sili zakona radi odlaska u starosnu mirovinu. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da je tuženica rođena 18.07.1956. godine, te da po zakona, najkasnije sa danom 18.07.2021. godine, ispunjava uvjete za starosnu mirovinu, što znači da ista protekom navedenoga razdoblja više ne bi ostvarivala primanja koja su bila osnovica za izračun izgubljene zarade, te da je slijedom navedenoga, došlo je do promjena okolnosti koje su bile temelj za donošenje pravomoćne presude, a da bi nakon što bi tuženica po sili zakona otišla u starosnu mirovinu, trpjela štetu u vidu izgubljene zarade samo ukoliko bi iznos naknade od HZMO koju sada prima (invalidske mirovine) bio manji od iznosa pretpostavljene starosne mirovine koju bi tuženica ostvarila redovnim tijekom da nije bilo štetnoga događaja. Stoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi da je danom podnošenja tužbe prestala njegova obveza da tuženoj plaća rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu utvrđenom presudom, te da se naloži tužitelju da plaća tuženoj mjesečnu rentu od dana podnošenja tužbe pa ubuduće umjesto 311,44 eura, plaća mjesečni iznos od 272,44 eura, te da obveže tuženu da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tužena navodi da prima rentu od tužitelja u iznosu od 2.346,55 kuna i pored toga invalidsku mirovinu, da je u lošem zdravstvenom stanju i da živi i uzdržava se od dosuđene rente i minimalne invalidske mirovine, te da ukoliko bi ostala bez rente da bi ostala bez sredstava za egzistenciju.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak po transakcijskom računu u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, spis Pn-. sada PuP-.

specifikacija isplate mirovinskih primanja izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, te je na ročištu od 10. 10. 2014. vještak K. S. dao usmeno obrazloženje svog nalaza.

3.1. Sud je odbio prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza novim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, ocijenivši predloženi dokaz suvišnim obzirom, da meritornu odluku može donijeti na temelju provedenih dokaza, a osobito stoga što u smislu čl.261.st.3. ZPP-a, ne postoje proturječnosti niti nedostaci koji bi ukazivali na sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje ZPP-a),

5. Nesporno je da je P. O.s. u V., S. s. u

V.broj Pn-. od 21.04.2015. godine, tužitelj obvezan plaćati rentu tuženici s osnova izgubljene zarade u iznosu od 2.346,55 kn mjesečno, sve dok postoje zakonski uvjeti

5.2. Među strankama je također nesporno da je tužena u invalidskoj mirovini od 30. 11. 2007., te da joj od 18. 1. 2012. rješenjem HZMO od 20. 7. 2012. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u iznosu od 1.469,93 kuna, koja se tuženoj nije isplaćivala jer je invalidska mirovina povoljnija zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je na dan 18. 1. 2012. iznosila 1.673,82 kuna

5.3. Sporno je da li tužitelj osnovano zahtjeva smanjenje iznosa rente zbog nastupa promijenjenih okolnosti – stjecanja prava na starosnu mirovinu na strani tužene , pa da se samim time njegova obveza sastoji u isplati rente kao razlike između pretpostavljene plaće tuženice i iznosa koji ista prima s osnova naknade na ime invalidske mirovine.

6. Odredbom čl. 1096 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH br. 35/05 dalje ZOO-a ) propisno je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imalo na umu pri donošenju prijašnje presude.

7. Rješenjem od 10.1 2024. sud je dao zadatak vještaku K. S.,

stalnom sudskom vještaku knjigovodstven struke da utvrditi koliku bi tužena ostvarila starosnu mirovinu da nije bilo štetnog događaja, nakon ispunjenja pretpostavki za nastupanjem starosne mirovine, te da visinu tako utvrđene mirovine usporedi s mirovinom koju tužena primala u vremenu nakon podnošenja tužbe, tj. od 08.06.2022., te da prilikom utvrđenja visine osobnog dohotka koji bi tužena ostvarivala na radnom mjestu voditelja I.p.j. P. u tvrtki V. d.o.o. V.r, da nije bilo štetnog događaja, utvrditi na temelju podataka o prosječnoj mjesečnoj neto plaći u gospodarstvu na području V.-s.e ž. u razdoblju od stjecanja

prava na starosnu mirovinu.

7.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka kojeg sud ocjenjuje stručnim i sačinjenim po pravilima struke proistječe da je u predmetu Pu P-. podnijeta tužba radi izgubljene zarade i rente za razdoblje od 07.11.2007. g. pa nadalje, da se u nalazu vještaka ekonomsko-knjigovodstvene struke S. V. od 02.12.2014. utvrđivala visina izgubljena zarade tužene od 04.09.2006. g. pa nadalje na osnovi stvarne visine plaće koju je primala tužena odnosno osoba koja je radila na njenom radnom mjestu nakon nastanka štetnog događaja. Iskazani su podaci o plaći radnika koji je radio na radnom mjestu tužene dok je ista bila na bolovanju u iznosu od 5.538,50 kn bruto odnosno 4.006,17 kn neto mjesečno za 9/2006-10/2007, da je temeljem tako utvrđene pripadajuće plaće pravomoćno presuđena izgubljena zarada odnosno renta tuženoj.

Nadalje vještak navodi da je uvidom u podatke Državnog zavoda za statistiku o bruto plaći utvrdio kako je prosječna plaća u V.-s. ž. za 2006. g. (sve

djelatnosti) bila 5.513,00 kn bruto, a približno tu visinu plaće (5.538,50 kn) je imao usporedni radnik u 2006. g. Stoga vještak ocjenjuje kako je za utvrđivanje pripadajuće plaće adekvatan podatak o prosječnoj bruto plaći radnika u V.-s.

ž. na bazi svih djelatnosti. Nadalje navodi da je tužena stradala dana 07.08.2005.

a da je u mirovini je od 30.11.2007. g, da je prvo ostvarila invalidsku mirovinu, a potom pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 18.01.2012. g. rješenjem HZMO PS u V. od 20.07.2012. g. no kako je invalidska mirovina bila povoljnija ona se nastavila isplaćivati. Nadalje navodi da je tužena je rođena 18.07.1956. g. te bi joj, da nije bilo štetnog događaja, zbog navršenih 65 godina po čl. 112. Zakona o radu poslodavac mogao raskinuti ugovor o radu sa 17.07.2021. g. čime bi tužena ostvarila starosnu mirovinu, da su u 2021. u starosnu mirovinu mogle otići žene sa 62 godine i 9 mjeseci starosti, a one koje su otišle sa 65 godina dobivaju uvećanje polaznog faktora od 0,34% mjesečno za svaki mjesec kasnijeg odlaska u mirovinu (čl. 180. i čl. 85. st. 3. važeći u 2021. g. Zakona o mirovinskom osiguranju, u nastavku: ZOMO), da bi kod tužene to bilo 27 mjeseci ili uvećanje od 9,18%. te da je tužena dostavila rodni list za jedno dijete, čime joj se mirovinski staž povećava za 6 mjeseci (čl. 32.a ZOMO). Nadalje navodi da je tužena do umirovljenja imala 31 godinu, 3 mjeseca i 17 dana staža osiguranja, a od umirovljenja do navršavanja 65 godina bi imala dodatnih 13 godina, 7 mjeseci i 18 dana staža osiguranja, te da bi stoga do navršenih 65 godina starosti ostvarila 44 godina, 11 mjeseci i 5 dana staža osiguranja.

Nadalje nalazu vještak navodi da se za jedno dijete mirovinski staž uvećava za 6 mjeseci tako da bi iznosio 45 godina 5 mjeseci i 5 dana, što iskazano kao decimalni broj iznosi 45,4307 (45 + 0,4170 + 0,0137) – punim se godinama za svaki dodatni mjesec dodaje po 0,0834, a za svaki dodatni dan po 0,00274, da tužena ostvarila mirovinu u 2007. g. pa joj je zadnji podatak o plaći uzet za izračun mirovine bio za 2006. g. Prosječni vrijednosni bodovi za 1975.-2006. g. iznose 0,7900 kako je to navedeno u rješenja HZMO od 18.06.2008. g., a ovaj broj se dobije dijeljenjem zbroja vrijednosnih bodova za razdoblje 1975-.2006. g. (24,004) i godina radnog staža ostvarenog u tom razdoblju (30,3829), da se zbroju vrijednosnih bodova za 1975- 2006. (24,0040) dodaje zbroj vrijednosnih bodova za 2007-2020. (11,6219), što ukupno iznosi 35,6259 te se dijeli s godinama staža u tom razdoblju (44,3829). Dobivaju se prosječni vrijednosni bodovi od 0,8027. Nadalje vještak navodi da mirovina iznosi 3.616,91 kn, odnosno da je mirovinski faktor (1,0) x osobni bodovi (39,8149) x aktualna vrijednost mirovine - AVM (71,53 kn) = 2.847,96 kn, što se uvećava za 27% te je konačni iznos mirovine 3.616,91 kn. Vještak nadalje navodi da je mirovina koju bi tužena ostvarila da je nastavila raditi i otišla u mirovinu sa 65 godina je veća od mirovine koju tužena ostvaruje i to: 164,69 EUR za dio 6/2022 (8.-30. lipnja) 228,10 EUR/mj. za 7-12/2022, 241,00 EUR/mj. za 1-6/2023, 261,31 EUR/mj. za 7-12/2023 , 272,44 EUR/mj. za 1-3/2024 odnosno ukupno 5.364,47 EUR za razdoblje 08.06.2022.-31.03.2024. g. Vještak ističe da ukoliko je tužitelj nastavio isplaćivati tuženoj presuđen iznos (311,44 eur/mj.), tada je više isplatio 1.414,54 eur za razdoblje

08.06.2022.-31.03.2024. g.

7.2. U usmenom obrazloženju nalaza a na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještak je izjavio da u cijelosti ostaje kod danog pismenog nalaza i mišljena, te ističe da su prigovori koje je istaknuo tužitelj pravne naravi, da je točno da je tužena od 2018. mogla otići u starosnu mirovinu sa 62 godina, ali da on ne može uzeti tu opciju koja je za tuženu nepovoljnija, već da je uzeo krajnji zakonski rok za odlazak u starosnu mirovnu, jer da je tužena otišla sa 62 godine u mirovinu, imala bi manje radnog staža, što bi za nju rezultiralo manjom mirovinom. U pogledu prigovora o vrijednosnim bodovima, odnosno da su vrijednosni bodova utvrđeni za razdoblje od 2007 do 2020 veći od onih koje tužena imala prije toga, vještak navodi da ta razlika nije značajna no koliko god ona da jeste, ona proizlazi iz pretpostavke na koje ga je uputio sud, a to je da se uzme prosječna plaća na području V. s. ž.o podacima Državnog zavod za statistiku, a koji podaci su

uzimani.

Nadalje, što se tiče navođenja da bi tužena otišla ranije u mirovnu zbog pokretanja stečaja poduzeća u kojem je radila, vještak ističe da je to pravno pitanje, jer je stečaj otvoren nakon njezinog odlaska u mirovinu, neovisno što su financijski problemi počeli ranije, no da to ne dokazuje da bi tužena 2018. godine, 4 godina prije stečaja, otišla u mirovinu i da se ne bi negdje drugdje zaposlila i upravo stoga, vještak pretpostavlja, da je sud dao takvu uputu da se u nedostatku podataka o primanjima u poduzeću uzmu statistički podaci, mada je u nalazu utvrdio kako je prosječna plaća slična plaći koju je ostvarivao usporedni radnik čija primanja su korištena za utvrđivanje rente.

8.Podneskom od 28. 6. 2024., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da se utvrdi da je danom podnošenja tužbe prestala njegova obveza da tuženoj plaća rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 2.346,55 kuna ( 311,44) utvrđenom presudom,

te da se naloži tužitelju da plaća tuženoj mjesečnu rentu od dana podnošenja tužbe pa ubuduće u iznosu od 272,44 eura.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je tužena 17.7. 2021. ostvarila pravo na starosnu mirovinu, te bi stoga tuženici da nije bilo prometne nezgode i ozljeda zadobivenih u istoj prestao radni odnos po sili zakona radi odlaska u starosnu mirovinu. Međutim, nastupanje pretpostavki za odlazak u starosnu mirovinu samo za sebe nema utjecaja na ukidanje rente zbog izgubljene zarade, već je uz tu činjenicu potrebno utvrditi da li je i nakon nastupanje pretpostavke za starosnu mirovinu došlo do znatnije promijene okolnosti glede gubitka zarade ili ne, s tim da stranka koja je u štetnom događaju pretrpjela štetu gubitkom zarade ne može doći u povoljniju pravnu situaciju od situacije kakva bi bila da štetnog događaja nije bilo.

9.1.Vještak je utvrdio da je mirovina koju bi tužena ostvarila da je nastavila raditi i otišla u mirovinu sa 65 godina veća od mirovine koju tužena ostvaruje i to u razdoblju nakon podnošenja tužbe ( za 7. do 12. mjesec 2023. iznosila 272,44 eura)

9.2.Iz nalaza vještaka nadalje proistječe da je tužitelj u razdoblju od 8. 6. 2022. do 31. 3. 2024. isplatio tuženoj 1.414, 54 eura više na ime razlike između pripadajuće i ostvarene mirovine od rente koju isplaćuje tužitelj u iznosu od 311,44 eura mjesečno.

10.Slijedom navedenog sud je ocijenio da je stjecanjem prava tužene na starosnu mirovinu došlo do promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke o visini rente, te da je tužitelj umjesto dosadašnjih 311,44 eura mjesečno obvezan tuženoj isplaćivati iznos od 272,44 eura mjesečno.

Stoga je sud ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

11.Sukladno čl. 154. st 4. ZPP-a, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, tužitelj je kao predmet spora inicijalno označio ukidanje rente, a tek podredno sniženje rente.

Tek nakon provedenog vještačenja tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev na način da zahtjeva sniženje rente, čime se ima smatrati da su stranke podjednako uspjele u sporu.

U Vinkovcima,12. studenog 2024.

Sudac: Marija

Pavlović v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. punomoćnik tuženika

2.– punomoćnik

tuženika