REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-598/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika EKSPERT d.o.o., Zagreb, Selska cesta 126, OIB: 50542907850, kojeg zastupa punomoćnik PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Bićan i Mario Janković, Zagreb, B. Adžije 22, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-794/2021 od 12. listopada 2022., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-794/2021 od 31. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-794/2021 od 12. listopada 2022., u točki I., točki

III. i točki IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-794/2021 od 31. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud presudio je:

„I. Održava se na snazi u dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-5097/2019 koje je 10. lipnja 2019. izdao javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, Zelinska 3, a kojim se tuženiku nalaže u roku od 8 (osam) dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 96.464,22 kuna / 12.803,00 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate na iznose glavnice i po stopi kako je sve navedeno u citiranoj odluci.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-5097/2019 koje je 10. lipnja 2019. izdao javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, Zelinska 3 u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku 8 dana platiti tužitelju zateznu kamatu na u izreci navedene pojedinačne iznose te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 10.177,70 kn zajedno sa zateznom kamatom od 12. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

IV/ Odbija se djelomično tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 75,25 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 10,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao neosnovan.“

2. Također je prvostupanjski sud riješio:

„Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-5097/2019 koje je 10. lipnja 2019. izdao javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, Zelinska 3 u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku 8 dana platiti tužitelju iznos od 13.422,12 kn zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 1.493,81 kn od 23. kolovoza 2018. do isplate, na iznos od 2.381,91 kn od 17. rujna 2018. do isplate, na iznos od 2.386,20 kn od 07. listopada 2018. do isplate, na iznos od 2.386,60 kn od 27. listopada 2018. do isplate, na iznos od 2.387,10 kn od 16. studenog 2018. do isplate, na iznos od 1.591,20 kn od 06. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 198,90 kn od 06. rujna 2018. do isplate, na iznos od 198,90 kn od 06. listopada 2018. do isplate, na iznos od 198,90 kn od 06. studenog 2018. do isplate, na iznos od 198,90 kn od 06. prosinca 2018. do isplate te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.“

3. Rješenjem o ispravci navedene presude ispravljena je pogreške u pisanju izreci presude i to na način da je dosuđena novčana tražbina iskazana u dvojnom iskazu odnosno u kunama i eurima uvažavajući odredbe čl. 43. i čl. 48. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22).

4. Tako je u bitnome presudio prvostupanjski sud utvrdivši da tuženik sporni prostor u vlasništvu tužitelja koristi bez valjane pravne osnove, da je tuženik nepošteni posjednik a tužiteljevo potraživanje radi stjecanja bez osnove je osnovano i nije zastarjelo.

5. Protiv navedene presude i rješenja o ispravci presude tuženik je podnio žalbu osporavajući je u točki I., točki III. i točki IV. iz svih zakonom predviđenih razloga. U bitnom ističe da je tuženik u poštenom posjedu na temelju valjanog i zakonitog pravnog posla odnosno na temelju ugovora s Akcijom socijaldemokrata Hrvatske (dalje: ASH), i s kojima ima, odnosno imao je uredan ugovor glede korištenja prostora, a podzakup je 30 godina odobravao tužitelj.

Tužitelj već od 1998. je upoznat, zna i suglasan je da tužitelj boravi, koristi, i da je u podzakupu prostorija koji su predmet ovog ugovora. Tuženik u spornom prostoru ima više ploča i oznaka s imenom svog trgovačkog društva. Tužitelj tvrdi da je ASH brisan iz registra stranaka 2016. godine.

Ističe da sud uopće nije sukladno traženju tuženika odlučio o prigovoru zastare.

6. Slijedom navedenog predlaže preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

10. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje od tuženika isplatu dosuđenog novčanog iznosa s osnove neovlaštenog korištenja dijela njegove nekretnine u periodu od 11. svibnja 2013. do zaključno prosinca 2018. godine.

Između stranaka nije sporno:

- da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju i to u površini od 46 m2,

-da tužitelj vodi i parnični postupak radi iseljenja tuženika iz predmetnog prostora.

11. Sporno je među strankama :

- vlasništvo predmetne nekretnine,

- osnov i visina tužbenog zahtjeva,

- koristi li tuženik prostor bez valjane pravne osnove,

- je li nastupila zastara.

12. Prvostupanjski sud je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige pravilno utvrdio kako je tužitelj vlasnik sporne nekretnine a što tuženik u žalbi niti ne spori.

13. Naime, utvrđeno je kako je tužitelj dao u zakup sporne prostorije Akciji socijaldemokrata Hrvatske, koja je potom sklopila ugovor o najmu (ispravno podzakupu) s tuženikom iako je iz ugovora s tužiteljem razvidno kako ASH može dati u podzakup prostorije samo uz suglasnost tužitelja.

