REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3536/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Miro Glavaš, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, Duga ulica 10, protiv tuženika GLUMINA BANKA dioničko društvo u stečaju, OIB: 82806041381, Zagreb, Andrije Hebranga 11, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. u Zagrebu, Smičiklasova 18, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1520/2022 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1520/2022 od 2. prosinca 2022., u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljičina žalba kao nedopuštena, podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1520/2022 od 2. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno: „Odbija se tužbeni zahtjev;

1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-72/19-12 od 23. travnja 2019.g. (ranije Ovr-2063/15 od 7. veljače 2019.g.), određena na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Županji, poslovni broj Ovr-140/2005 od 28. siječnja 2005. godine.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

U točki II. izreke naloženo je tužiteljici platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.036,90 EUR. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 124,43 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev, odnosno da osnovu po kojoj tužiteljica pobija ovrhu temeljem odredbe čl. 50. st. 1. Ovršnoga zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) nije dokazana i utvrđena te da nije zastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja-tuženika po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Županji, poslovni broj Ovr-140/2005 od 28. siječnja 2005., tako niti po rješenju poslovni broj Ovr-72/19 Općinskog suda u Vinkovcima (isti postupak naplate), kojim je sud dopustio promjenu predmeta i sredstva ovrhe na način da se radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja umjesto na pokretninama ovrha provede na novčanim sredstvima ovršenika. U odnosu na odluku o troškovima postupka odluka je donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Žalbu protiv presude podnijela je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je sud ocijenio vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, rješenja o ovrsi, prijedlog za promjenu sredstva i predmeta ovrhe i rješenje o promjeni predmeta i sredstava ovrhe, nadalje da je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 173/03 od 21. listopada 2003.). Tim Zakonom je bilo propisano da se ovrha koja se nije mogla provesti obustavlja ako ovrhovoditelj ne predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe u roku od dva mjeseca od saznanja za nemogućnost provedbe ovrhe. Poziva se na bitnu povredu odredba iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a navodeći da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, navodi da se odgoda ovrhe mogla tražiti samo jednom dok je ovrhovoditelj tražio tri puta odgode ovrhe, pa je i iz tog razloga ovrha nedopuštena. Pobija i odluku o troškovima postupka, kako glede osnove, tako i visine troškova. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 260,47 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i valja tek kratko navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tužitelja utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv - ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-72/19-12 od 23. travnja 2019. (ranije Ovr-2063/15 od 7. veljače 2019.), određena na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Županji, poslovni broj Ovr-140/2005 od 28. siječnja 2005.

7.1. Općinski sud u Županji je 28. siječnja 2005. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-140/05 protiv ovršenika (III.) ovdje tužiteljice ŽA radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja ovdje tuženika na pokretninama ovršenice (ovdje tužiteljice) u iznosu od 117.313,44 kn, temeljem ovršne isprave, solemniziranog Ugovora o kreditu za kupnju vozila broj 98-0329 od 27. travnja 1998.

Tužiteljica je bila jamac platac.

7.2. Rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-72/19 od 7. veljače 2019. odlučeno je da se dopušta promjena predmeta i sredstva ovrhe te će se rješenje Općinskog suda u Županji, poslovni broj Ovr-140/2005 od 28. siječnja 2005., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja umjesto na pokretninama ovršenika provesti na novčanim sredstvima ovršenice. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-72/19 od 23. travnja 2019., zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (navodeći da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), te je upućena na ovu parnicu.

8. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da nije nastupila zastare potraživanja ovrhovoditelja-tuženika prema podnesenom prijedlogu za ovrhu od 21. siječnja 2005. odnosno donesenom Rješenju o ovrsi Općinskog suda u Županji, poslovni broj Ovr-140/2005 od 28. siječnja 2005. jer je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni prijedlog pred Općinskim sudom u Županji temeljem ovršne isprave – solemniziranog ugovora od 28. travnja 1998. Pravilno je primijenjena odredba čl. 379. Zakona o obveznim odnosima.

