REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1367/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, protiv tuženika Hok-osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1844/2022-3 od 28. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1263/2020-27 od 19. srpnja 2022., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku HOK OSIGURANJE d.d. da isplati tužiteljici MM iznos od 4.723,00 kn (626,85 EUR po fiksnom tečaju 1 EUR = 7.53450 kn), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2020. do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.257,45 kn (697,78 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2022. do isplate, sve po stopi tekućoj od dospijeća do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 6.869,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 300,00 kn od 17.10.2019. do isplate,

- 28,00 kn od 10.6.2019. do isplate,

- 31,60 kn od 10.6.2019. do isplate,

- 31,50 kn od 1.7.2019. do isplate,

- 26,10 kn od 1.7.2019. do isplate,

- 6.452,20 kn od 26.5.2020. do isplate,

kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 7.550,55 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.375,00 kn, kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-1082/2024-2 od 8. svibnja 2024., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li je u slučaju kada se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari sud trebao donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva, odnosno odlučiti i o dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužitelj povukao, te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, a podredno iste ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je treba li sud, u situaciji kada se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva te taj tužbeni zahtjev uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka.

9. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je nakon izvedenog dokaza vještačenjem podneskom od 8. prosinca 2021. smanjila tužbeni zahtjev s iznosa od 34.617,20 kn na iznos od 24.975,00 kn te navela da potražuje naknadu štete po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 10.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha 12.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu 2.975,00 kn, koji podnesak je tuženik primio 10. prosinca 2021.

10. U podnesku od 9. ožujka 2022. tužiteljica navodi da ispravlja tužbeni zahtjev iz podneska od 8. prosinca 2021., jer prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva u tom podnesku isti nije umanjila za nesporno isplaćeni iznos od 13.800,00 kn, tako da u tom podnesku, identično kao u podnesku od 8. prosinca 2021., potražuje naknadu štete po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 10.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha 12.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu 2.975,00 kn, ukupno 24.975,00 kn, s tim da isti iznos sada umanjuje za nesporno isplaćeni iznos i s tog osnova potražuje isplatu iznosa od 11.175,00 kn.

11. Podnesak od 9. ožujka 2022. tuženik je zaprimio 11. ožujka 2022. te se u podnesku od 14. ožujka 2022. protivio djelomičnom povlačenju tužbe i predložio odbiti tužbeni zahtjev i u odnosu na povučeni dio tužbe, a podredno je istakao zahtjev za naknadu troškova za povučeni dio tužbe.

12. U ovoj pravnoj stvari je riječ o smanjenju tužbenog zahtjeva, a koje smanjenje, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-8, predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

13. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Ako se tuženik u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tada se postupak u odnosu na povučenu tužbu i za taj dio zahtjeva nastavlja kao da nije bilo povlačenja i sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka.

14. No, u ovoj pravnoj stvari od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u konkretnom sporu, jer je tuženik podnesak tužiteljice od 8. prosinca 2021. kojim je smanjila tužbeni zahtjev s iznosa od 34.617,20 kn na iznos od 24.975,00 kn odnosno kojim je povukla tužbu za iznos od 9.642,20 kn primio 10. prosinca 2021. te se tom povlačenju, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a nije protivio.

15. Tuženik se tek primitkom podneska od 9. ožujka 2022., protivio povlačenju tužbe, no taj se podnesak tužiteljice, a s obzirom na njegov naprijed navedeni sadržaj, ne može smatrati procesnom radnjom kojom tužiteljica djelomično povlači tužbu. Naime, tim podneskom tužiteljica je ispravila pogrešku učinjenu u podnesku od 8. prosinca 2021., kada je djelomično povukla tužba i smanjila tužbeni zahtjev, a da pri tomu nije od potraživanja naknade štete umanjila nesporno isplaćeni iznos. Dakle, smanjenje tužbenog zahtjeva odnosno djelomično povlačenje tužbe je procesna radnja tužiteljice učinjena podneskom od 8. prosinca 2021. čemu se tuženik nije protivio niti se o tomu u roku od 15 dana od primitka podneska izjasnio, pa se prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe.

16. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi postupili kada su odluku o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva utemeljili na tužbenom zahtjevu ispravljenom podneskom od 9. ožujka 2022.

17. Slijedom svega navedenog, kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa