REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3737/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestiteljica, te EF, TF, i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženice OTP banke Hrvatska d.d., OIB 52508873833, iz Zadra, Domovinskog rata 3, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. iz Splita, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-176/2023-2 od 16. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1791/19-33 od 15. prosinca 2022., u točki I. izreke, u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Predlagateljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž- 176/2023-2 od 16. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1791/19-33 od 15. prosinca 2022., u točki I. izreke i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
2.1. U prijedlogu su postavljena pravna pitanja koja glase:
„1. Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?
2. Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a
a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,
b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti,i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?;
3. U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?“.
2.2. Navodeći razloge važnosti navedenom pitanjima pozvala se na odluku VTSRH Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., prema kojoj uglavljena početna stopa Kamate također, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu Tužitelja kao potrošača. Dakle, početno naznačena stopa Kamate je ništetna na isti način kao i njezine kasnije promjene jer je određena na potpuno identičan način. Uz navedenu odluku poziva se i na odluke ESLJP u predmetima C-618/10 BANCO ESPAÑOL DE CRÉDITO v Joaquín Calderón Camino, ECLI:EU:C:2012:349, C 269/19 BANCA B. SA v A. A. A., ECLI:EU:C:2020:954, C 26/13 Árpad Kásler i dr. v OTP Jelzálogbank Zrt, C-125/18 MARC GÓMEZ DEL MORAL GUASCH v BANKIA SA i C-655/20 MARC GÓMEZ DEL MORAL GUASCH v BANKIA SA. Smatra da shvaćanje VSRH-e izneseno u odluci Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. prema se početna stopa kamate iz ugovora o kreditu treba primjenjivati sve dok se ne uspostavi zakoniti mehanizam promjene (ništetne) stope kamate nije pravilno jer je sud propustio utvrditi i ocijeniti da je takav zakoniti mehanizam promjene već uspostavljen odredbom čl. 26. st. 3. ZOO-a.
3. Održavanjem na snazi Pobijanog dijela odluke tužiteljica smatra da joj je povrijeđeno ustavno (i konvencijsko) pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a ono joj je povrijeđeno jer se pobijani dio odluke, kao posljedica gore opisanog apologetskog pristupa, temelji na pravnom stajalištu koje ničim nije obrazloženo i koje nema temelj u odredbama ZOO-a ili drugog važećeg pozitivno pravnog propisa koji uređuje obvezno pravnu materiju, što pobijani dio odluke čini u cijelosti arbitrarnim na štetu tužitelja. Pravno stajalište zauzeto pobijanim dijelom odluke, po tužiteljici, ne predstavlja adekvatno pravno argumentirano obrazloženje, a isto je protivno osnovnim pravnim načelima kako nacionalnog prava RH, tako i nadnacionalnog prava EU.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je dijelom nedopušten a dijelom neosnovan.
6. U odnosu na dio prijedloga koji je temeljen na postavljenim pitanjima, postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica jasno naznačila pravna pitanja i da je navela određene razloge zbog kojih smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, a što je bio dužna prema odredbi čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP-a. Međutim, prema ocjeni ovoga suda pobijana odluka ne odstupa od jedinstvene i čvrsto ustaljene prakse revizijskog suda, u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni odgovarajući razlozi važnosti postavljenim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a ZPP-a, a i pitanja polaze od utvrđenja suprotnih utvrđenom činjeničnom sanju.
7. Naime, sudovi nisu prihvatili tužiteljev zahtjev naveden u točki I. izreke prvostupanjske presude kojim je tražena isplata iznosa od 192.393,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine više plaćene anuitete, a koji tužitelj obrazlaže na način da isto predstavlja razliku plaćenih kamata i onih obračunatih na temelju čl. 26. st. 3. ZOO, kao i valutnih razlika uz obrazloženje da je odredbom čl. 26. st. 2. ZOO propisano da, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa vrijedi stopa propisana u toj odredbi, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer su bile ugovorene kamate i bila određena njihova stopa, jer je u Ugovoru o kreditu izričito ugovorena početna kamatna stopa od 6,15%.
8. Postavljenim pitanjima predlagatelj problematizira primjenu odredbe čl. 26. st. 3. ZOO-a.
9. U odnosu na postavljena pitanja, kako je već navedeno, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odluci ovog suda poslovni broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i dr., slijedom čega odluke na koje se poziva tužitelj kao razloge važnosti ne opravdavaju podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari, kao ni odluke EU suda jer nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
10. Dakle, niže stupanjski sudovi nisu prihvatili prvi zahtjev postavljen na temelju čl. 26. st. 3. ZOO, kao i valutnih razlika uz obrazloženje da je odredbom čl. 26. st. 2. ZOO propisano da, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, primjenjuje stopa iz te odredbe, dok se pitanja odnose na situaciju kada visina stope nije određena iako je ugovorena, a što je protivno utvrđenjima niže stupanjskih sudova.
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je u tom dijelu riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
12. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava RH, valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku.
13. U opisanim okolnostima kada tužitelj nije dokazao da mu je u postupku pred niže stupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, njegov je prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