9. Nadalje, kako je tužiteljica podnijela žalbu na rješenje suda o promjeni i sredstvima ovrhe, s obzirom na to da se ovrha nije provela na pokretninama ovršenice - ovdje tužiteljice, niti na pokretninama drugih ovršenika (jamaca plataca) iz tog ovršnog postupka, to je prvostupanjski sud detaljno naveo sadržaj ovršnog spisa. To iz razloga jer je ovrha pokrenuta 21. siječnja 2005. i temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 173/03) izmijenjena je odredba čl. 5. tako da je glasila:- Ako se rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju, sud će rješenjem odrediti da se ovrha nastavlja u skladu s ovrhovoditeljevim prijedlogom (st. 3.) Nadalje, prijedlog u skladu s odredbama st. 3. ovoga članka ovrhovoditelj mora podnijeti u roku od dva mjeseca od dana kad je saznao da se rješenje o ovrsi ne može provesti, jer će sud inače obustaviti ovrhu, (st. 4.). Navedena izmjena Ovršnog zakona se primjenjuje na pokrenuti postupak ovrhe od 21. siječnja 2005.

9.1. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u ovršni spis i detaljno naveo sve radnje ovršnog suda kao i postupanje stranaka, radi potpuno utvrđenog činjeničnog staja i posljedično tome pravilne primjene materijalnog prava. Iz navedenog proizlazi da ovršni sud nije donio odluku da se ovrha obustavlja, niti je ovrhovoditelj decidirano naveo da se rješenje o ovrsi ne može provesti na pokretninama ovršenika (rok od dva mjeseca od saznanja) pa tako jednako, nije niti tužiteljica (ovdje ovršenica) predložila sudu da se ovrha obustavi u smislu odredbe čl. 5. st. 4. OZ-a (nakon proteka roka od dva mjeseca do zahtjeva za promjenu predmeta i sredstva ovrhe). Također, utvrđeno je iz preslike ovršnog spisa kako je u razdoblju od svibnja 2005. pa do studenog 2017. bilo više pokušaja pljenidbe pokretnina, prodaja vozila jamaca (konkretno ovršenika). Stoga je za zaključiti da nije nastupila obustava ovrhe u smislu odredbe čl. 5. st. 4. OZ-a već je ovrha trajala u kontinuitetu od 21. siječnja 2005., i time što je ovrhovoditelj mijenjao sredstvo i predmet ovrhe nije nastupila zastara tražbine koja proizlazi iz ovršne isprave.

10. Pravilni su razlozi odluci prvostupanjskog suda i s tim razlozima se slaže ovaj viši sud, nakon detaljnog uvida u ovršni spis. Prema zaključku prvostupanjskog suda tuženik nije pokretao nove ovršne postupke, već samo jedan, time da je prijedlogom od 15. studenog 2017. sukladno čl. 5. st. 3. OZ-a („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04), a u svezi čl. 338. st. 2. OZ-a („Narodne novine“ broj: 139/10, 125/11, 150/11, 154/11 i 12/12 ), a u svezi čl. 369. st. OZ-a („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13 i 93/14), a u svezi odredbe čl. 44. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 73/17) promijenio predmet ovrhe u istom ovršnom postupku. Tužiteljica nije dokazala nastupanje zastare, niti pokretanje više ovršnih postupaka temeljem ovršne isprave - Ugovora o kreditu za kupnju vozila od 27. travnja 1998.

10.1. Pravilna je odluka o troškovima postupka koja je ispitana kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je vrlo detaljno naveo za koje radnje, i u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnim troškovima.

11. U odnosu na točku III. izreke kojom je tuženik odbijen sa zahtjevom za troškovima postupka valjalo je odbaciti žalbu tužiteljice kao nedopuštenu jer tuženik u tom dijelu nije uspio sa zahtjevom, temeljem odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a.

12. Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a.

Zagreb, 12. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

.