REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3647/2024-2

R E P U B L I K A  H RV A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADITELJ-STAN d.o.o., [adresa], OIB: 54503374450, u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Irena Lerner i Senka Pilepić, odvjetnice iz Rijeke, Barčićeva 9, protiv tuženika SILVAN d.o.o., [adresa], OIB: 30408425406, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Matković & Igor Bezjak iz Rijeke, Zagrebačka 5, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja RUMAT d.o.o., Rijeka, Žrtava fašizma 1, OIB: 79513253561, kojeg zastupaju punomoćnik ĐB i drugi, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, N. Tesle 9, radi isplate po tužbi i radi utvrđenja ništetnosti po protutužbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-523/2018-57 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-523/2018-57 od 17. lipnja 2024., u točkama I., II., III. i V. izreke presude i točka IV. izreke rješenja te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O naknadi troškova žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti svojom konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-523/2018-57 od 17. lipnja 2024. odlučeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-279/18 od 10. travnja 2018. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.246,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena i to:

- na iznos od 696,33 EUR od 26. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 676,01 EUR od 25. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 684,96 EUR od 1. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 589,07 EUR od 11. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 596,01 EUR od 2. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 640,05 EUR od 26. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 677,63 EUR od 26. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 686,28 EUR od 1. listopada 2016. godine do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovrhe u iznosu od 299,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 10. travnja 2018. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-280/18 od 10. travnja 2018. godine u kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.665,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB- a uvećanoj za osam postotnih poena i to:

- na iznos od 497,70 EUR od 26. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 477,91 EUR od 25. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 486,63 EUR od 1. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 393,23 EUR od 11. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 399,99 EUR od 2. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 442,89 EUR od 26. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 479,49 EUR od 26. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 487,92 EUR od 1. listopada 2016. godine do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovrhe u iznosu od 279,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 10. travnja 2018. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.010,57 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.739,43 EUR.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi umješaču na strani tužitelja parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev umješača za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR.“

Rješenjem je odlučeno:

„I. Ne dopušta se društvu Rumat d.o.o. Rijeka, Žrtava fašizma 1, OIB: 79513253561, stupanje u parnicu umjesto tužitelja GRADITELJ-STAN d.o.o. [adresa], OIB: 54503374450.

II. Prihvaća se sudjelovanje društva Rumat d.o.o. Rijeka, Žrtava fašizma 1, OIB: 79513253561, u svojstvu umješača na strani tužitelja.

III. Utvrđuje se da je protutužba tuženika iz spojenog predmeta Povrv-522/18 povučena.

IV. Odbacuje se protutužba radi utvrđenja ništetnosti istaknuta u predmetu Povrv- 523/18 od 23. travnja 2018. godine zbog litispendencije.

V. Odbacuje se kao nepravovremen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova u iznosu od 49,77 EUR zbog povlačenja protutužbe u Povrv-522/2018.“

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da, iako je tuženik prigovorio osnovanosti i visini utuženih potraživanja i osporio valjanost međuvlasničkog ugovora od 28. veljače 2010. navodeći da nije sklopljen s potrebnom većinom, zahtjev tužitelja je osnovan temeljem dostavljenih faktura na ime troškova grijanja/hlađenja, čišćenja zajedničkih dijelova zgrade i naplate zajedničke pričuve za poslovne prostore u vlasništvu tuženika. Prethodno tom zaključku prvostupanjski sud navodi da za utuženo razdoblje nije dokazano postojanje međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju zgradom koji bi bili zaključeni većinom glasova po suvlasničkim dijelovima prema odredbi čl. 40. i primjenu odredbe čl. 375. st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Međutim, upravljanje zgrade od strane tužitelja za utuženo razdoblje odobreno je od strane novoizabranog predstavnika suvlasnika DB kao ovlaštene osobe za zastupanje suvlasnika zgrade. Također se navodi da je obavljanje poslova upravitelja zgrade u utuženom razdoblju potvrdio NB prokurista tužitelja, iz čijeg je iskaza utvrđeno da je tužitelj upravljao predmetnom zgradom i slijedom toga ispostavljao fakture. Poziva se na primjenu odredbe čl. 39. st. 2 ZV-a kojom je propisano da kada neki suvlasnik poduzme posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, da se primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga. Prvostupanjski sud je utvrdio da su sve radnje tužitelja faktički odobrene od strane predstavnika suvlasnika kao gospodara posla, a sve u smislu odredbe čl. 1129. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) kojom je propisano da ako gospodar posla naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem od početka obavljanja posla. U odnosu na visinu pričuve navodi da su ostali suvlasnici poslovnih prostora plaćali pričuvu primjenom istih kriterija po kojima su obveze obračunate tuženiku. Time su suvlasnici ispunjavali obveze iz čl. 45. st. 2. ZV-a prema međuvlasničkom ugovoru iz 2010. godine.

2.1. U odnosu na točku IV. izreke rješenja obrazlaže odluku da protutužba radi utvrđenja ništetnosti međuvlasničkog ugovora od 28. veljače 2010. i Ugovora o upravljanju od 28. veljače 2010. podnesena 23. travnja 2018. u predmetu poslovni broj Povrv-523/2018 (prije spajanja parnica) dok je istovjetan zahtjev tuženika već prethodno istaknuo u predmetu poslovni broj P-2086/2014. Primjenom odredbe čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku je odbacio protutužbu radi litispendencije.

2.2. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) dok se odluka o zateznim kamatama temelji na primjeni odredbe čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15), a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena.

3. Tuženik pobija presudu u točkama I., II., III. i V. izreke i rješenje u točki IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice kako međuvlasnički ugovor od 28. veljače 2010. nije zaključen od strane većine suvlasnika računajući po suvlasničkim udjelima dok je pogrešnom primjenom materijalnog prava zaključio da međuvlasnički ugovor od 28. veljače 2010. obvezuje tuženika. Obzirom da međuvlasnički ugovor od 23. listopada 2010. nije sklopljen od strane većine suvlasnika računajući po suvlasničkim udjelima, takav ugovor nije valjan, te se ne smatra sklopljenim. Žalitelj ističe kako je isti osporio visinu potraživanja tužitelja, kao i sve obračune koje je u spis dostavio tužitelj, i sud je bio dužan odrediti vještačenje na okolnost visine potraživanja tužitelja. Tužitelj je sam obračunao sve iznose, dok je tuženik sve obračune tužitelja osporio.

3.1. Žalitelj navodi da razlozi koje sud daje u obrazloženju odluke su nejasni, proturječni te pravno neutemeljeni. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta poslovodstva bez naloga niti naknadnog odobrenja. Sud zaključuje da na temelju novog međuvlasničkog ugovora od 5. listopada 2016. i na temelju novoizabranog ovlaštenog predstavnika suvlasnika DB ovlaštena osoba za zastupanje zgrade je faktički odobrila radnje koje je tužitelj poduzimao u prethodnom i ovdje utuženom razdoblju. Suvlasnici nekretnine nisu novim međuvlasničkim ugovorom odobrili radnje koje je tužitelj poduzimao u utuženom periodu.

3.2. Žalitelj navodi da neovisno o tome što je tuženik iznio cijeli niz razloga, prvostupanjski sud se uopće nije očitovao na te razloge, niti iste cijenio. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U odnosu na točku IV. izreke kojom je odbačena protutužba radi utvrđenja ništetnosti navodi da je međuvlasnički ugovor ništetan jer je protivan kogentnim normama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže ovom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića, Korzo 40, Rijeka poslovni broj OVRV-279/18 od 10. travnja 2018., i da u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića, Korzo 40, Rijeka poslovni broj OVRV-280/18 od 10. travnja 2018. te usvoji protutužbene zahtjeve u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka uvećano za troškove žalbenog postupka, odnosno ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Nakon što je ispitao presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi i sukladno odredbe čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

6. Zbog pogrešnog pravnog pristupa ne mogu se ispitati odlučne činjenice, i na to osnovano ukazuje tuženik.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 39.528,64 kn na ime pričuve, troškova čišćenja zajedničkih dijelova zgrade, troškova grijanja i hlađenja i vođenja materijalne potrošnje za poslovni prostor BR.JZ-PP 2-2 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji odgovara suvlasničkom udjelu od 1149/100000 s kojim je povezano etažno vlasništva E-89, a koji se poslovni prostor nalazi na drugom katu jugozapadne poslovno-stambene zgrade i u naravi čini poslovni prostor površine od 380,57 m2 čiji je vlasnik tuženik. Računi se odnose na utuženo razdoblje od veljače do uključivo rujna 2016. godine. (vodi se pod poslovnim brojem Povrv-523/18.) U spojenom predmetu poslovni broj Povrv-522/18 tužitelj traži isplatu naknade za pričuvu, čišćenje zajedničkih dijelova zgrade, grijanje i hlađenje te vođenje materijalne potrošnje za zgradu za drugi poslovni prostor u vlasništvu tuženika pod oznakom BR.JZ-PP 2-3 koji se također nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji predstavlja suvlasnički udio od 1119/100000 s kojim je povezano etažno vlasništvo E-91, a koji se poslovni prostor nalazi na trećem katu jugozapadne poslovno-stambene zgrade i u naravi čini poslovni prostor površine od 370,70 m2 čiji je vlasnik tuženik. Računi se isto odnose na razdoblje od veljače do uključivo rujna 2016. godine. Tuženik je u oba predmeta podnio protutužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju stambenom zgradom po kojem je oformljen novi predmet poslovni broj P-422/18, spojen na poslovni broj Povrv-523/18.

8. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud utvrdio kako u utuženom razdoblju nije dokazano postojanje međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju zgradom koji bi bili sklopljeni većinom glasova po suvlasničkim dijelovima prema odredbi čl. 40. i primjenu odredbe čl. 375. st. 3. ZV-a. To je utvrdio iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nastavno na to, zaključuje kako nalog iz ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 28. veljače 2010. nije valjan pa kao takav se ima smatrati da je bio bez pravnog učinka. Unatoč tome, utvrđeno je da je upravljanje zgradom tužitelj vršio prema sadržaju i opsegu iz ugovora o upravljanju od 28. veljače 2010. zbog čega primjenjuje institut poslovodstva bez naloga i da su sve radnje naknadno odobrene od strane predstavnika stanara te za ono što je izvršeno i obavljeno tužitelj je nalogoprimac od početka obavljanja posla.

9. U situaciji kada nije nastao međuvlasnički ugovor niti ugovor o upravljanju zgrade, nije pravilno na odnos stranaka primijeniti odredbe koje se odnose na poslovodstvo bez naloga ili nakladno odobrenog obavljenog posla. Odredbe za poslovodstvo bez naloga reguliraju situacije u kojima osoba obavlja tuđi posao bez prethodnog naloga ili ovlaštenja od strane gospodara posla. Prvostupanjski sud na odnos stranaka primjenjuje odredbe poslovodstva bez naloga (ili naknadno odobrenog posla) s pozivom na odredbu čl. 39. st. 2. ZV-a (točka 17. prvostupanjske odluke). Međutim ovdje konkretno nije situacija da je jedan od suvlasnika poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, da bi se primijenila pravila o poslovodstvu bez naloga.

10. Plaćanje pričuve je zakonska obaveza koja svoje uporište ima u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Vlasnik nekretnine je dužan plaćati pričuvu. Troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

11. U ovoj konkretnoj situacija kada nije sklopljen međuvlasnički ugovor niti ugovor o upravljanju zgrade, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, tada je uporište obaveze tuženika u odredbi čl. 380. ZV-a. Međutim ne može se prihvatiti zaključak suda da je prihvatio visinu zahtjeva za mjesečne iznose pričuve, jer tako fakturirano tuženiku i jer su neki suvlasnici plaćali cijenu u visini kako je to ispostavljeno tuženiku. Na to osnovano ukazuje tuženik. Prema odredbi čl. 380. st. 2. ZV-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje. Stoga se ne može ispitati odluka u odnosu na visinu zahtjeva. U odnosu na žalbene navode da je sud bio dužan provesti financijsko vještačenje za odgovoriti je da će prvostupanjski sud donijeti odluku koje dokaze će izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Za sada je sud samo prihvatio visinu koju su plaćali drugi suvlasnici prema međuvlasničkom ugovoru koji nije sklopljen.

12. Stoga je valjalo ukinuti odluku u točkama I. i II. izreke presude temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a

13. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, za sada je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu pa je valjalo ukinuti i pobijanu odluku o troškovima postupka u točkama III. i V. izreke presude. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

14. U odnosu na pobijanu točku IV. izreke, ne može se ispitati pravilnost odluke. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju navodi kada su podnesene protutužbe (točka 28. obrazloženja) međutim ne navodi se kada je parnica počela teći, kada je dostavljena protutužba tužitelju (za obje parnice). U smislu odredbe čl. 194. st. 1. ZPP-a parnica počinje teći danom dostave (protu)tužbe tuženiku na odgovor.

15. Stoga je valjalo ukinuti pobijanu točku IV. izreke rješenja i vratiti na ponovan postupak temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a.

Zagreb, 12. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec