REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4566/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćnik Luka Maroki, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice CT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenice za dopuštenje revizije, protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž Ovr-237/2024-2 od 24. srpnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1165/2021-85 od 29. travnja 2024., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog ovršenice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog ovršenice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Ovršenica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž Ovr-237/2024-2 od 24. srpnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1165/2021-85 od 29. travnja 2024. zbog pravnih pitanja za koje ovršenica smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:
„1. da li je zbog nedostavljanja podneska ovrhovoditelja od 18.04.2024. s prilozima ovršeniku, a kojim je ovrhovoditelj u ovršnom postupku podnio prijedlog za oslobođenje od polaganja kupovnine isti bio spriječen u raspravljanju čime je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.6. ZPP-a u vezi čl.21.st.1. Ovršnog zakona?
2. da li je sud dužan prekinuti ovršni postupak temeljem odredbe čl. 213. st.1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku u vezi čl. vezi čl.21.st.1. Ovršnog zakona ako od prethodnog pitanja o kojem se vodi parnični postupak ovisi aktivna legitimacija ovrhovoditelja u ovršnom postupka te da li je sud prvog stupnja dužan donijeti posebnu odluku ili dopunsko rješenje ako o istom nije odlučio tijekom ovršnog postupka?
3. da li u slučaju ako je tražbina prestala postojati podredno ako svukupna tražbina ovrhovitelja nije, a niti može biti veća od 731.103,09 eur sud dužan u ovršnom postupku prije donošenja rješenja o dosudi u tom smislu provesti dokaze koje je predložio ovršenik radi ograničenja ovrhe i ograničiti ovrhu kao i da li se daljnjom provedbom takve ovrhe povrijeđuje dostojanstvo ovršenika?“.
2. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - Službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - Službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/08 - Službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - Službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to zbog povrede prava na pravično i pošteno suđenje i prava na pristup sudu.
3. Podneskom od 3. listopada 2024., ovrhovoditelj navodi da neće podnositi odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio sljedeće: s obzirom na navode ovršenice da bi bila onemogućena u raspravljanju iz razloga nedostavljanja podneska ovrhovoditelja od 18. travnja 2024., drugostupanjski sud je naveo kako podnesak koji se odnosi na prijedlog za oslobađanje od polaganja kupovnine sukladno odredbi čl. 107. Ovršnoga zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) nije bilo potrebno dostaviti ovršenici prije donošenja rješenja o dosudi, jer takva odluka (o oslobađanje od polaganja kupovnine, sukladno odredbi čl. 107. OZ-a) ne ovisi o očitovanju ovršenice, već o ispunjenju zakonskih pretpostavki, a o čemu ovršni sud odlučuje sukladno odredbi čl. 107. st. 5. OZ-a u rješenju o dosudi. Sukladno tome, shvaćanje je drugostupanjskoga suda kako nedostavljanjem navedenog podneska ovršenici nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a, na što se ovršenica pozivala u žalbi i na što se ponovno poziva u prijedlogu za dopuštenju revizije. Nadalje, drugostupanjski je sud odgovorio i na žalbene navode koji se odnose na predlaganje prekida postupka do donošenja odluke u predmetu koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-568/2020 navodeći da o tome prijedlogu (za prekid postupka) odlučuje prvostupanjski sud.
4.1. Prvo i drugo postavljenim pitanjima, ovršenica ponovno pokušava ukazati na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a i čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a, no s obzirom na sve navedeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima, te bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu počinjene. Jednako tako je i pobijana odluka valjano obrazložena i u istoj je odgovoreno na sve žalbene navode ovršenice. Stoga, navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti sudska praksa na koju se poziva ovršenica nije od utjecaja na odluku u konkretnom slučaju.
4.2. Nadalje, u odnosu na treće postavljeno pitanje navodi se da odgovor na isti ovisi o okolnostima konkretnoga slučaja te stoga tako postavljeno pitanje nema element univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnom pitanju važnim ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Slijedom navedenoga, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješio kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
6. Nadalje, ovršenica se u prijedlogu za dopuštenje revizije, poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom. Smatra ovršenica da joj je povrijeđeno pravo na pravično i pošteno suđenje i pravo na pristup sudu, a s obzirom na gore izneseno ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka zbog kojih bi joj bila povrijeđena navedena prava.
6.1. Nadalje, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje ističe se da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga, do povrede toga prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj. Odluke nižestupanjskih sudova su donesene u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se ovršenici ukazuje na to da i drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 375. ZPP-a, treba ocijeniti samo one žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju je drugostupanjski sud u svojoj odluci detaljno obrazložio svoju odluku, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
7. Slijedom navedenoga, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 382.a st. 2. ZPP-a, odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, te odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