U trenutku sklapanja ugovora o najmu predmetnog prostora zakonski zastupnik tuženika bila je ista osoba koja je bila i tajnik ASH, slijedom čega je tuženik morao biti upoznat s ugovorom o zakupu između ASH i tužitelja i uvjeta za davanje prostora u podzakup.

Stoga je sud, suprotno odlučnim žalbenim razlozima, pravilno utvrdio kako je tuženik nekretninu koristio iako je znao da za to nema valjanu pravnu osnovu, obzirom da je tadašnji zakonski zastupnik tuženika znao i morao znati da ne postoji suglasnost tužitelja, koji je vlasnik predmetnog prostora, za davanje prostora u podzakup.

Sklapanje ugovora o najmu (ispravno podzakupu) između ASH, ne znači da je time tuženik pošteni posjednik.

14. Sud iz provedenog dokaznog postupka nije mogao utvrditi da bi tužitelj dao suglasnost za podzakup tuženika.

Prvostupanjski sud navodi da sama činjenica da je djelatnike tuženika u zgradu puštala zaštitarska služba, da je tuženik imao svoj natpis na ulazu u prostoriju te da ih nitko nije ometao u vršenju djelatnosti u tim prostorijama ne dokazuje sama za sebe je tužitelj time dao suglasnost za podzakup prostora tuženiku.

15. Pri tome ovaj žalbeni sud naglašava da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a koji sudu moraju pružiti osnove za utvrđenja s takvim stupnjem izvjesnosti koji ne ostavlja ni najmanje dvojbe za suprotan zaključak. Ovaj žalbeni sud također ističe da je člankom 19. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18) propisano:

(stavak 1.) Zakupnik nema pravo poslovni prostor ili dio poslovnoga prostora dati u podzakup, osim ako nije drukčije ugovoreno.

(stavak 2.) Poslovni prostor ili dio poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske nije dopušteno dati u podzakup niti je zakupniku dopušteno po bilo kojoj pravnoj osnovi dati trećoj osobi na korištenje ili sukorištenje poslovni prostor (primjerice, ugovorom o poslovno-tehničkoj suradnji, ugovorom o trgovačkom zastupanju ili slično), dok je poslovni prostor u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dopušteno dati u podzakup ili je zakupniku dopušteno po bilo kojoj pravnoj osnovi dati trećoj osobi na korištenje ili sukorištenje poslovni prostor (primjerice, ugovorom o poslovno-tehničkoj suradnji, ugovorom o trgovačkom zastupanju ili slično) samo ako je tako ugovoreno.

16. Stoga suprotno odlučnim žalbenim razlozima, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da predmetni ugovor o najmu poslovnog prostora od 27. prosinca 2003. između ASH i tuženika nije valjani osnov temeljem kojeg tuženik koristi iste prostorije.

17. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio kako je tuženik koristio predmetni prostor bez valjane osnove pa je dužan vratiti sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja.

U odnosu na prigovor visine tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio da je tuženik dužan platiti sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, a koju korist predstavlja zakupnina koju bi tuženik morao plaćati da je sklopio ugovor o zakupu. Sud je temeljem provedenog financijskog vještačenja pravilno utvrdio kako bi tržišna cijena zakupa u periodu od 11. svibnja 2013. do zaključno prosinca 2018. godine zajedno s PDV-om za period od 1. veljače 2014. do 31. prosinca 2018. iznosila ukupno 96.464,22 kn.

18. Ovaj žalbeni sud također ističe da je člankom 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst „Narodne novine“ broj 81/15) uređen pravni položaj nepoštenoga posjednika te je propisano:

(stavak 1.) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. (stavak 2.) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

Stoga suprotno odlučnim žalbenim razlozima, imajući u vidu i iznesene razloge iz pobijane presude a posebno činjenicu da je tuženik odbio tužitelju predati prostor i da se povodom toga vodi sudski postupak, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je tuženik nepošteni posjednik a tužiteljevo potraživanje osnovano i nije zastarjelo.

19. Zaključno, u ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja je donio pobijanu odluku nakon što je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito usvojio pobijani dio tužbenog zahtjeva.

20. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, 92/21; dalje: Uredba o tarifi).

21. Pravilno je i rješenje o ispravci presude jer je dosuđena novčana tražbina iskazana u dvojnom iskazu odnosno u kunama i eurima sukladno odredbi čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

22. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu i rješenje na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 380. stavka 2. ZPP-a.

Zagreb, 12. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać